Što kaže Biblija?

Ljubav koja povezuje

GODINE 1978. velika oluja u sjevernom Atlantiku sručila se na luksuzni prekooceanski brod Queen Elizabeth 2. Valovi veličine desetokatnice udarali su o brod, ljuljajući ga poput plutenog čepa. Namještaj i putnici bili su nošeni tamo-amo dok se plovilo sumanuto dizalo i spuštalo. Neobično je da je 1 200 putnika zadobilo tek lakše ozljede. Dobro projektiranje, dobri materijali i dobra izrada spriječili su brodolom.

Prije mnogo stoljeća jedan je drugi brod također snašla žestoka oluja. Na brodu je bio apostol Pavao i još 275 ljudi. Strahujući da će jaka oluja razbiti brod na komadiće, moreplovci su po svoj prilici provukli “sredstva za spasavanje” — lance ili konopce — odozdo, s jedne strane broda na drugu, kako bi pridržavala drvene daske koje su sačinjavale trup tog trgovačkog broda. Svi su brodski putnici bili spašeni, mada ne i sam brod (Djela apostolska, 27. poglavlje, St).

Životne kušnje mogu nas ponekad navesti da se osjećamo kao da se nalazimo na brodu na uzburkanom moru. Mogu nas zapljuskivati valovi tjeskobe, razočaranja i depresije, tako da iskušavaju našu ljubav do krajnjih granica. I nama je potrebna pomoć da bismo prebrodili takve oluje i izbjegli brodolom.

Kada nastanu oluje

Biblija podrobno opisuje vjeru i ustrajnost apostola Pavla. On je naporno radio za interese ranih kršćanskih skupština (2. Korinćanima 11:24-28). Njegova postignuća u Gospodinovu djelu pružaju jasno svjedočanstvo o njegovoj žarkoj ljubavi prema svojim bližnjima i o njegovom dobrom odnosu s Bogom. Ipak, Pavlu nije u životu uvijek sve išlo glatko. I doslovno i u prenesenom smislu, apostol je prebrodio mnoge oluje.

U Pavlovo vrijeme, kada bi brod snašla žestoka oluja, preživljavanje putnika i očuvanje broda ovisilo je o sposobnosti posade kao i o izdržljivosti broda. To je vrijedilo i kada su apostola snašle oluje u prenesenom smislu. Premda je Pavao prebrodio tjelesne mane, zatvor i mučenje, one najžešće oluje koje su predstavljale izazov njegovoj duhovnoj i emocionalnoj ravnoteži i njegovoj sposobnosti da nastavlja ljubiti druge, došle su iz kršćanske skupštine.

Naprimjer, Pavao je godinu i pol neumorno radio na osnivanju skupštine u Korintu. Ono što je proživio s Korinćanima navelo ga je da razvije nježne osjećaje prema stadu. Pavao je čak govorio o sebi kao o njihovom ocu (1. Korinćanima 4:15). No premda im je pokazivao ljubav i naporno radio za interese skupštine, neki u Korintu ružno su govorili o Pavlu (2. Korinćanima 10:10). Kada se uzme u obzir što je sve učinio u svojoj samopožrtvovnosti, kako ga je to moralo deprimirati!

Kako li su oni koji su primili Pavlovu velikodušnu ljubav mogli postupiti tako okrutno i prezirno? Pavao se sigurno osjećao kao da ga nešto razdire, poput broda koji je snašla olujna bura. Kako se samo lako mogao predati, početi misliti da su svi njegovi prijašnji napori bili uzaludni ili pak postati ogorčen! Zbog čega je Pavao ostao priseban? Što je spriječilo da ga razočaranje ne razdre?

Ljubav koja čuva našu prisebnost

Pavao je svojim čitaocima sasvim jasno dao na znanje što je izvor njegove snage i motivacije. Napisao je: “Ljubav koju ima Krist nagoni nas” (2. Korinćanima 5:14, NW). Pavao je ukazao na uzvišeni izvor snage i motivacije. Sila koja nagoni jest “ljubav koju ima Krist”. Jedan je bibličar u vezi s tim stavkom iznio sljedeće zapažanje: “Pavao ne kaže da nas naša ljubav prema Kristu održava u našoj službi (...). To bi značilo zaustaviti se na pola puta. Našu ljubav prema Kristu potiče i neprestano pothranjuje njegova ljubav prema nama” (naglašeno od nas).

Ljubav koju je Krist pokazao podloživši se mučnoj smrti na mučeničkom stupu — dajući time svoj savršeni ljudski život kao otkupninu da bi spasio čitavo vjerujuće čovječanstvo — poticala je, nagonila i prisiljavala Pavla da nastavi služiti interesima Krista i bratstva. Stoga je Pavao bio pod vlašću Kristove ljubavi, ona ga je odvraćala od sebičnosti i ograničavala njegove težnje na služenje Bogu i svojim bližnjima.

Doista, izvor poticaja na kojem počiva vjerni način života jednog kršćanina jest Kristova ljubav. Kada se suočimo s kušnjama koje nas oslabljuju tjelesno, emocionalno i duhovno, poticajna snaga Kristove ljubavi omogućava nam da idemo dalje od točke kod koje bi netko manje motiviran odustao. Ona nam daje snagu da ustrajemo.

Ne možemo očekivati da će nam naše nesavršene emocije davati snagu i motivaciju. To naročito vrijedi kada naše kušnje usljeđuju iz razočaranja ili tjeskobe. S druge strane, Kristova ljubav ima moć da nas održava u našoj službi, da nam daje snagu i motivira nas, ma kakve bile naše osobne kušnje. Kristova ljubav omogućava kršćaninu da ustraje ne samo iznad očekivanja drugih ljudi već možda i iznad svojih vlastitih očekivanja.

Osim toga, budući da je Kristova ljubav ustrajna, njenom djelovanju nema kraja. To je poticajna snaga koja ne oscilira niti slabi. “Ljubav nikad ne prestaje” (1. Korinćanima 13:8). Omogućava nam da ga nastavimo vjerno slijediti, što god da se dogodi.

Emocionalne kušnje djeluju takvom silom koja nas može razdirati. Koliko je stoga neophodno da meditiramo o ljubavi koju je Krist pokazao prema nama. Kristova ljubav čuvat će našu prisebnost. Njegova nam ljubav omogućava da izbjegnemo brodolom vjere (1. Timoteju 1:14-19). Nadalje, Kristova nas ljubav nagoni da dajemo sve od sebe kako bismo slavili onoga tko je omogućio da Krist pokaže svoju ljubav, Jehovu Boga (Rimljanima 5:6-8).