Sloboda govora — da li se zloupotrebljava?

NALAZIMO se na pragu 21. stoljeća. Nema sumnje da će novo stoljeće donijeti nove nade, nove ideale, nove moralne nazore, nove vizije o zapanjujućim tehnologijama te nove zahtjeve za većim slobodama. Tradicionalna gledišta vlada, religija i ljudi već sad uzmiču pred novim zahtjevima i novim glasovima koji se podižu. U mnogim mjestima vrši se pritisak da se uklone postojeća ograničenja slobode govora i izražavanja, bez obzira na to kakve bi mogle biti posljedice!

Ono što su nekad voditelji na radiju i televiziji, te cenzori osuđivali i zabranjivali — opsceni govor i pornografske scene i geste — danas je u mnogim zemljama svakidašnja pojava koja se tolerira pod krinkom prava na slobodu govora!

Oni koji su vješti korisnici kompjutera, i odrasli i djeca, mogu sada u svega nekoliko sekundi poslati na druge kontinente slike koje otvoreno prikazuju besramne seksualne postupke te komunicirati s poznatim seksualnim prijestupnicima i onima koji napastuju djecu a koji traže imena i adrese za tajne sastanke. Glazba s tekstovima koji sugeriraju i potiču na samoubojstvo i ubijanje roditelja, policije i vladinih službenika danas se na radiju i televiziji može svakodnevno čuti ili se pak nalazi na audiosnimkama koje djeca slušaju.

Samo nekolicina od onih koji zahtijevaju neograničenu slobodu govora ne bi se složila sa sucem Vrhovnog suda, Oliverom Wendellom Holmesom, mlađim, koji je prije više od pola stoljeća u znamenitoj i prijelomnoj sudskoj odluci u vezi sa slobodom govora napisao sljedeće: “Ni najuvjerljivija obrana slobode govora ne bi obranila čovjeka koji je dignuo lažnu uzbunu o požaru u kazalištu i prouzročio paniku.” Posljedice koje iz takvog čina proizlaze očite su. Kako je onda nerazumno da ti isti pridaju malo ili pak nimalo važnosti osudi koja slijedi na temelju te iste sudske odluke te joj se tvrdoglavo protive. “Prijeporno pitanje u svakom sudskom slučaju”, rekao je Holmes, “jest to da li su riječi takve naravi i upotrijebljene u takvim okolnostima da izazivaju jasnu i neposrednu opasnost i da će dovesti do ozbiljnih zala čiju pojavu Kongres ima pravo spriječiti.”

Kompjuterska pornografija

“U današnje vrijeme seksa ima posvuda”, izvijestio je časopis Time, “u knjigama, časopisima, filmovima, na televiziji, u muzičkim spotovima i reklamama za parfeme na autobusnim stanicama. Štampa se na posjetnice koje reklamiraju porno usluge preko telefona a koje se stavljaju ispod vjetrobranskih brisača. (...) Većina Amerikanaca toliko se priviknula na otvoreno javno izlaganje erotike — kao i na obrazloženja zašto ona uživa poseban status pod Prvim amandmanom [koji se odnosi na slobodu govora] — da je jedva i zapažaju.” Međutim, postoji nešto u vezi s kombinacijom otvoreno prikazanog seksa i kompjutera što je dalo nove dimenzije i značenje riječi “pornografija”. Postala je popularna, sveprisutna i raširena po čitavom svijetu.

Prema jednoj objavljenoj studiji, pretplatnika sistemâ kompjuterskih oglasnih ploča namijenjenih odraslima, koji su bili spremni plaćati mjesečnu članarinu koja se kretala od 10 do 30 američkih dolara, bilo je u “više od 2 000 gradova svih 50 američkih država te u 40 država, oblasti i provincija širom svijeta — uključujući i neke države poput Kine, gdje se za posjedovanje pornografskog materijala može dobiti smrtna kazna”.

Časopis Time opisao je jedan tip kompjuterske pornografije kao “zbirku ‘nastranog’ materijala koji uključuje prikazivanje vezanih osoba, sadomazohizma, uriniranja, defekacije i seksualnih radnji s čitavom životinjskom farmom”. Pojava takvog materijala na javnoj kompjuterskoj mreži, koji je dostupan muškarcima, ženama i djeci i to širom svijeta, pokreće ozbiljna pitanja o zloupotrebi slobode govora.

“Čim se djeca priključe na mrežu”, zapazile su britanske novine, “tvrda pornografija više ne ostaje na gornjim policama kod prodavača novina, potencijalno je nadohvat ruke svakom djetetu, a to znači da je djeca mogu gledati u skrovitosti svoje sobe.” Pretpostavlja se da će se 47 posto svih britanskih domova koji posjeduju kompjutere do kraja 1996. priključiti na kompjuterske mreže. “Mnogi britanski roditelji isključeni su iz visokotehnološkog svijeta u kojem stanuju njihova djeca. U proteklih 18 mjeseci, rekle su novine ‘daskanje kroz Internet’ postalo je jednom od najpopularnijih tinejdžerskih vrsta razonode.”

Kathleen Mahoney, profesor prava na Sveučilištu u Calgaryu (Kanada) te stručnjak za pravna pitanja koja se okreću oko pornografije, rekla je sljedeće: “Javnost bi trebala biti svjesna toga da postoji medij koji je u potpunosti izvan kontrole a preko kojeg se djeca mogu zloupotrebljavati i izrabljivati.” Jedan je kanadski policijski službenik rekao: “Znakovi jasno pokazuju da se vrtoglav porast slučajeva dječje pornografije vezane uz kompjutere nazire na horizontu.” Mnoge grupe za obiteljsko savjetovanje uporno naglašavaju da kompjuterska pornografija koju djeca gledaju i utjecaj koji ona može imati na njih “predstavlja jasnu i neposrednu opasnost”.

Drugačija mišljenja

Pobornici građanskih sloboda gnjeve se na bilo kakve pokušaje Kongresa da po uzoru na odluku suca Holmesa i Vrhovnog suda Sjedinjenih Država ograniči takve stvari kao što je kompjuterska pornografija. “To je izravni napad na Prvi amandman”, izjavio je harvardski profesor prava. Čak i iskusni tužioci to ismijavaju, komentirao je časopis Time. “Neće proći detaljnu istragu čak ni suda za prekršaje”, rekao je jedan od njih. “To je jednako državnoj cenzuri”, rekao je jedan službenik Informacijskog centra za elektroničku privatnost. “Prvi amandman ne bi trebao završavati tamo gdje Internet počinje”, citirao ga je Time. “Sasvim je očito da se tu radi o povredi prava slobode govora”, objavio je jedan američki kongresmen, “a to je i povreda prava odraslih osoba da komuniciraju jedne s drugima.”

Jedna profesorica s Njujorškog pravnog fakulteta obrazlaže da postoje dobre strane u različitim načinima izražavanja o seksu, koji su izvan domašaja građanskih prava i slobode govora. “Seks na Internetu mogao bi ustvari biti korisna stvar za mlade ljude”, izvijestio je Time u pogledu njenog gledišta. “[Cyberspace] je sigurno mjesto za istraživanje zabranjenih stvari i tabua. (...) Nudi mogućnost iskrenih razgovora oslobođenih neugodnosti, o seksualnim predodžbama koje su odraz i stvarnosti i fantazije”, rekla je ona.

I mnogi mladi, pogotovo sveučilišni studenti, spremni su da se pobune zbog bilo kakvog ograničavanja pornografije na kompjuterskim mrežama. Neki su marširali u znak protesta protiv stvari koje oni smatraju ograničavanjem svojih prava na slobodu govora. Iako ne pripada studentu, mišljenje jedne osobe koje je citirano u The New York Timesu bez sumnje odražava stavove mnogih koji se protive bilo kakvom prijedlogu o zabrani pornografije na kompjuterima: “Pretpostavljam da će ih svi korisnici Interneta u ovoj zemlji ismijati i ignorirati, a što se tiče ostalih korisnika Interneta u svijetu, njima će zbog tih prijedloga Sjedinjene Države postati predmetom izrugivanja.”

Prenoseći izjavu jednog službenog predstavnika grupe pobornika građanskih sloboda, U.S.News & World Report je dao sljedeći komentar: “‘Cyberspace’ [kompjuterske mreže] bi slobodi govora mogao donijeti veću moć nego što joj to Prvi amandman donosi. Zaista, možda je ‘vladi već doslovce postalo nemoguće ušutkati ljude’.”

U Kanadi se vode žestoke bitke oko toga što može povrijediti pravo na slobodu izražavanja koja proizlazi iz Povelje pravâ i sloboda. Uhapšeni su umjetnici čije su slike izazvale gnjev kritičara i policije, koji su ih okarakterizirali kao “opscene”. Umjetnici i zagovornici slobode govora ujedinili su se u protestu a hapšenja javno osudili kao narušavanje svoje slobode govora. Do prije otprilike dvije godine, kanadska je policija redovito plijenila pornografske videokasete na temelju kanadskog zakona o zabrani materijala opscenog sadržaja, a pokrenute parnice dolazile su na sud te su se protiv trgovaca koji su ih prodavali izricale presude.

Međutim, sve se to 1992. promijenilo kada je Vrhovni sud Kanade u jednom slučaju koji je značio prekretnicu dosudio da su na temelju Povelje pravâ i sloboda koja jamči slobodu izražavanja takvi proizvodi zaštićeni od krivičnog gonjenja. Sudska je odluka “donijela znatne promjene kanadskom društvu”, napisao je časopis Maclean’s. “U mnogim je gradovima sada uobičajeno pronaći tvrde pornografske časopise i videokasete u malim trgovinama”, primijetio je časopis. Čak i one videokasete koje su prema odluci suda možda zabranjene potrošači još uvijek mogu nabaviti.

“Znam da biste, ako biste tamo otišli, mogli pronaći stvari koje su možda protuzakonite”, rekao je jedan policijski službenik. “To su vjerojatno materijali na temelju kojih bismo mogli podići optužbu. Ali (...) nemamo vremena za to.” Oni također nemaju nikakvo jamstvo da bi se optužbe održale. U ovom previše popustljivom vremenu, naglasak se stavlja na neograničenu osobnu slobodu, a sudovi su često pod utjecajem javnog mišljenja. No kakvi god da se razlozi navode, debata će i nadalje izazivati dubok i razjedinjavajuć gnjev kod obje strane — one koja je za i one koja je protiv.

Japan se nekoć nalazio pod jakim ograničenjima s obzirom na slobodu govora i tiska. O jednom potresu, naprimjer, koji je iznosio 7,9 stupnjeva Richterove ljestvice i ostavio za sobom više od tisuću mrtvih, nije se moglo otvoreno izvještavati. Ni o slučajevima korupcije i ljubavnika koji su se međusobno poubijali u samoubilačkim paktovima nije se moglo izvještavati. Urednici novina popustili su pred prijetnjama vlasti budući da su se kontrole pooštrile čak i u pogledu stvari koje se smatralo trivijalnima. Međutim, nakon drugog svjetskog rata ograničenja su skinuta a Japan je uživao veću slobodu govora i tiska.

Stvari su štoviše otišle u drugu krajnost kako su časopisi i stripovi za djecu postali puni erotskih i opscenih crteža. Vodeće tokijske novine The Daily Yomiuri jednom su primijetile: “Za stranca koji tek pristigne u Japan možda je jedan od najšokantnijih prizora vidjeti biznismena koji čita stripove seksualno eksplicitnog sadržaja u tokijskoj podzemnoj željeznici. Izgleda da taj trend sada pogađa i drugi dio populacije, kako se tvrdi pornografski stripovi za žene pojavljuju na policama knjižara i supermarketa.”

Godine 1995. ugledne novine Asahi Shimbun nazvale su Japan “Porno rajem”. Kad su urednici i izdavači zbog negodovanja roditelja pokušali radije sami sebi nametnuti ograničenja nego se poslužiti državnim propisima, mladi su čitaoci protestirali. Možda se pitate: ‘Čiji će stavovi konačno prevagnuti?’

Sloboda govora tema je koja u Francuskoj trenutno izaziva mnogo polemike. “Nema sumnje”, napisao je francuski autor Jean Morange u svojoj knjizi o slobodi govora, “povijest slobode govora još nije došla kraju i nastavit će stvarati razdore. (...) Teško da protekne i godina a da neki novi film ili televizijska serija ili pak reklamna kampanja ne prouzroči burnu reakciju, ponovno budeći stare beskrajne debate na temu cenzuriranja.”

Jedan članak koji se pojavio u pariškim novinama Le Figaro donio je izvještaj o jednoj rap grupi pod nazivom Ministère amer (Gorka služba) koja potiče svoje poklonike da ubijaju policajce. Jedan od njihovih tekstova kaže: “Neće biti mira sve dok [policija] ne bude počivala u miru.” “Na našoj im ploči”, izjavio je predstavnik grupe, “poručujemo da spale policijsku stanicu i žrtvuju [policajce]. Što bi moglo biti normalnije od toga?” Protiv ove rap grupe nije pokrenuta nikakva tužba.

Rap grupe u Americi također zagovaraju ubijanje policajaca te tvrde da se imaju pravo tako izražavati pod okriljem slobode govora. U Francuskoj, Italiji, Engleskoj i drugim zemljama Evrope te širom svijeta, može se čuti povik iz svih društvenih slojeva da se nikakva ograničenja ne bi smjela stavljati na slobodu javnog izražavanja čak i ako je ono što se kaže “takve prirode da bi moglo izazvati jasnu i neposrednu opasnost”. Kad će polemika oko toga utihnuti i kojoj će strani pripasti pobjeda?

[Slika na stranici 7]

Kompjuterska pornografija, “zbirka ‘nastranog’ materijala”