Svijet bez pohlepe
“BEZ globalne revolucije u sferi ljudske svijesti, situacija u kojoj se nalazi čovječanstvo neće krenuti boljim tokom, pa će katastrofa u koju naš svijet srlja (...) postati neizbježna” (Václav Havel, predsjednik Češke Republike).
Mnogi ljudi priznaju da sadašnji svjetski poredak ne može opstati. Neki, poput Václava Havela, kao jedino rješenje vide globalnu promjenu u ljudskom razmišljanju i postupcima. Jedan promatrač trenutnih svjetskih događaja kaže, naprimjer, sljedeće: “Za stotine milijuna ljudi koji su krajnje siromašni, perspektiva, kad je riječ o hrani i drugim osnovnim životnim potrebama, neće ništa biti bolja (...) osim ako nacije svijeta ne poduzmu odlučne korake da bi promijenile sadašnji tok stvari” (Food Poverty & Power).
Međutim, je li realistično da svoje nade za preživljavanje zasnivamo na nekoj vrsti fundamentalne promjene u ljudskoj prirodi? Možemo li s punim pouzdanjem vjerovati vladama da će ‘poduzeti odlučne korake da bi promijenile sadašnji tok stvari’? Neki misle tako. ‘Bog nam je dao slobodnu volju, pa je na nama da promijenimo stvari’, kažu oni. Ali grube povijesne činjenice pokreću ozbiljna pitanja o čovjekovoj želji i sposobnosti da napravi potrebne promjene. Ovo gledište nije pesimistično već naprotiv realistično. Da li biste svoj život stavili u ruke nekog kirurga ako biste znali da su svi njegovi prijašnji pacijenti umrli?
Problem obrazovanja?
“Problem je obrazovne naravi”, kaže Ted Trainer u djelu Developed to Death—Rethinking Third World Development. On kaže da ukoliko se ljude ne može obrazovati da bi shvatili kako je potrebna fundamentalna promjena, “ne možemo se nadati da ćemo postići prijelaz na održiv svjetski poredak”. Nema sumnje da je potrebno obrazovati ljude u pogledu važnosti promjene u stavovima i postupcima, ako se želi da svijet opstane. To je ustvari neophodno, a Biblija govori o takvom obrazovnom programu. Ona kaže da će se Zemlja “ispuniti spoznajom Jahvinom”. Tada više nitko ‘neće zlo činiti niti pustošiti’ na bilo kojem dijelu Zemlje (Izaija 11:9, St).
Ali nikakva mjera obrazovanja, čak ni Božji obrazovni program, neće sama po sebi osloboditi Zemlju pohlepnih ljudi koji čine veliko zlo i izazivaju opće pustošenje. Obrazovanje će uroditi promjenom samo kod ljudi koji se žele promijeniti, ljudi koji žele odgovarati Božjim mjerilima. Prema Isusu Kristu, ti su ljudi u manjini (Matej 7:13, 14). Biblija dakle ne zasniva svoje obećanje o promjeni na nekoj nestvarnoj nadi koja kaže da će jednog dana cjelokupno čovječanstvo postati svjesno veličine problema i promijeniti svoje puteve. Ona kaže da će Bog poduzeti izravnu akciju da oslobodi Zemlju pohlepnih ljudi.
Božja intervencija
Mnogi smatraju da je ideja Božje izravne akcije nekakav san odnosno tlapnja. “Intelektualističke spoznaje iz 18. stoljeća prisilile su nas da napustimo utješnu predodžbu o intervenističkom Bogu koji će čovječanstvo dovesti u red”, kaže se u knjizi World Hunger: Twelve Myths. No, da li bismo trebali polagati svoju vjeru u intelektualističke rasprave i filozofije onih koji su izgubili vjeru u ‘intervenističkog Boga’? Nisu li njihova rješenja tlapnja? Mudrije je da svoju nadu za preživljavanje temeljimo na nepogrešivim proročanstvima koja se nalaze u Bibliji, a koja ukazuju na intervenciju s Božje strane. Vjerovati Božjim obećanjima nije tek ‘utješna predodžba’ — to je jedina realna nada za preživljavanje koju imamo!
‘Uništiti one koji zemlju uništavaju’
Što točno Bog obećava? Pa, u prvom redu, Bog obećava da će osloboditi Zemlju onih koji zagađuju i uništavaju okoliš. Otkrivenje 11:18 (NW) kaže da će on u “određeno vrijeme” ‘uništiti one koji zemlju uništavaju’. Što će to značiti? To će značiti kraj svima onima koji sada ugnjetavaju siromašne i slabe. Bog će ‘suditi nevoljnima u narodu, pomoći sinovima ništega [“siromaha”, NW] i nasilnika [“varalicu”, NW] oboriti’. Odstranit će pohlepne i omogućiti da njihove nevine žrtve dožive napredak. “On će spasiti siromaha koji uzdiše (...) oslobodit će ih nepravde i nasilja” (Psalam 72:4, 12-14, St).
Kakvu li će to promjenu donijeti! Prema apostolu Petru, ova će promjena biti toliko sveobuhvatna da će stvoriti “novo nebo i novu zemlju” (2. Petrova 3:13). Na ovoj ‘novoj zemlji’, svatko će u dovoljnoj mjeri uživati u Zemljinim prinosima (Mihej 4:4). Čak i sada ima dovoljno hrane za svakoga. Problem leži u nejednakoj raspodjeli. “Procjenjuje se da bismo na potencijalno obradivoj površini planete mogli proizvoditi dovoljno hrane da bi se moglo prehraniti 38-48 milijardi ljudi”, kaže Anne Buchanan, u svojoj knjizi Food Poverty & Power.
Ova će planeta preživjeti. Njen Stvoritelj “nije [ju] stvorio uzalud, [već] ju je oblikovao da bude nastanjena” (Izaija 45:18, NW). Božja akcija protiv pohlepnih ljudi značit će kratki period ‘velike nevolje’ (Matej 24:21). Preživjeli iz te nevolje uživat će potom rajsku Zemlju, nastanjenu ljudima potpuno oslobođenim od pohlepe (Psalam 37:10, 11; 104:5). Bit će onako kako Biblija obećava: “Suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti” (Izaija 25:8, St).
I vi možete biti jedan od sretnih koji će izvući korist iz Božje akcije čišćenja Zemlje od pohlepe. Ako zaista želite činiti Božju volju, okoristite se svom pomoći koja vam se pruža da preživite sada u pohlepnom svijetu. Poduzmite korake da preživite ‘veliku nevolju’. Jehovini svjedoci spremni su vam pomoći da naučite ono što trebate znati. Slobodno im se obratite u mjesnoj Dvorani Kraljevstva ili pak pišite na najbližu adresu navedenu na 5. stranici.