Radio — izum koji je izmijenio svijet

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ITALIJE

PUCANJ iz puške razbio je tišinu koja je vladala u jednom seoskom području u Italiji. Taj signal potvrdio je Guglielmu Marconiju da osnovna oprema koju je koristio funkcionira. Elektromagnetske valove koje je proizvodio odašiljač i emitirao u prostor uhvatio je prijemnik koji se nalazio dva i pol kilometra dalje. Zbilo se to godine 1895. Iako u to vrijeme nitko nije mogao u potpunosti razumjeti što će sve to sa sobom donijeti, taj pucanj iz puške otvorio je put tehnologiji koja je odonda iz temelja promijenila naš svijet — radiokomunikaciji.

Brojni su znanstvenici već bili proučavali prirodu elektromagnetskih valova. Godine 1831, engleski fizičar Michael Faraday pokazao je da električna struja može proizvesti magnetsko polje i inducirati struju u drugom strujnom krugu odvojenom od prvog ali smještenom u njegovoj blizini. Godine 1864, škotski je fizičar James Maxwell iznio teoriju da bi se energija koju proizvode takva polja mogla širiti u valovima — poput valića na površini ribnjaka — i to brzinom svjetlosti. Kasnije je njemački fizičar Heinrich Hertz potvrdio Maxwellovu teoriju, proizvevši elektromagnetske valove i otkrivši ih na bliskoj udaljenosti, a to je uspjelo i Ernestu Rutherfordu (koji je kasnije postao lord Rutherford) s Novog Zelanda. No preuredivši i poboljšavši dostupnu opremu te dodavši primitivnu antenu vlastite izrade, Marconiju je uspjelo da telegrafski signal prenese na znatnu udaljenost. Bežična je telegrafija bila na pomolu!

Godine 1896, 21-godišnji Marconi preselio se iz Italije u Englesku, gdje se upoznao s Williamom Preeceom, glavnim inženjerom General Post Officea. Preece je bio zainteresiran za primjenu Marconijevog sistema u pomorskoj komunikaciji između mjesta koja se nisu mogla povezati telegrafskim kablom. Ponudio je Marconiju pomoć stručnjaka i mogućnost korištenja laboratorija za pokuse. U roku od nekoliko mjeseci, Marconi je uspio povećati snagu signala koji su se prenosili na udaljenost od deset kilometara. Godine 1897, Marconi je osnovao Wireless Telegraph and Signal Company, Ltd., s ciljem da bežičnu telegrafiju pretvori u komercijalno isplativ sustav.

Godine 1900. uspostavljena je 300 kilometara duga radiotelegrafska veza između Cornwalla i Isle of Wighta na jugu Engleske, dokazujući ono što se smatralo nemogućim — da radiovalovi mogu prevladati zakrivljenost Zemlje. Vjerovalo se da se signali ne mogu hvatati iza horizonta, budući da elektromagnetski valovi putuju u ravnim linijama.a Potom su počele stizati prve velike narudžbe za radiouređaje. Britanski je admiralitet naložio da se na 26 brodova instalira radiooprema, te da se izgradi i održava šest radiostanica na kopnu. Sljedeće godine Marconi je uspio premostiti Atlantik slabim signalom od tri točkice koje su označavale slovo S u Morseovoj abecedi. Budućnost izuma bila je zajamčena.

Tehnološki razvoj

Bežičnom se telegrafijom ispočetka nisu mogle prenositi ni riječi ni glazba, samo Morseova abeceda. Međutim, 1904. godine postignut je veliki korak naprijed kad se pojavila dioda, prva elektronska vakuumska cijev, koja je omogućila prijenos i primanje glasa. Time je došlo do preobrazbe bežične telegrafije u radioprijenos kakav danas poznajemo.

Godine 1906, Reginald Fessenden je u Sjedinjenim Državama emitirao glazbu koju su hvatali brodovi na udaljenosti od 80 kilometara. Godine 1910. je Lee De Forest organizirao izravan prijenos koncerta slavnog talijanskog tenora Enrica Carusa u korist radioamatera u New Yorku. Godinu dana ranije, signali za točno vrijeme bili su prvi put odaslani s Eiffelovog tornja u Parizu, u Francuskoj. Te iste godine, 1909, prvi se put koristio radio prilikom spašavanja preživjelih s parobroda Florida i Republic, koji su se sudarili na Atlantiku. Tri godine kasnije, spašeno je i preko 700 preživjelih u katastrofi Titanica, zahvaljujući SOS signalima koji su bili poslani putem radija.

Već 1916, rađale su se ideje da bi svaka kuća posjedovala radio. Upotreba elektronskih cijevi omogućila je proizvodnju efikasnih, jeftinih prijemnika, što je utrlo put sveopćem razvoju komercijalnog radija. Do procvata je došlo prvo u Sjedinjenim Državama, gdje je krajem 1921. postojalo 8 radiostanica da bi do 1. studenog 1922. dozvolu za rad dobile 564 radiostanice! U mnogim je domovima radioaparat, osim rasvjetnih tijela, bio prvi uređaj koji je bio priključen na električnu mrežu.

U roku od dvije godine od početka redovitog komercijalnog emitiranja, i Istraživači Biblije, kako su Jehovini svjedoci tada bili poznati, počeli su koristiti radio za emitiranje svoje poruke. Godine 1922, J. F. Rutherford, tadašnji predsjednik Društva Watch Tower, održao je u Kaliforniji svoje prvo predavanje preko radija. Dvije godine kasnije je WBBR, stanica koju je osnovalo Društvo Watch Tower i čije je vlasništvo ona bila, počela s emitiranjem sa Staten Islanda u New Yorku. S vremenom, Društvo je širom svijeta organiziralo mreže za emitiranje biblijskih programa. Do 1933. postignut je najveći broj od 408 radiostanica, koje su prenosile poruku Božjeg Kraljevstva (Matej 24:14).

Međutim, radio je u mnogim zemljama potpao pod državni monopol. U Italiji je Mussolinijeva vlada vidjela u radiju instrument političke propagande, pa je svojim građanima zabranila da slušaju strane radioemisije. Ogromna moć radija na snažan se način očitovala 1938. godine. Orson Welles je, tijekom emitiranja znanstveno-fantastične priče u Sjedinjenim Državama, prouzročio paniku među stanovnicima, od kojih su neki mislili da su se Marsovci spustili u New Jersey i da koriste opake “toplinske zrake” kako bi ubili sve koji im se suprotstavljaju!

Stotinu godina radija

Godine 1954, omiljenu razonodu ljudi u Italiji predstavljalo je slušanje radija. I pored uspjeha televizije, radio je još uvijek vrlo popularan. U većini evropskih zemalja, 50 do 70 posto stanovništva sluša radio radi informacija ili iz zabave. Procjenjuje se da se u Sjedinjenim Državama radioaparati nalaze u 95 posto vozila, 80 posto spavaćih soba te u više od 50 posto kuhinja.

Jedan od razloga za popularnost radija, čak i u eri televizije, jest da ga se može prenositi. Osim toga, radio prema jednoj anketi posjeduje “moć daleko snažnije angažiranosti emocija i mašte nego televizija”.

Tijekom 1995, proslave stogodišnjice Marconijevog pokusa u Italiji pružile su priliku da se razmisli o napretku koji je postigao radio. Brojni znanstvenici pridonijeli su preobrazbi prvih primitivnih naprava u današnje suvremene sustave. Sada se zahvaljujući digitalnom audioprijenosu, gdje se radi o sistemu numeričkog kodiranja signala, osigurava izvrsna kvaliteta zvuka. Ali osim bezbrojnih svakodnevnih vidova primjene radija, izum je predstavljao i početnu točku za televizijsku, radarsku i razne druge tehnologije.

Radioastronomija, naprimjer, zasniva se na primanju i analizi radiovalova koje emitiraju nebeska tijela. Bez radija, razvoj svemirske tehnologije bio bi nemoguć. Svi vidovi primjene satelita — televizija, telefon ili prikupljanje podataka — ovise o korištenju radiovalova. Tehnološki razvoj tranzistora u mikročipove doveo je prvo do džepnih kalkulatora i kompjutera, a potom do međunarodnih informacijskih mreža.

Mobiteli pomoću kojih se može uspostaviti veza između bilo koje, ili gotovo bilo koje, dvije točke na licu Zemlje, već su postali stvarnost. Sadašnja su očekivanja da će se pojaviti bežični prijemnici veličine dlana — kombinacija televizora, telefona, kompjutera i telefaksa. Ovi će prijemnici moći hvatati stotine video, audio i teletekst kanala, a korisnicima će omogućiti da s drugima izmjenjuju elektronsku poštu.

Nitko ne može biti siguran u to što će budućnost na ovom polju donijeti. No napredak u radiotehnologiji i dalje se nastavlja, stoga bismo lako mogli doživjeti i druga značajna otkrića.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 21]

I pored uspjeha televizije, radio je još uvijek vrlo popularan

[Zahvale na stranici 19]

Lijevo i desno gore te lijevo dolje: “MUSEO della RADIO e della TELEVISIONE” RAI-TORINO; desno dolje: fotografija NASA-e