Cigarete — jeste li ih odbacili?
Zemlja koja je svijetu predstavila duhan sada predvodi u upozoravanju na njegove opasnosti.
“DUHAN”, napisao je jedan povjesničar, “nema svoje pisane povijesti prije otkrića Amerike.” Domoroci na Karibima ponudili su ga Kolumbu. Njegov izvoz zajamčio je opstanak Jamestowna, prvog trajnog britanskog naselja u Sjevernoj Americi. Trgovina duhanom sufinancirala je američki rat za nezavisnost. A rani američki predsjednici George Washington i Thomas Jefferson bili su uzgajivači duhana.
U novije vrijeme, Hollywood je koristio cigarete kao simbol romantike, šarma i muževnosti. Američki vojnici dijelili su ih ljudima koje su upoznavali u zemljama u kojima su ratovali. A po završetku drugog svjetskog rata cigarete su navodno bile valuta “od Pariza do Pekinga”.
No stvari su se promijenile. Dana 11. siječnja 1964. američki je ministar zdravstva objavio izvještaj od 387 stranica u kojem se pušenje povezuje s emfizemom, rakom pluća i drugim teškim bolestima. Nedugo zatim, savezni je zakon zatražio da se na svaku kutiju cigareta koja se prodaje u Sjedinjenim Državama stavi upozorenje: “Oprez: Pušenje cigareta može biti opasno po zdravlje.” Danas se u Sjedinjenim Državama pušenje smatra krivcem za nekih 434 000 smrtnih slučajeva godišnje. To premašuje broj svih Amerikanaca poginulih u ratovima u prošlom stoljeću!
Nametnuta ograničenja
Prije više od deset godina, u popularnom zimovalištu Aspen (Colorado) uvedena je zabrana pušenja u restoranima. Otada su odjeljci za nepušače postali sve uobičajeniji u restoranima, u poslovnim prostorima i na drugim javnim mjestima. Prije nekoliko godina jedan je čovjek iz Kalifornije upitao svoju kćer gdje se u jednom restoranu u Virginiji nalazi odjeljak za nepušače. “Tata”, odgovorila je ona, “pa ovo je zemlja duhana!” No kad je sljedeći put došao u posjet, pola tog restorana već je bilo rezervirano za nepušače. Kad je nedavno bio tamo, nije nikoga vidio da puši.
No uvođenje zasebnih odjeljaka za pušače nije riješilo problem. Na velikim, od države sponzoriranim plakatima duž velikih kalifornijskih autocesta bilo je pitanje: “Mislite li da dim zna da mora ostati u odjeljku za pušače?”
Kada je New York City zabranio pušenje u svojim većim restoranima, vlasnici su protestirali da će to odvratiti turiste iz Evrope u kojoj, kako su govorili, ima veoma malo ograničenja pušenja. Međutim, jednim ranijim istraživanjem ustanovljeno je da bi 56 posto Amerikanaca vjerojatnije otišlo u restoran u kojem je zabranjeno pušenje, dok ih samo 26 posto vjerojatno ne bi to učinilo.
Jedan natpis u njujorškoj podzemnoj željeznici glasi: “Na bilo kojem jeziku poruka je ista: Zabranjeno je pušenje u bilo koje doba, bilo gdje na našim stanicama ili u našim vagonima. Hvala.” Natpis ne navodi ovu poruku samo na engleskom već i na 15 drugih jezika.
Je li problem zbilja tako ozbiljan? Jest. Kada bi u nekoj velikoj katastrofi poginulo 300 ljudi, mediji bi danima, a možda i tjednima, izvještavali o tome. No u jednom je članku The Journal of the American Medical Association pisalo da se računa kako svake godine 53 000 Amerikanaca umre od dugotrajnih posljedica udisanja dima tuđih cigareta. Po tome bi, pisalo je u članku, udisanje takvog indirektnog, ili ambijentalnog, duhanskog dima predstavljalo “treći od vodećih izbježivih uzroka smrti, nakon pušenja i alkohola”.
Djeca — bespomoćne žrtve
A što reći o pušenju kod kuće? U publikaciji američke vlade Healthy People 2000, koja je postavila ciljeve u pogledu smanjenja “prijevremene smrti i neželjenih bolesti i invalidnosti”, pisalo je: “Uživanje duhana snosi odgovornost za više od svakog šestog smrtnog slučaja u Sjedinjenim Državama te predstavlja najvažniji izbježivi uzrok smrti i bolesti u našem društvu.”
U njoj se nadalje kaže: “Pušenje u trudnoći odgovorno je za rađanje 20 do 30 posto djece ispod prosječne težine, za čak 14 posto prijevremenih porođaja i za oko 10 posto svih smrti dojenčadi.” Majke koje puše, pisalo je tamo, mogu prenijeti djeci osnovne sastojke duhanskog dima, ne samo dojenjem bebe ili pušenjem u njenoj blizini već i “smještanjem bebe u sobu u kojoj se prije nekog vremena pušilo”.
To se tiče i očeva. Ista je publikacija savjetovala: “Kada ljudi koji dolaze u kontakt s djecom moraju zapušiti, trebali bi pušiti napolju ili na mjestima s kojih zrak ne odlazi u prostorije u kojima bi dijete moglo boraviti.” Opasnost je utoliko veća što je veći broj odraslih pušača u istoj prostoriji i što se više cigareta popuši. Stoga je Joycelyn Elders, bivša američka ministrica zdravstva, izjavila: “Vaša su djeca nedužne žrtve vaših ovisnosti.”
Drugim ljudima također prijeti opasnost. U Kaliforniji je na jednoj televizijskoj reklami koju je financirala država prikazan starac kako sjedi bez igdje ikoga. Rekao je da mu je žena uvijek ‘spočitavala’ pušenje. “Čak mi je zaprijetila da me više neće poljubiti ako ne prestanem pušiti. Rekao sam da se radi o mojim plućima i o mom životu. No bio sam u krivu. Nastavio sam pušiti. Nisam ni sanjao da neću ja biti taj koji će izgubiti život... Izgubila ga je ona.” Tužno gledajući njenu sliku, starac je dodao: “Žena mi je bila sve u životu.”
Promjena razmišljanja
Takva upozorenja doprinijela su znatnom smanjenju broja pušača u Sjedinjenim Državama. Zapanjujuće je da je nekih 46 milijuna Amerikanaca — 49,6 posto onih koji su ikada pušili — prestalo pušiti!
Međutim, duhanske kompanije imaju ogromne propagandne budžete i uzvraćaju udarac. Stoga smanjenje broja pušača stagnira. Joseph A. Califano, Junior, iz Centra za ovisnosti i zloupotrebu supstanci na njujorškom Sveučilištu Columbia, izjavio je: “Najveća prijetnja koju duhanska industrija predstavlja javnom zdravstvu [jest] to što se služi propagandom i marketingom koji su orijentirani na djecu i tinejdžere koji čine novu grupu ovisnika o njenim smrtonosnim proizvodima.”
The Journal of the American Medical Association je pisao: “Svakoga dana otprilike 3 000 mladih, uglavnom djece i adolescenata, postanu stalni pušači. To godišnje iznosi oko milijun novih pušača koji djelomično nadomještaju oko 2 milijuna pušača koliko ih svake godine ili prestane pušiti ili umre.”
Više od polovice svih pušača u SAD-u počne pušiti u dobi od 14 godina. David Kessler, povjerenik američke Food and Drug Administration, izjavio je da će gotovo 1 000 od 3 000 djece koliko ih svakodnevno počne pušiti na kraju umrijeti od bolesti povezanih s pušenjem.
Ako vas te statistike uznemiravaju, valja imati na umu da naša djeca slijede naš primjer. Ukoliko ne želimo da ona puše, ni sami ne smijemo pušiti.
Inozemna trgovina
Premda je u SAD-u došlo do pada potrošnje cigareta, inozemno je tržište sve veće. Novine Los Angeles Times izvijestile su da se “broj izvoznika više nego utrostručio i da je naglo porasla prodaja duhana s američkih plantaža duhana u inozemstvo”. The New England Journal of Medicine pisao je da se u zemljama u razvoju “ne posvećuje velika pažnja opasnostima od pušenja”, čime se duhanskim kompanijama omogućava “da brzo prodru na inozemna tržišta”.
Međutim, Patrick Reynolds, sin R. J. Reynoldsa, Juniora, i potomak osnivača kompanije koja proizvodi cigarete Camel i Winston, izjavio je da je svaki peti smrtni slučaj u Sjedinjenim Državama uzrokovan pušenjem. Reynolds je navodno izjavio i to da pušenje godišnje usmrti više ljudi nego kokain, alkohol, heroin, požari, samoubojstva, ubojstva, AIDS i automobilske nesreće zajedno i da je kao takvo najizbježiviji uzrok smrti, bolesti i ovisnosti našeg doba.
Je li onda čudno što je zemlja koja je svijet naučila pušiti sada počela na nacionalnom nivou sve više istupati protiv duhana? Ako je tako, trebali bismo se pitati: ‘Tko bi znao odgovor na taj paradoks?’
Časopis Modern Maturity pisao je o jednoj ženi koja je pušila više od 50 godina. Ona je rekla: “Kada o njemu ovisiš, onda izvisiš.” No ona se riješila čarolije zbog koje je prije svega i počela pušiti, proanalizirala svoje izlike za nastavak pušenja i prestala je pušiti.
“Pokušajte i vi”, napisala je. “To je divan osjećaj.”
[Istaknuta misao na stranici 21]
“Procijenjeno je da će u 1990-ima u razvijenim zemljama duhan uzrokovati otprilike 30 posto svih smrtnih slučajeva ljudi u dobi od 35 do 69 godina, po čemu će postati najveći izbježivi uzrok prijevremene smrti u razvijenom svijetu” (NEW ENGLAND JOURNAL OF MEDICINE).
[Okvir/slika na stranici 22]
UPOZORENJA NA OPASNOSTI OD RAKA
Sljedeća upozorenja izvađena su iz brošura Američkog društva za borbu protiv raka Facts on Lung Cancer i Cancer Facts & Figures—1995:
• “Suprugama nepušačicama prijeti 35% veća opasnost od raka pluća ako njihovi supruzi puše.”
• “Procjenjuje se da je kod 90% muškaraca i 79% žena oboljelih od raka pluća uzrok pušenje.”
• “Kod pušača koji već duže od 40 godina puši dvije kutije cigareta dnevno smrtnost od raka pluća je oko 22 puta veća nego kod nepušača.”
• “Najbolja zaštita od raka pluća jest i ne započeti s pušenjem, odnosno odmah prestati pušiti.”
• “Ne postoji bezopasna cigareta.”
• “Uživanje duhana za žvakanje ili burmuta povećava opasnost od raka usta, grkljana, grla i jednjaka i navika je koja izaziva veliku ovisnost.”
• “Dodatna opasnost od raka usne šupljine i desni može se kod dugogodišnjih uživalaca burmuta povećati gotovo pedeset puta.”
• “Ljudi koji prestanu pušiti, bez obzira na svoju dob, žive duže od ljudi koji nastave pušiti. Pušačima koji prestanu pušiti prije navršene 50. godine prijeti upola manja opasnost od smrti u sljedećih 15 godina nego onima koji nastave pušiti.”
[Okvir/slika na stranici 24]
DILEMA UZGAJIVAČA DUHANA
Duhan je generacijama izdržavao obitelji čije su farme bile premale da bi uzgajanjem bilo koje druge kulture osiguravale egzistencijski minimum. Ta činjenica očito muči savjest mnogih ljudi. Stanley Hauerwas, profesor teološke etike na Sveučilištu Duke, obrazovnoj ustanovi koju je osnovao jedan duhanski magnat, rekao je: “Smatram da je ljudima koji uzgajaju duhan velika agonija to što (...) kada su ga počeli uzgajati, nisu znali da će od njega itko umrijeti.”
[Slika na stranici 23]
Dim se ne zadržava samo u odjeljku za pušače
[Slika na stranici 23]
Pušenje u trudnoći snosi odgovornost za oko 10 posto smrti dojenčadi