Prevladati frustraciju zbog disleksije

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ VELIKE BRITANIJE

“KOJI je vaš broj telefona?” pita Julie. Osoba koja je nazvala odgovara. No brojke koje Julie zapisuje nemaju nikakve veze s danim brojem.

‘Moja je učiteljica pocijepala sliku koju sam naslikala’, žalila se Vanessa, dodavši: ‘Nikako nisam mogla upamtiti ono što je govorila.’

David, u svojim 70-ima, muči se s čitanjem jednostavnih riječi koje je savladao prije više od šest desetljeća.

Julie, Vanessa i David imaju poteškoće s učenjem — poteškoće koje frustriraju. Riječ je o disleksiji. Što je uzrok te smetnje? Kako disleksičari mogu savladati frustraciju koju ona izaziva?

Što je disleksija?

Jedan rječnik definira disleksiju kao “poremećaj sposobnosti čitanja”. Premda se obično smatra da je to problem s čitanjem, disleksija može uključivati mnogo više od toga.a

Korijeni riječi dolaze od grčkog dys, što znači “poteškoća s” i lexis, što znači “riječ”. Disleksija obuhvaća poteškoće s riječima odnosno govorom. U nju čak spadaju problemi povezani sa slaganjem nečega pravilnim redoslijedom, poput dana u tjednu i slova u riječi. Prema riječima dr. H. T. Chastya iz Britanskog instituta za disleksiju, disleksija “je smetnja u organiziranju koja oštećuje kratkotrajno pamćenje, percepciju i motoričke vještine ruku”. Ne čudi da osobe koje pate od disleksije osjećaju da ih ona frustrira!

Uzmimo za primjer Davidov slučaj. Kako je ovaj čovjek koji je nekada strastveno i tečno čitao došao do toga da mu treba ženina pomoć kako bi iznova učio čitati? Moždana kap oštetila je dio Davidovog mozga koji je povezan s korištenjem govora, a time je njegov napredak u čitanju postao mučno spor. Međutim, s dužim je riječima imao manje problema nego s onim kraćima. Unatoč stečenoj disleksiji, Davidova sposobnost konverzacije i njegov izraziti intelekt nisu nimalo stradali. Čovjekov je mozak toliko složen da istraživačima tek predstoji da shvate što sve obuhvaća proces obrade zvuka i vidnih signala koje on prima.

S druge strane, Julie i Vanessa imale su prirođenu disleksiju koja se pojavila kako su rasle. Znanstvenici općenito smatraju da djeca koja do svoje sedme ili osme godine pokazuju normalnu inteligenciju, ali usto pokazuju neuobičajene poteškoće pri učenju čitanja, pisanja i sricanja, mogu biti disleksičari. Djeca koja pate od disleksije često pišu zrcalnu sliku slova koje nastoje prepisati. Zamislite koliko su se samo frustrirano osjećale Julie i Vanessa kada su ih učitelji pogrešno nazvali glupima, nehajnima i lijenima!

U Britaniji od disleksije pati svaka 10. osoba. To što drugi ljudi ne uviđaju s kakvim se problemima oni suočavaju samo povećava njihovu frustriranost. (Pogledajte okvir na stranici 14.)

Što je uzrok disleksije?

Poteškoće s učenjem često uzrokuje loš vid. Ispravite li vidnu manu, nestat će disleksije. Jedan mali postotak osoba koje teže uče čitati smatra da se može bolje usredotočiti na riječi ako tekst prekriju tankom plastičnom folijom u boji. Drugi pak smatraju da im to ne pomaže.

Neki, opazivši da je ta smetnja nasljedna, nude genetičko objašnjenje. Tako je časopis New Scientist nedavno izvijestio o jednom naučnom radu “u kojem se istraživalo već poznatu povezanost između gena odgovornih za autoimune bolesti, kao što su migrena i astma, i gena koji uzrokuju disleksiju”. Budući da su disleksičari i njihovi rođaci skloniji obolijevanju od autoimunih bolesti, znanstvenici smatraju da se geni koji uzrokuju disleksiju nalaze u predjelu genoma u kojem se nalaze i geni za autoimune bolesti. No, prema napomeni profesora behaviorističkih znanosti Roberta Plomina, istraživači su “utvrdili tek predio na kromosomu, a ne gen koji uzrokuje smetnje kod čitanja”.

Dio mozga koji upravlja držanjem, ravnotežom i koordinacijom pokreta zove se mali mozak. Neki znanstvenici tvrde da on ujedno sudjeluje u našem procesu mišljenja i govorenja. Zanimljivo je da su istraživači sa Sveučilišta u Sheffieldu (Engleska) napravili test za disleksiju koji obuhvaća održavanje ravnoteže i koordinaciju pokreta. Oni misle da defekti u malom mozgu potiču zdrava područja u mozgu da ih kompenziraju. Djeca u većini slučajeva nemaju gotovo nikakvih problema s održavanjem ravnoteže kada ih se zamoli da stoje mirno, jednom nogom ispred druge i ispruženih ruku. No zavežite im oči pa će disleksična djeca kudikamo više teturati, jer im je vid veoma potreban za održavanje ravnoteže.

No neki istraživači ukazuju na to da se kod mozga disleksične djece očituju izvjesna anatomska odstupanja. Obično je stražnji dio lijeve moždane polutke malo veći od njegovog desnog pandana, dok kod mozga disleksičara lijeva i desna polutka izgledaju podjednako razvijene. Osim toga, drugi tvrde da su otkrili anomaliju u rasporedu živčanih stanica u predjelima mozga koji upravljaju govorom.

No što god bio fizički uzrok njihove disleksije, kako se može maksimalno pomoći osobama koje muči taj problem?

Roditeljska pomoć

Neki roditelji disleksične djece osjećaju se krivima i okrivljuju sebe za nevolju svoje djece. Ako se i vi tako osjećate, otjerajte tugu prihvaćanjem činjenice da nitko od nas nije savršen i da smo svi različiti. Krenite od toga da priznate činjenicu da baš kao što dijete slijepo za boje treba pomoć da bi živjelo sa svojom manom, i vaše disleksično dijete treba pomoć. Kao roditelj imate važnu ulogu u obrazovanju svog djeteta.

Premda se disleksija zasad ne može spriječiti niti izliječiti, može se ublažiti. Kako? Profesor T. R. Miles, autor djela Understanding Dyslexia, savjetuje roditeljima da najprije utvrde što konkretno predstavlja problem njihovom disleksičnom djetetu. Tada će moći realno procijeniti kolika su ograničenja njihovog djeteta i što od njega mogu očekivati. “Od djeteta valja očekivati da radi stvari prema svojim mogućnostima”, savjetuje se u publikaciji Reading and the Dyslexic Child, “a ne iznad njih.” Roditelji mogu umanjiti djelovanje disleksije te istovremeno smanjiti pritisak koji tišti disleksično dijete tako da mu pokazuju suosjećanje i pružaju ohrabrenje, a naročito tako da mu osiguraju prilagođenu poduku.

Pomoć učitelja

Imajte na umu da je disleksija poteškoća s učenjem. Zato se učitelji na svojim satovima trebaju posvetiti disleksičnoj djeci i potruditi se da im pomognu. Stanite na kraj frustraciji djece tako da budete realni u onom što od njih očekujete. Uostalom, disleksično dijete moglo bi odrasti u čovjeka koji će još uvijek imati problema s čitanjem naglas.

Nemojte se prepustiti malodušju. Naprotiv, pohvalite djecu za svaki napredak koji postignu — a svakako i za sav njihov trud. Osim toga, klonite se i izricanja uopćenih pohvala. Profesor Miles preporučuje učiteljima da, kada zapaze izvjesni napredak, kažu disleksičnom učeniku: “Da, slažem se da si napravio pokoju grešku. No ipak mislim da si to dobro uradio; to je poboljšanje u odnosu na prošli tjedan i, imajući u vidu tvoje ograničenje, to je zadovoljavajuć rezultat.” No kada nema nikakvog poboljšanja, on savjetuje da se kaže: “Da, izgleda da ti to i to još uvijek pravi probleme; hajde da vidimo možemo li pronaći neki drugi način da ti pomognemo.”

Pazite da ne biste rekli ponižavajuće primjedbe na račun toga kako disleksično dijete čita. Potrudite se da zavoli knjige i čitanje. Kako? I roditelji i učitelji mogu predložiti djetetu da ispod retka koji čita stavi nešto za označavanje, recimo neko malo ravnalo, budući da osoba koja jako sporo čita obično pusti da joj misli odlutaju. Ako se pojavi problem kod čitanja slova neke riječi pogrešnim redoslijedom, lijepo pitajte: “Koje je prvo slovo?”

Zamislite kako li to obeshrabrujuće djeluje na disleksično dijete kada mu njegov učitelj matematike stalno govori da su mu rješenja netočna. Koliko li je bolje dati mu malo lakše zadatke tako da se frustracija koju stvara neuspjeh zamijeni zadovoljstvom uslijed točno riješenog zadatka.

“Ključna stvar za disleksičare”, kaže jedna specijalizirana učiteljica, “jest to da uče svim svojim osjetilima.” Kombinirajte vid, sluh i dodir kako biste pomogli djetetu da ispravno čita i sriče riječi. “Učenik treba pažljivo gledati, pažljivo slušati, obraćati pažnju pokretima svoje ruke dok piše i obraćati pažnju svojim ustima dok govori”, objašnjava profesor Miles. Bude li tako radilo, disleksično će dijete poistovjetiti pisani oblik slova i s njegovim zvukom i s pokretima ruke koje pravi zapisujući ga. Da biste pomogli djetetu praviti razliku između slova koja brka, naučite ga da svako od njih počne pisati od različite točke. “U idealnom slučaju”, savjetuje publikacija Reading and the Dyslexic Child, “svako bi [disleksično] dijete trebalo dnevno imati jedan sat instrukcije tipa jedan-učitelj-jedan-učenik.” Nažalost, okolnosti to rijetko dopuštaju. Međutim, disleksičari si mogu i sami pomoći.

Samopomoć

Ako patite od disleksije, nastojte obaviti najveći dio čitanja onda kada ste najodmorniji. Istraživači su zapazili da studenti koji pate od disleksije postižu dobre rezultate ako kontinuirano čitaju otprilike sat i pol no nakon toga njihov se učinak pogoršava. “Redoviti ali ograničeni periodi svakodnevnog učenja vjerojatno će biti korisniji od kampanjskih cjelodnevnih intenzivnih naprezanja”, piše u publikaciji Dyslexia at College. Istina, trebat će vam više vremena da naučite dobro čitati i sricati. No budite ustrajni.

Koristite portabl pisaći stroj, ili još bolje, procesor riječi opremljen programom koji vam omogućava da provjerite ispravnost onog što pišete. Usto naučite organizirati i koristiti informacije. (Pogledajte okvir na stranici 13.)

Uživajte u knjigama slušajući ih snimljene na audiokasete. Da, ovaj časopis i njegov popratni časopis, Kula stražara, kao i čitava Biblija, sada na mnogim jezicima redovito izlaze na kasetama.

Ako pročitavši okvir smatrate da patite od disleksije, onda nemojte skrivati problem. Prihvatite ga i ponašajte se shodno tome. Naprimjer, možda se spremate za razgovor povodom primanja na posao. Poput mnogih ljudi, mogli biste ustanoviti da se u napetoj situaciji ne možete baš jasno i jezgrovito izraziti. Zašto ne biste unaprijed isprobali nekoliko takvih razgovora?

Poteškoće koje stvara disleksija ne daju se lako popraviti. No mozak, divan organ kao što jest, kompenzira taj problem. Stoga vjerojatno nema mjesta trajnoj nesreći. Julie, Vanessa i David daju sve od sebe kako bi nadvladali svoju frustraciju. I vi to možete učiniti. Prihvatite činjenicu da vas vaša specifična poteškoća ne mora odvratiti od učenja. Istrajte u nastojanju da ispravno čitate, pišete i sričete. To će vam pomoći da prebrodite frustraciju zbog disleksije.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 13]

Savjeti za samoorganiziranje

Koristite sljedeće:

• vlastitu oglasnu ploču

• planer

• stolni pretinac za neriješenu poštu

• osobni fascikl

• rokovnik

• adresar

[Okvir na stranici 14]

Kako prepoznati disleksiju kod djece

Ako odgovorite potvrdno na tri odnosno četiri dolje navedena pitanja za neku od dobnih grupa, postoji mogućnost da su dotična djeca u izvjesnoj mjeri disleksična.

Djeca u dobi od 8 godina ili mlađa:

Jesu li kasno naučila govoriti?

Imaju li još uvijek naročitih problema s čitanjem ili sricanjem? Iznenađuje li vas to?

Čini li vam se da su u stvarima koje nemaju veze s čitanjem i sricanjem pronicljiva i bistra?

Pišu li naopako slova i brojke?

Jesu li se kod računanja služili kockicama, prstima ili pisanjem oznaka na papiru duže nego drugi njihovi vršnjaci? Da li im je neuobičajeno teško upamtiti tablicu množenja?

Imaju li problema s razlikovanjem lijeve i desne strane?

Jesu li neuobičajeno nespretna? (Nisu sva disleksična djeca nespretna.)

Djeca u dobi od 8 do 12 godina:

Prave li neobične greške kod pisanja? Da li katkad ispuste slova u riječima ili ih napišu pogrešnim redoslijedom?

Prave li naizgled nemarne greške kod čitanja?

Imate li dojam da sporije razumijevaju pročitano nego što se to očekuje od djece njihove dobi?

Imaju li poteškoća s prepisivanjem sa školske ploče?

Da li kod čitanja naglas ispuštaju riječi ili čitave retke, odnosno čitaju li dvaput isti redak? Imaju li averziju prema čitanju naglas?

Da li im je još uvijek teško upamtiti tablicu množenja?

Imaju li loš osjećaj za orijentaciju tako da brkaju lijevu i desnu stranu?

Manjka li im samopouzdanja i imaju li nizak stupanj samopoštovanja?

[Zahvala]

(Awareness Information, objavilo Britansko udruženje za disleksiju, i Dyslexia, proizvodnja Broadcasting Support Services, Televizija Channel 4, London, Engleska).

[Slika na stranici 12]

Kao pomoć za usmjeravanje pažnje, postavite neku oznaku ispod reda koji treba pročitati