Nejak ali smion putnik

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KANADE

Umjetnici ih slikaju, a pjesnici o njima pišu. Mnogobrojne vrste žive u tropskim kišnim šumama. Mnogi žive u šumskim predjelima, na poljima i u prerijama. Neki odolijevaju hladnoći planinskih vrhova; drugi, vrućini pustinja. Opisuje ih se kao jedne od najljepših kukaca.

NESUMNJIVO dobro poznajete ovo izuzetno i ljupko stvorenje — leptira. Međutim, jedna vrsta leptira stekla je međunarodnu slavu zbog zapanjujućih i hrabrih putovanja koje poduzima. Ovaj nejak ali smion putnik zove se monarh. Promotrimo pobliže ovaj dragulj među djelima stvaranja i njegove nevjerojatne seobe.

Nježni dragulj među djelima stvaranja

Zamislite da ste na nekoj livadi, a dan je topao i sunčan. Pratite pogledom ova dražesna krilata čuda koja jure tamo-amo među divljim cvijećem, u svojoj beskrajnoj potrazi za hranom i pićem. Ukipite se, a ruku držite ispruženu. Jedan se približava. O, sletjet će vam na ruku! Zapazite kako meko slijeće.

Sad ga pobliže promotrite. Zapazite njegova dva para nježnih narančastih krila prekrivenih prahom, prošaranih crnim šarama, sa zamršeno kreiranim rubovima. Kaže se da su mu ime monarh dali engleski doseljenici u Americi koji su ga povezali sa svojim monarhom, Vilimom Oranskim. Zaista, ovaj leptir “kralj” je među leptirima. No ova krhka ljepota, koja teži samo polovicu grama, s rasponom krila od osam do deset centimetara, u stanju je poduzeti duga i naporna putovanja.

Impresivni letovi

Iako se za neke leptire kaže da se s naletom zime sele na veće udaljenosti, samo monarsi poduzimaju tako duga putovanja s preciznim odredištima i u tako velikom broju. Seoba monarha zaista predstavlja fenomen u svijetu leptira. Razmotrite neke od impresivnih pothvata ovih smionih putnika.

Svojim jesenskim letom od Kanade do zimovališta u Kaliforniji ili Meksiku prevale više od 3 200 kilometara. Prelaze velika jezera, rijeke, nizine i planine. Milijuni uspješno završe seobu i stignu do odredišta visoko u planinama Sierra Madre u središnjem Meksiku.

Takvi letovi još više zapanjuju kad uzmete u obzir da mladi leptiri nikad prije nisu poduzeli ovaj let niti su ikada vidjeli mjesta gdje prezimljuju. No oni nepogrešivo naslućuju pravac letenja te znaju kada su stigli u svoja zimska staništa. Kako im to polazi za rukom?

Canadian Geographic navodi: “Očito je da postoji neki profinjeni genetički program u njihovim ograničenim malim mozgovima, možda neka vrsta očitavanja kuta sunčevih zraka, kao što to čine pčele, ili Zemljinog magnetskog polja, koje izgleda vodi ptice. Sposobnost razaznavanja specifičnih uvjeta temperature i vlage možda im pomaže da se domognu cilja. No znanost još uvijek ne može doći do odgovorâ.” Poput stvorenja koja su spomenuta u biblijskoj knjizi Priče Salamunove, ‘oni su instinktivno mudri’ (Priče Salamunove 30:24, NW).

Monarsi su i majstorski letači. Spuštaju se brzinom od 12 kilometara na sat, uspinju brzinom od 18 kilometara na sat a — kao što svatko tko je pokušao jednoga uhvatiti zna — zrakom jure još brže, brzinom od oko 35 kilometara na sat. Oni izrazito vješto koriste vjetrove — čak se okreću nasuprot prevladavajućim vjetrovima sa zapada kako bi išli prema jugozapadu, prema svom odredištu. Koristeći složene strategije letenja, izlaze na kraj s promjenama u brzini i smjeru vjetra. Vrlo slično pilotima u jedrilicama i jastrebovima, voze se na toplim uzlaznim zračnim strujama. Prema jednom izvoru, monarsi obično prevale čak 200 kilometara na dan. Lete jedino danju. Noću se odmaraju, a često se događa da to bude baš na istom mjestu svake godine.

Znanstvenik David Gibo sa Sveučilišta u Torontu otkrio je da je monarh više negoli letač koji se povremeno uspinje i klizi zrakom. On izvještava: “Leptiri moraju koristiti vjetar na načine za koje vjerujem da su puno pametniji od načina kako guske selice koriste vjetar.” Uhodani ritam lepršanja, uspinjanja i hranjenja omogućava monarsima da stignu u Meksiko s još dovoljno sala da mogu prebroditi zimu i u proljeće započeti svoj let natrag na sjever. Profesor Gibo kaže i sljedeće: “Zahvaljujući tome što klize zrakom, mogu poduzeti dugo putovanje i okončati ga snažni i zdravi.”

Masovne seobe

Već se dugo vremena zna da se monarsi koji žive zapadno od Stjenjaka sele na jug i prezimljuju u Kaliforniji. Može ih se vidjeti kako u gomilama vise na borovima i eukaliptusima u mjestima uz južnu obalu Kalifornije. No odredište na koje se velike populacije monarha iz istočne Kanade sele neko je vrijeme predstavljalo zagonetku.

Godine 1976. ova je zagonetka bila odgonetnuta. Njihovo zimovalište napokon je bilo otkriveno — jedan šumoviti vrh u planinama Sierra Madre u Meksiku. Otkriveni su milijuni i milijuni leptira gusto naredanih na granama i deblima visokih, sivozelenih jela. Ovaj impresivan prizor ne prestaje biti očaravajuća atrakcija za posjetioce.

Jedno od najboljih mjesta u Kanadi gdje se monarsi mogu vidjeti u gomili jest Point Pelee National Park u Ontariju, gdje se sakupljaju pripremajući se za svoju seobu na jug. Koncem ljeta okupe se na ovoj južnoj točki Kanade, čekajući na sjevernoj obali jezera Erie, dok vjetrovi i temperatura ne budu povoljni da bi poletjeli na jug do svojih zimovališta u Meksiku.

Odredišta

Krećući od Point Peleea, oni u etapama prelete preko jezera Erie da bi započeli dugačak put preko kontinentalnog dijela Sjedinjenih Država. Na putu im se druge grupe monarha pridružuju u seobi. Visoko u planinama sjeverozapadno od Ciudad de Mexica okupi ih se po prilici sto milijuna da bi proveli zimu.

Drugi se sele preko Floride i Kariba, i ovi leptiri možda dospijevaju na odredišta koja tek treba otkriti na poluotoku Yucatanu ili u Gvatemali. Bilo da su u Meksiku ili u svojim drugim zimskim skloništima, monarsi se sjate u nekoliko relativno malih dijelova planinske šume.

Netko bi mogao misliti da ih njihov dugi let do zimskog doma odvodi do zemlje s toplim, sunčanim livadama, gdje provode odmor. Ali to nije slučaj. Meksički Vulkanski planinski lanac, kamo oni odlaze, hladno je područje. No klima koja vlada na planinskim vrhovima idealna je za prezimljavanje. Dovoljno je hladno da bi ih to prisililo da vrijeme provedu u stanju gotovo potpune neaktivnosti — čime produžuju svoj životni vijek na osam ili deset mjeseci, što im je dovoljno da mogu odletjeti u Meksiko, tamo prezimiti i krenuti natrag. Moglo bi se reći da je to na neki način odmor.

Dolazi proljeće i monarsi postaju ponovno živahni. Kako dani postaju duži, leptiri počinju lepršati na suncu, pariti se te kreću na svoj let natrag na sjever. Vjeruje se da neki možda mogu dovršiti svoje putovanje natrag, no obično samo potomstvo u vrijeme ljeta stigne do Kanade i sjevera Sjedinjenih Država. Tri ili četiri generacije prođu stadije jajašca, gusjenice, kukuljice i leptira dok posljednja konačno ne stigne do kontinenta. Ženka — natovarena sa stotinu ili više oplođenih jajašaca — leprša kroz otočiće divljeg cvijeća i polaže jajašca, jedno po jedno, na donjoj strani mladih, nježnih listova svilenice. I tako ciklus ide dalje, a monarhovo se putovanje do ljetnog doma nastavlja.

Monarh je zaista fascinantno stvorenje. Kakvu li prednost uživaju ljudi time što mogu promatrati i proučavati njegove aktivnosti. Ipak, ne iznenađuje činjenica da ljudski faktor ugrožava monarhova zimovališta u Meksiku, koja su dugo bila tajnom, kao i odredišta u Kaliforniji. Pretpostavka da ova nježna i predivna stvorenja među djelima stvaranja imaju kamo drugdje otići mogla bi dovesti do njihovog izumiranja. Za svaku su pohvalu napori koji se poduzimaju da bi ih se zaštitilo od takve mogućnosti. Kako li će to veličanstveno biti kada na Stvoriteljevoj obećanoj rajskoj Zemlji, koja nam je sada nadomak ruke, ovim nejakim ali smionim putnicima bude zajamčeno sigurno utočište!

[Zahvala na stranici 15]

Leptir: Parks Canada/J. N. Flynn

[Zahvale na stranici 17]

Stranica 16. vrh i dno: Parks Canada/J. N. Flynn; sredina: Parks Canada/D. A. Wilkes; stranica 17. gore: Parks Canada/J. N. Flynn; sredina i dolje: Parks Canada/J. R. Graham