Pogled u svijet

“Nestale” žene

“U društvima u kojima žene imaju nepristran zdravstveni tretman ima 106 žena naprema 100 muškaraca. To je biološka činjenica”, tvrdi časopis The Courier, koji izdaje Evropska unija. No UN-ova istraživanja ukazuju i na jednu drugu činjenicu: U azijskim zemljama, kao što su Indija, Kina, Pakistan i Republika Koreja, u prosjeku ima samo 94 žene naprama 100 muškaraca. Zašto? “Znanstvena dostignuća omogućila su rano utvrđivanje spola fetusa” pa su povećala “disproporcije u omjeru nataliteta žena i muškaraca”, objašnjava The Courier. U Republici Koreji su se, naprimjer, 1982. na svakih 100 dječaka rodile 94 djevojčice, no godine 1989. taj je omjer pao na 88 naprema 100. UN-ova publikacija Our Planet dodaje: “Statistike su šokantne: 100 milijuna Azijki ‘nestane’ zbog ubijanja ženskih beba i abortiranja ženskih fetusa.”

Oružje ili razvoj?

Za sto američkih dolara može se kupiti bilo automatsku pušku kalašnjikov bilo dozu tableta vitamina A dovoljnu za sprečavanje sljepoće kod 3 000 jednogodišnjaka. Za sto milijuna dolara može se kupiti bilo deset milijuna kopnenih mina bilo dovoljno cjepiva da bi se zaštitilo 7,7 milijuna djece od šest smrtonosnih dječjih bolesti. Za osamsto milijuna dolara može se kupiti bilo 23 lovca F-16 bilo jodirane soli za deset godina, čime bi se zaštitilo 1,6 milijardi ljudi od poremećaja izazvanih nedostatkom joda, kao što je mentalna retardiranost. Za oko 2,4 milijarde dolara može se kupiti bilo jedna nuklearna podmornica bilo voda ili sanitarni objekti za 48 milijuna ljudi. Što svijet smatra prioritetnim? Prema The State of the World’s Children 1996, prodaja oružja zemljama u razvoju samo je 1994. iznosila 25,4 milijarde dolara, što je novac koji se umjesto toga mogao utrošiti na djelovanje u pravcu razvitka.

Opasnost od losova koji prelaze ceste

Zašto los prelazi cestu? To pitanje nije nimalo smiješno njufaundlendskim zoolozima niti tamošnjim vozačima niti tisućama turista koji se voze cestama u toj pokrajini. “Na cestama Newfoundlanda godišnje se desi 300-tinjak sudara automobila i losova, pri čemu nekoliko njih završi smrću vozača”, pišu novine The Globe and Mail. “Los težak čak 450 kilograma može poput kamene gromade tresnuti na krov automobila, tako da nekog ubije ili ozlijedi.” Puko smanjivanje sadašnje otočne populacije losova od 150 000 moglo bi biti uzaludno, kaže Shane Mahoney iz Ministarstva za prirodna bogatstva, budući da u brojnim područjima u kojima ima malo losova ima mnogo nesreća. Znanstvenici očekuju da će analiziranjem kretanja stada doznati zašto se losovi, koji se prirodno boje prometa, odlučuju na prelaženje ceste.

Nauruova nevolja

Nauru, najmanja i najizoliranija republika na svijetu, nekad se isticala po svojoj tropskoj ljepoti. Evropski moreplovci koji su u 18. stoljeću prvi spazili taj otok od 20 kvadratnih kilometara nazvali su ga Ugodni otok. No danas je naseljiv samo njegov uski obalni pojas, a Nauru je postao “ekološki najuništenija država na svijetu”, piše The New York Times. Zbog čega? Zbog površinskog kopanja rude. Devedeset godina iskopavalo se fosfate, koji su nastajali tisućama godina iz ptičjeg izmeta i morskih mikroorganizama, “nakon čega je ostala rupičasta, sablasno kraterasta površina sivih vapnenačkih tornjeva, od kojih su neki visoki čak 22 metra”. Toplina koja isijava iz četiri petine otoka koje su već rudno iscrpljene utječe i na vremenske prilike time što rastjeruje kišne oblake i pustoši zemlju sušom. Računa se da će se u roku od pet godina iscrpiti posljednje naslage fosfata. Mnogi Nauruanci smatraju da im jedino preostaje da napuste Nauru i utroše svoje bogatstvo na kupnju novog otočnog doma u koji bi se mogli preseliti.

Bolest uzrokovana gvinejskim crvom uzmiče

“Poslije velikih boginja, gvinejski crv je po svoj prilici druga čovječja bolest koja će biti iskorijenjena”, tvrdi The Economist. “Broj prijavljenih bolesnika diljem svijeta, koji je još do nedavne 1989. iznosio gotovo 900 000, prošle je godine pao na 163 000, a u većini zemalja godišnje se upola smanji.” Iznimku čini Sudan, “dokazujući tako da rat i bolesti idu ruku pod ruku.” Gvinejski crv, parazit koji se prenosi vodom a javlja se u vidu mikroskopskih ličinki, već je istrijebljen iz centralne Azije, Pakistana i znatnog broja afričkih zemalja. Zdravstvene organizacije suzbile su ga koristeći kemijsko sredstvo za pročišćavanje vode, poučavajući ljude da kroz tkaninu filtriraju vodu za piće te zabranjujući zaraženima da se kupaju u izvorima vode za piće ili da gacaju po njima. Kad ih se proguta, mužjaci umiru nakon parenja, a ženke znaju narasti i do jednog metra, nakon čega po nekoliko tjedana polagano izlaze kroz bolne mjehure na bolesnikovoj nozi, katkada oštećujući i ozljeđujući mišiće.

Sat sudnjeg dana pomiče se naprijed

Na čuvenom satu sudnjeg dana s naslovne stranice The Bulletin of the Atomic Scientists nedavno je velika kazaljka pomaknuta za tri minute prema ponoći. Sat simbolično pokazuje koliko je svijet blizu nuklearnog rata. Otkako je uveden 1947, na satu se, u skladu s promjenama svjetskih zbivanja, 16 puta mijenjalo vrijeme. Nikada nije došao bliže nuklearnoj ponoći — na dvije minute — nego 1953. nakon prve eksplozije hidrogenske bombe u Sjedinjenim Državama. Posljednja promjena nastupila je 1991, kada je uslijed optimizma u vrijeme nakon hladnog rata, vraćen unatrag na 17 minuta do ponoći. Pomicanje sata unaprijed na 14 minuta do ponoći pokazuje sve veću zabrinutost zbog porasta napetosti u svijetu, nesigurnosti pohranjenog nuklearnog otpada i prijetnje nuklearnog terorizma. “Svijet je još uvijek veoma opasno mjesto”, izjavio je Leonard Rieser, predsjednik The Bulletina.

Napuštena novorođenčad

U Italiji se majka može zakonski odreći svog novorođenčeta, prepuštajući odgovornost ustanovama koje vode brigu o maloljetnicima da pronađu par koji ga želi usvojiti. Usprkos tome, tokom 1995. ostavljeno je čak 600 tek rođene djece, “mnoga u kantama za smeće, druga u blizini crkava ili zdravstvenih ustanova”, pišu talijanske novine La Repubblica. Fenomen se podjednako javlja u industrijski najrazvijenijim i najbogatijim dijelovima zemlje kao i u najsiromašnijim i najnerazvijenijim dijelovima. Prema riječima Vere Slepoj, predsjednice Talijanskog psihološkog udruženja, to je “znak upozorenja o predosjećaju smrti” koji prožima društvo.

Žeđ nije dovoljna

“Ako se čovjek oslanja na osjećaj žeđi, onda neće piti dovoljno vode”, kaže dr. Mark Davis, profesor fiziologije rada. Mnogi se ljudi nalaze u blago dehidriranom stanju, budući da se osjećaj žeđi javlja tek nakon što izgube puno tjelesne tekućine. A taj mehanizam za žeđ kod ljudi s godinama postaje sve neagilniji. Prema izvještaju iz The New York Timesa, trebamo više vode za vrućeg ili iznimno hladnog i sušnog vremena, kada vježbamo ili držimo dijetu te kada bolujemo od neke bolesti popraćene stanjima kao što su dijareja, vrućica i povraćanje, koja uzrokuju gubitak tekućine. Osobe koje jedu hranu s visokim sadržajem vlakana također trebaju više tekućine koja bi omogućila kretanje vlakana crijevima. Premda voće i povrće zna sadržavati velik postotak vode, većina naših potreba zadovoljava se pijenjem. Voda je za to najbolja budući da je tijelo brzo apsorbira. Što je piće slađe, to se sporije apsorbira. Od gaziranih sokova zapravo možete još više ožednjeti jer se tekućina troši za razgradnju šećera. Budući da kofein i alkohol djeluju kao diuretici, ovisnost o pićima u kojima se oni nalaze može dovesti do gubitka vode. “Odrasli bi dnevno trebali popiti najmanje osam čaša vode od 2,5 decilitra”, piše Times.

Otvara se čuvena egipatska grobnica

Nefertarina grobnica u Dolini kraljica u Luxoru, koja je godinama bila zatvorena, restaurirana je i ponovno otvorena za javnost. “‘To je uistinu najfascinantnija grobnica na zapadnoj obali Luxora, ili čak u čitavom Egiptu’, izjavio je Mohammed el-Soghayer, upravitelj luksorskog ogranka Vrhovnog vijeća za antikvitete. ‘Očito su je napravili najvještiji umjetnici za vrijeme Ramzesa II, koji je izgradio ovaj kraljevski spomenik u znak svoje velike ljubavi prema Nefertari. Želio je da ona dobije najbolju moguću grobnicu.’” Međutim, poplave, blato i prodiranje kristala soli gotovo su potpuno uništili 430 kvadratnih metara živopisnih i profinjenih slika. Nakon dugogodišnjih konzultacija, jedan je međunarodni tim 1986. započeo mukotrpan posao slaganja fragmenata fresaka pomoću fotografija koje je snimio talijanski egiptolog Ernesto Schiaparelli, koji je otkrio tu grobnicu. Međutim, broj posjetilaca je ograničen zbog problema s vlagom. Ramzes II ujedno je iskazao čast Nefertari time što joj je posvetio jedan od templova u Abu Simbelu.