Zašto je promijenio svoje prioritete

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ VELIKE BRITANIJE

Val raskošnog pjeva najednom je ispunio zrak. Kristalno jasne melodije razlijegale su se tako kao da im nema kraja. Stajao sam opčinjen. “To je slavuj!” prošaptao je Jeremy. Polako smo zaobišli šikaru, dajući sve od sebe kako bismo otkrili odakle dopire taj veličanstveni zvuk. A onda smo duboko u guštari ugledali tu sramežljivu, neupadljivu svjetlosmeđu pticu. “Dobro da smo je vidjeli”, rekao je Jeremy kada smo kasnije pošli natrag. “Malo tko je ikada vidi.”

DOŠAO sam provesti dan s Jeremyem, čuvarom Minsmerea, rezervata prirode u sklopu Kraljevskog društva za zaštitu ptica (RSPB), smještenom na 800 hektara jedne od najistočnijih točaka Engleske. U drugom svjetskom ratu ovaj je dio sjevernomorske obale bio poplavljen da bi se osujetilo moguću njemačku invaziju. Uslijed toga nastali su trstici a barske su ptice počele nastanjivati poplavljene pašnjake. Kada su 1947. četiri para modronogih sabljarki svila gnijezda, zavladalo je veliko uzbuđenje jer se u Britaniji ova vrsta nije razmnožavala više od 100 godina.

RSPB je ubrzo preuzeo upravu nad tom lokacijom, a danas je ona zaštićeno područje od međunarodnog značaja. Osim trstika, ptičja staništa uključuju i bočate i slatkovodne lagune — najveća se zove Scrape — šljunčana mjesta, pješčane dine, bare, travnjake, pustopoljine te bjelogorične i crnogorične šume. Evidentirano je preko 330 vrsta ptica, od kojih se stotinjak razmnožava u rezervatu. Ova velika raznolikost ptičjeg svijeta uglavnom se može zahvaliti tome što rute ptica selica idu istočnom morskom obalom, no vješto je upravljanje također učinilo svoj dio.

“Ovamo sam došao 1975”, rekao mi je Jeremy, “zato što je Minsmere predstavljao neobičan izazov. Godine 1966. modronoga sabljarka postala je simbol, a kasnije i zaštitni znak RSPB-a. Danas mnogi smatraju da je Minsmere, koji godišnje primi čak 80 000 posjetitelja, reprezentativan RSPB-ov rezervat.”

Prvobitni izazov

“U školi sam se počeo zanimati za ptice”, nastavio je Jeremy dok smo šetali. “Tamo sam naučio prstenovati ptice te sam proučavao njihovu seobu. Potkraj ‘60-ih, iz hobija sam godišnje prstenovao između 12 000 i 20 000 ptica. A onda me Chris Mead iz Britanske ornitološke zaklade pozvao da mu se pridružim u jednoj ekspediciji u Španjolsku radi prstenovanja ptica selica koje lete preko Sahare. Kao stupica služi izrazito fina crna mreža, čija dužina varira od 6 do 18 metara, lagano razastrta i pažljivo postavljena tako da joj drveće služi kao pozadina kako je ptice ne bi uočile. Tako se ptice ne ozlijede, a dok se vade iz mreže oko noge im se stavi mali identifikacijski prsten, obično napravljen od monel-metala.a Puštanje ptica također je pravo umijeće. Čovjek koji prstenuje ptice nikada neće hitnuti pticu u zrak, kao što znate vidjeti na televiziji. On ih jednostavno pusti da odu kada same žele. Naprimjer, čiope će vam se držati za vunenu odjeću i odletjeti tek kada budu spremne.

To je bilo fascinantno iskustvo zbog kojeg sam morao uzeti šest tjedana godišnjeg odmora — i stajalo me posla! Zbog toga sam odlučio napraviti preokret i baviti se poslom koji volim — zaštitom prirode, a naročito ptica. Bio sam izvan sebe od sreće kada sam 1967. dobio poziv RSPB-a da im se pridružim.”

Značenja ptičjeg pjeva i zova

Kako prepoznati pticu? Katkada po izgledu, no pouzdanije je ako to učinite prema pjevu ili ptičjem zovu. Jeremyevo umijeće u tome postalo je legendarno. Prirodoslovac David Tomlinson s divljenjem je napisao da Jeremy “ne samo da prepoznaje ptice po njihovom pjevu već ih, kunem se, može raspoznati po tome kako udišu zrak između nota!”

“Ptice komuniciraju”, objasnio je Jeremy. “Svaki zov ima neko drugo značenje. Naprimjer, kada je grabežljivac u blizini, onda modronoge sabljarke, vivci, galebovi i crvenonoge prutke imaju svaki svoj specifičan zov, no svaki taj zov znači jedno te isto: ‘Lisica je tu negdje!’ Mogu se probuditi iz dubokog sna i istog trena po vrsti ptičjeg zova razaznati gdje je lisica. No imajte na umu da i lisice imaju odličan sluh. Jedne godine čudilo nas je zašto se čigre ne razmnožavaju kako treba, pa smo otkrili da lisica sluša ptiće kako se glasaju iz unutrašnjosti jajeta malo prije nego što se izlegu. Čim bi odredila gdje se nalaze, pojela bi ih!”

Umijeće promatranja ptica

Dobar promatrač ptica godišnje može u Britaniji evidentirati čak 220 različitih vrsta. Tvičeri, strastveni promatrači koji se natječu u evidentiranju pojave rijetkih ptica, mogu identificirati i do 320 vrsta. Vijesti o njihovom pojavljivanju navest će tvičere na put diljem zemlje da bi ih vidjeli svojim očima. Jeremy nije toliko putovao. “Ne bih se vozio više od 16 kilometara da bih vidio rijetke vrste”, priznao je. “Ustvari, samo sam putovao da vidim tri vrste: šarenu kreju, žutoprsog vivka i veliku droplju, a sve su one bile u krugu od 16 kilometara. Premda prilično dobro poznajem 500 vrsta ptica, jasno mi je da sam tek zagrebao po površini. Pazite, u svijetu ima oko 9 000 vrsta ptica!”

Kada smo uperili dalekozore prema barama, Jeremy je nekako čeznutljivo dodao: “Ne bih mogao poželjeti sretniji ili ispunjeniji život, naročito kada je riječ o 16 godina koje sam proveo u Minsmereu!” Pogledao sam ga i prisjetio se jednog članka koji je upravo bio objavljen u londonskim novinama The Times. U njemu je pisalo: “Minsmere je bio njegovo [Jeremyevo] vrhunsko ostvarenje, njegovo životno djelo.” Jeremy se spremao napustiti Minsmere. Zašto?

Sjeme i rast

Ranije tog dana vidjeli smo neobičan prizor parenja modronogih sabljarki. “Sama ljepota tog prizora”, naglasio je Jeremy, “ne može se sagledati kao neka vrsta evolucijskog preživljavanja. No sjećam se kako sam prije nekoliko godina, na pitanje vjerujem li da postoji Bog, priznao: ‘Nemam pojma — i ne znam kako bih to ustanovio!’ Stoga, kada sam bio pobuđen da se pozabavim Biblijom, spremno sam to prihvatio. Nisam puno znao o njoj pa sam smatrao da nemam što izgubiti — a možda bih imao i neke koristi od toga. Sada, zahvaljujući onom što sam naučio, napuštam Minsmere kako bih postao punovremeni propovjednik.”

Jeremyev brat Michael već je deset godina “pionir”, što je izraz koji koriste Jehovini svjedoci za opis svojih punovremenih evangelizatora. Dok smo sjedili pijući čaj, Jeremy je počeo u kratkim crtama opisivati svoje planove da se pridruži bratu. “Svi moji kolege poštuju odluku koju sam donio”, objasnio je Jeremy. “RSPB se zanima i brine za mene. Dali su mi punu podršku i čak su me predložili za nacionalnu nagradu za zasluge.”

Ipak, ja sam znao da se našla i pokoja kritika.

Treba biti uravnotežen

“Ljudi su me većinom podržali, no neki, nažalost, imaju krivo gledište o poslu koji ovdje obavljam”, priznao je Jeremy. “Oni smatraju da je najveća zaštita duhovnosti to da čovjek živi u prirodi tako da se brine za životinjski svijet — da radi na zaštiti prirode. Kažu mi da je to koliko je god moguće slično raju, pa zašto bih onda otišao?

Nesumnjivo, ovaj posao doista ima izvjesnu duhovnu dimenziju, no to nije isto što i sama duhovnost. Duhovnost je osobna svojina, svojstvo za koje treba vremena da bi se izgradilo. Ono uključuje potrebu za druženjem s kršćanskom skupštinom i brigu za nju, potrebu da se izgrađuje i da se bude izgrađen. Katkada sam osjećao da pokušavam raditi ono što je Isus rekao da je nemoguće — služiti dvojici gospodara. Sada shvaćam da najsigurniju sredinu čini sama jezgra kršćanske skupštine, a način da se dotamo dođe jest biti pionir!”

Prioritetne brige

“Nemojte me krivo shvatiti. Biti čuvar koji se brine za rezervat predstavlja zadivljujuće i vrijedno iskustvo, premda vas ponekad frustrira. Naprimjer, u ovom staništu postoji zabrinjavajuće velika zagađenost PCB-om i živom — i mi ne znamo točno što je razlog tome, mada pretpostavljamo da je donose jegulje.b No sve što ja mogu učiniti za ponovno uspostavljanje ravnoteže tako je ograničeno. Nijedan čovjek nije ekspert za ekologiju. Svi mi pomalo prtljamo, učeći kako znamo i umijemo. Potrebno nam je vodstvo. Naš Stvoritelj jedini zna kako bismo trebali živjeti i voditi brigu o Zemlji i raskošnoj raznolikosti njenih živih bića.”

Jeremy je tiho rezimirao svoje osjećaje: “Nisam predao život Jehovi da bih spasio životinjski svijet; On je i sam potpuno u stanju pobrinuti se za to. Posredstvom svog Kraljevstva, pobrinut će se da mi zauvijek upravljamo životinjskim svijetom na način na koji on to želi. Sada mi propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu mora postati prioritetno ukoliko želim ispuniti svoju odgovornost da se brinem za svoje bližnje.”

Nedavno sam opet sreo Jeremya. Prošle su tri godine otkako smo zajedno proveli onaj radostan dan u rezervatu. On sada živi osam kilometara od svog voljenog Minsmerea, sretan u pionirskoj službi sa svojim bratom. No rekao mi je da mu neki govore kako ga još uvijek ne mogu shvatiti. Možete li vi? Jeremyu je to naprosto bilo stvar prioriteta.

[Bilješke]

[Okvir/slika na stranici 17]

Vrhunac užitka

Tek svaki deseti čovjek bit će u prilici vidjeti slavuja kojeg obično čuje, no kad ga jednom čuje, pjev je nezaboravan. “To je čista muzika, nešto savršeno i nenadmašno”, napisao je Simon Jenkins u londonskom The Timesu. Ptica obično pjeva bez prekida — zabilježeno je da je jedna pjevala 5 sati i 25 minuta. Po čemu je taj pjev jedinstven? Slavujev grkljan istovremeno može proizvesti četiri različita tona, uključujući i muzički savršene harmonije. A to može napraviti zatvorenog kljuna ili dok su mu usta puna hrane za svoje mlado leglo. Zašto slavuj pjeva s tolikim žarom? Iz čistog užitka, kažu neki promatrači. “Postoji li uopće u prirodi nešto čudesnije od slavujevog grla?” zaključuje Jenkins.

[Zahvala]

Roger Wilmshurt/RSPB

[Slika na stranici 15]

Scrape

[Zahvala]

Ljubaznošću Geoffa Welcha

[Slika na stranici 16]

Crnoglavi galeb

[Zahvala]

Ljubaznošću Hilary i Geoffa Welcha

[Slika na stranici 16]

Modronoga sabljarka

[Slika na stranici 18]

Dugokljuna čigra

[Slika na stranici 18]

Crvenonoga prutka