Pogled u svijet
Potrošnja duhana
Premda se u nekim zemljama potrošnja duhana bitno smanjila, kod većine se država u protekla dva desetljeća uočava porast. Kina je, naprimjer, još uvijek najveći svjetski potrošač i imala je porast od 297 posto. Sjedinjene Države i Indija zadržale su drugo i treće mjesto te je kod njih uočen porast od 27 odnosno 50 posto. U druge zemlje koje su imale velik porast spadaju Ruanda s 388 posto; Grčka, 331 posto; Sjeverna Koreja, 325 posto; Tanzanija, 227 posto; Hong Kong, 214 posto; Indonezija, 193 posto; Singapur, 186 posto i Turska, 185 posto. Te brojke, koje su objavljene u Asiaweeku, pokazuju u postocima izraženu promjenu između 1970. i 1993. Od 138 navedenih država, samo se kod 26 njih uočilo smanjenje potrošnje duhana.
Mladi i oružje
Kod mladih Amerikanaca u dobi od 10 do 19 godina broj pogibija od vatrenog oružja raste brže nego kod ijedne druge grupe, piše u izvještaju Zaklade za zaštitu djece. Vatreno oružje sada je drugi najveći uzrok smrti. Primarni uzrok su nesreće, uglavnom prometne. Godine 1993. u prosjeku je svake 92 minute od vatrenog oružja poginuo po jedan američki omladinac mlađi od 20 godina — što je porast od 7 posto u odnosu na prethodnu godinu. Za usporedbu, u zbiru svih dobnih skupina porast je iznosio samo 4,8 posto. Zaklada za zaštitu optužila je vladu da se premalo angažira kako bi spriječila da oružje dospije do djece i u škole. Izgleda da to potvrđuju i statistike Američkog ministarstva pravosuđa: Broj maloljetnih ubojica utrostručio se u proteklom desetljeću, prešavši 26 000 godine 1994. U tom istom periodu učetverostručio se broj onih koji ubijaju iz vatrenog oružja, premda je broj onih koji se služe drugim vrstama oružja ostao manje-više jednak. Te brojke naglašavaju koliku štetu prouzročuje dostupnost vatrenog oružja.
Karakteristike samoubojstava
“Svake godine [ubije] se oko 30 000 Amerikanaca”, bilježi Scientific American, a “kod muškaraca su izgledi da si oduzmu život četverostruko veći nego kod žena”. Stopa samoubojstva također raste s godinama, što je odraz bremena lošeg zdravlja i besperspektivnosti. Stopa samoubojstva kod ljudi u dobi od 75 godina ili starijih četverostruko je veća nego kod tinejdžera. Koji faktori određuju hoće li osoba zbilja počiniti samoubojstvo? Među prvima su navedeni pomanjkanje podrške obitelji i društva te slaba uključenost u religiju. U usporedbi s drugim zemljama, stope samoubojstva u Americi spadaju u prosjek, a one iznose otprilike 11 samoubojstava na 100 000 ljudi.
Poduka iz nasilja
◼ “Jednogodišnje istraživanje televizijskog programa, koje su vodili istraživači na četiri sveučilišta, zaključuje da na programima državne i kablovske televizije prevladava nasilje ‘koje štetno djeluje na psihu’”, piše The Washington Post. Istraživanje je otkrilo ne samo to da u većini programa ima ponešto nasilja već i to da bi način na koji je ono prikazano mogao štetno djelovati na gledaoce. U to “između ostalog spada i to da se čovjek uči nasilničkom ponašanju, postaje neosjetljiviji na štetne posljedice nasilja i počinje se više bojati da će biti napadnut”. Jedan od razloga zašto nasilje može štetno djelovati bio je taj što su u 73 posto slučajeva počinitelji nasilnih djela na televiziji prošli nekažnjeno, poručujući tako da se “nasilje isplati”. Osim toga, u većini prikaza nasilja ne vide se posljedice po žrtve nasilja, kao što je bol ili pak emocionalna odnosno financijska šteta. A česta upotreba pištolja u nasilnim incidentima na televiziji može, kako pokazuje istraživanje, “izazvati agresivne misli i ponašanje”.
◼ Osobe koje su kao male gledale puno televizijskog nasilja do navršene 30 godine života “imat će više kazni zbog počinjenog nasilja, više hapšenja zbog vožnje u pijanom stanju, bit će agresivnije u alkoholiziranom stanju i više će maltretirati svog bračnog druga [a] i djeca će im biti agresivnija”, tvrdi Len Eron, profesor psihologije i znanstveno-istraživački radnik na Institutu za društvena istraživanja u sklopu Sveučilišta u Michiganu. Videoigre stvaraju slične probleme. Prema izvještaju iz novina The Toronto Star, Eron je izjavio da opasnost povezana s videoigrama leži u njihovoj interaktivnosti. Igrači “pokreću komandnu ručicu ili pritišću tipku i time osobno izvršavaju taj grozan, nasilni čin — ubojstvo”. Profesor Eron smatra da je potrebno više roditeljskog nadzora. Međutim, on se tuži da “puno roditelja jednostavno ne mari za to”.
Raste deficit francuskog svećenstva
Sve je veći deficit katoličkog svećenstva u Francuskoj. Pariške novine Le Monde izvještavaju da je 1995. u čitavoj Francuskoj zaređeno samo 96 svećenika, a godine 1994. samo 121. Jezuiti su 1995. imali tek 7 novaka, a dominikanci 25. Situacija je slična i s popunjavanjem redova katoličkih redovnica. Le Monde piše da “od 1970-ih broj redovnica konstantno pada, sa 92 326 godine 1977. na samo 51 164 prošle godine”. Imajući u vidu poodmaklu dob većine svećenika i neuspjeh crkve u pridobivanju daljnjih novaka, predviđa se da će do 2005. godine u Francuskoj ostati samo nekih 9 000 župnika. Kao razloge tog pada Le Monde navodi “srozavanje društvenog statusa svećenstva, prezanje ljudi od dugoročnih obavezivanja, neprivlačan imidž svećenstva te gubitak povjerenja u crkvene vođe”.
Najprecizniji sat na svijetu
Znanstvenici u Perthu (zapadna Australija), konstruirali su sat koji je tisuću puta precizniji od atomskog sata koji se u Engleskoj koristi za određivanje dogovorenog međunarodnog vremenskog standarda. Poznat je kao safirski sat, stoji otprilike 200 000 američkih dolara, a već je napravljeno nekoliko takvih satova. Može izmjeriti jednu munjevitu femtosekundu, što je milijunti dio milijarditog dijela sekunde! Čemu služi taj sat? Prema Einsteinovoj općoj teoriji relativiteta, vrijeme teče brže što se čovjek nalazi više iznad Zemlje. “Cilj nam je izmjeriti koliko se brzina razlikuje na visini od oko jednog metra — drugim riječima između čovjekovih stopala i glave”, rekao je fizičar David Blair, koji je radio na konstruiranju tog sata. Međutim, njegova preciznost svaki put traje samo pet minuta.
Obični sendvič?
Godine 1762. britanski je Lord Sandwich, koji je bio okorjeli kartaš, proveo 24 sata za kartaškim stolom. Da bi utažio glad, naručio je dvije kriške kruha i komad mesa između njih. Taj novi lagani obrok — sendvič — odmah je dobio njegovo ime. Danas Britanci dnevno potroše na sendviče 5,2 milijuna funti, što je 75-postotni porast u proteklih pet godina. “Sendviči pokrivaju više od trećine ukupnog ‘fast-food’ tržišta”, izvještava londonski The Times, a distribuira ih 8 000 sendvič-barova. U Britaniji se godišnje pojede otprilike 1,3 milijarde gotovih sendviča. No ti se sendviči obično uvelike razlikuju od jednostavne hrane koju obitelji pripremaju kada idu na izlet u prirodu ili na more. Neke trgovine nude razne egzotične sendviče, između ostalog, sendviče s klokanovim ili aligatorovim mesom ili pak s čokoladnim namazom, jagodama i šlagom.
Trgovanje seksualnim uslugama djece u Aziji
Državne službe i socijalni radnici procjenjuju da se u Aziji preko milijun dječaka i djevojčica u dobi od 17 godina i mlađih bavi prostitucijom, iznosi The New York Times. Mada nisu poznati točni podaci, u zemljama kao što su Filipini, Indija, Kambodža, Kina, Tajland i Tajvan u bordelima se može naći djecu koja još nisu ni ušla u pubertet. Zašto se traži tako malu djecu? Jedan od razloga jest strah od AIDS-a. “Diljem Azije muškarci se orijentiraju na sve mlađu i mlađu djecu, djelomično zato što se smatra da postoje manje šanse da su zaražena HIV-om, virusom koji uzrokuje AIDS”, piše Times. Međutim, u tim se zemljama među prostitutkama brzo širi virus AIDS-a, djelomično zbog trgovine prostitutkama preko granice a djelomično zbog toga što mušterije, od kojih su neke seks-turisti, putuju iz jednog mjesta u drugo. Dok su neka djeca oteta, drugu prodaju vlastiti roditelji radi materijalnog dobitka.
Rivalstvo ili jedinstvo?
“Proslava 2000. obljetnice Kristovog rođenja brzo se pretvara u osjetljivo pitanje među crkvama”, izvještava ENI (Ecumenical News International) Bulletin. Konrad Raiser, generalni sekretar Svjetskog savjeta crkava, apelirao je na crkve da na taj događaj gledaju kao na “priliku za suradnju i ujedinjenje — a ne za borbu oko prestiža”. No rekao je da su crkve izgleda bile više zainteresirane za iskorištavanje te godine kao “prilike za evangelizaciju (...) da bi tako prebrodile svoju potisnutost na margine javnosti”. Mada je pohvalio papu zbog njegovog apela da se 2000. godinu “učini prilikom za snažnu potvrdu kršćanskog jedinstva”, Raiser je dodao: “Koliko se tih snova može ostvariti do 2000. godine tek ćemo vidjeti — dosadašnja iskustva pothranjuju skepsu.”