Gavran — po čemu je poseban?

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KANADE

“‘O Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže (...). Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun što srce siše!’ Reče Gavran: ‘Nikad više’” (Edgar Allan Poe, “Gavran”).

TKO bi se nadao ičem neobičnom od ove ptice tamnih boja i otužnog graktanja? Pa, neupućenoj osobi ona na prvi pogled izgleda tek kao prevelika vrana. Gavran ne privlači odmah pažnju poput plave kreje, svoje živobojne rođakinje izrazito plavog perja. I premda se ta ptica svrstava u red vrapčarica, odnosno ptica pjevica, malo tko bi gavranovo graktanje smatrao dopadljivim pjevom. No nemojte podcijeniti ovu pticu. To što joj manjka u pogledu melodioznog pjeva i živobojnog izgleda, ona itekako kompenzira na druge načine. Gavran ima svoju jedinstvenu ljepotu i posebnosti. Doista, mnogi poznavaoci ptica svrstavaju gavrana u zasebnu kategoriju.

Specifična svojstva

Obični je gavran (Corvus corax) kudikamo najveća i najupečatljivija ptica u čitavoj porodici vrana (Corvidae). Zna biti više nego dvostruko teži od obične vrane, dugačak je 60-ak centimetara te ima raspon krila oko jednog metra. Od vrane se razlikuje po tome što ima snažniji kljun i dugačak, klinast rep. Detaljnijim promatranjem također se otkriva gavranovo karakteristično nakostriješeno perje na grlu. Kao letač, čuven je po svom vertikalnom letu, dok vrane obično lepeću krilima i klizno lete.

Gavran spada u najveće od svih ptica koje sjede na grani. Da vidite ovu veliku pticu kako sjedi na grani i odmara se, pitali biste se kako to uspijeva a da ne padne s nje. Na obje noge pozadi ima jednu snažnu kandžu, kojom se hvata za granu ili neku grančicu; no tajna njegovog održavanja na grani leži u njegovom prirođenom pričvrsnom mehanizmu. Mišići i tetive automatski zatvaraju prste u stisak čim ptica čučne na granu. Gavranova snažna, prilagodljiva stopala ujedno su pogodna za hodanje i grebanje, tako da je dobro opremljen za prikupljanje hrane na širokom spektru hranilišta.

Životno područje i let ‘crne munje’

Malo koja ptica ima tako prostrano životno područje kao gavran. On je prava skitnica. Nalazimo ga u mnogim dijelovima sjeverne hemisfere. Živi na toliko različitim terenima kao što su pustinjska područja; crnogorične šume Kanade i Sibira, gdje na visokim stablima pravi složeno gnijezdo od grančica i drugih raspoloživih materijala; morski grebeni u Sjevernoj Americi i Skandinaviji te tundra i otoci Sjevernog ledenog mora. Pustoš je, izgleda, jedna zajednička karakteristika svih njegovih životnih područja, budući da gavran obično živi u pustoši.

Primjeri njegovih različitih staništa mogu se naći u biblijskoj zemlji, gdje žive dvije vrste velikog crnog gavrana. Jedna od njih pravi svoj dom u velikim pustinjskim prostranstvima na jugu, dok druga živi u sjevernom predjelu. Crni gavrani gnijezde se po gudurama, u rupama i pukotinama stijena. Jehova je koristio gavrane da hrane Iliju dok se skrivao u bujičnoj dolini Karit (1. Carevima 17:3-6). Izaijin izvještaj o gavranima koji žive u ‘pustoši i praznini’ Edoma također opisuje njegovo stanište (Izaija 34:11, St).

Gavrani su fantastični letači. Krasno ih je gledati dok lagano lebde u velikim krugovima, pretražujući prostor ispod sebe u potrazi za hranom. S lakoćom izvode akrobacije u zraku — prave salta, pa čak i nakratko lete naglavačke — naročito za vrijeme udvaranja, a nekad, čini se, iz čistog užitka. Bernd Heinrich je u svojoj knjizi Ravens in Winter prikladno opisao gavranov let: “On se strmoglavljuje i prevrće kao crna nebeska munja ili juri ujednačenim, kliznim zamasima.” On dodaje da je gavran “savršenstvo u zraku, i još više od toga”. Gavranov snažan let bio je jedan od razloga što ga je Noa izabrao za prvo stvorenje koje je u vrijeme potopa trebao poslati van iz arke (1. Mojsijeva 8:6, 7).

Prilagodljivi i domišljati kradljivci

Prirodoslovci smatraju gavrana jednom od najprilagodljivijih i najdomišljatijih ptica. Kao što stoji u jednom izvoru, “njegova pronicljivost je legendarna”. Bez obzira na to s kakvom se situacijom gavran suoči, dorastao je izazovu prilagođavanja s postojećim prilikama, naročito kada je riječ o hrani. Dakako, u tome mu pomaže to što nije izbirljiv pri jelu! Gavran će pojesti gotovo sve što mu dođe pod kandže — voće, sjemenje, orašaste plodove, ribu, strvine, sitne životinje, otpatke. Isto tako ne mari puno za to gdje nalazi hranu, pa čak spadne na kopanje po snijegu kako bi poharao vreće sa smećem kada se temperature u sjevernim predjelima njegovog životnog prostora spuste ispod nule. Gavrani također znaju danima pratiti lovce i ribare, osjećajući nekako da će se kasnije i za njih naći hrane.

Corvidae, ili pripadnici porodice vrana, notorni su kradljivci, a gavrani nisu nikakva iznimka. Ne zaziru od toga da drugim pticama ili životinjama ukradu hranu, a primijećeno je i da prave smicalice psima. Dva gavrana obično izmjenjuju uloge — jedan psu odvraća pažnju, dok mu se drugi prišulja i otme mu hranu. U eskimskoj se umjetnosti lukavog gavrana prikazuje kako krade ribu od ribara koji lovi u ledu.

Gavrani imaju poseban odnos s vukovima i obično prate vučje čopore. Hrane se vučjim plijenom no i ovdje izgleda vole praviti duhovite nestašluke dok se hrane. L. David Mech, prirodoslovac koji se bavi proučavanjem vukova, priča da je vidio kako gavrani zbijaju šalu s vukovima. On pripovijeda kako se jedan gavran dogegao do vuka koji se odmarao, kljucnuo mu rep, a potom skočio ustranu kad bi vuk zarežao na njega. Kada se vuk počeo prikradati gavranu, ptica bi dopustila da joj se približi na 30-ak centimetara, a onda bi se vinula u zrak. Zatim bi sletjela na oko metar iza vuka i ponovila nestašluk. Jedna druga priča govori o gavranu koji se igrao lovice s vučjim mladuncima. Kada su se mladunci umorili od igre, gavran je sjeo i kreštao sve dok se nisu nastavili igrati.

Časopis Canadian Geographic osvrće se na jedan radioizvještaj iz Yellowknifea (Sjeverozapadni Teritorij), u kojem se govori o gavranima koji su sjedili na strmim metalnim krovovima poslovnih zgrada, izgleda čekajući da dolje prođu bezazleni pješaci pa da mogu otkotrljati na njih napadali snijeg. Ne čudi što narod Haida s kanadske zapadne obale naziva gavrana lopužom!

Glasanje i sposobnost učenja

Gavranov “vokabular” izuzetno je velik i raznolik. Pored najprepoznatljivijeg, dubokog prodornog graktanja — koje se tumači kao signal uočene opasnosti — kaže se da njegovo glasanje izražava nježnost, veselje, iznenađenje, uzbuđenje i ljutnju. U okviru svojih glasovnih mogućnosti gavrani ujedno mogu imitirati zov drugih ptica, a posebno uvjerljivo oponašaju vranu.

Neki debatiraju o tome do koje mjere gavran može naučiti govoriti. Međutim, Candace Savage, u svojoj knjizi Bird Brains, dokumentirano izvještava o pripitomljenim gavranima koji su naučili oponašati ljudski govor. Prema legendi, pjesnik Edgar Allan Poe dobio je gavrana i mukotrpno ga učio da svojim tugaljivim graktanjem izgovara riječi “nikad više”, što mu je bilo nadahnuće za čuvenu pjesmu Gavran, u kojoj opisuje “jednog mladića koji tuguje zbog smrti svoje voljene”.

O gavranovoj sposobnosti učenja nema puno diskusije. Kada bi se moglo rangirati ptice po inteligenciji, izgleda da bi gavran bio na samom vrhu te ljestvice. Prirodoslovac Bernd Heinrich kaže da se gavrana “smatra ‘mozgom’ ptičjeg svijeta”. On kaže da “kada ih stave na ispit, gavrani pokazuju pronicljivost”. U jednom eksperimentu gavran se za šest sati dosjetio kako skinuti komad mesa koji je visio na užetu, dok su vrane 30 dana kasnije još uvijek rješavale taj problem. Ljudi su čak naučili gavrane brojiti. Možda je njihova snalažljivost jedan od faktora što toliko dugo žive, s obzirom da je gavranov životni vijek u divljini preko 40, a u kavezima i do 70 godina. Dakako, zaslugu za sve gavranove sposobnosti valja pripisati mudrosti njegovog Stvoritelja.

Ova je ptica naširoko poznata, a cijene je oni koji poznaju njene specifične kvalitete. Nalazimo je u legendama ljudi iz čitavog svijeta. Proslavili su je književnici iz prošlih i današnjih dana. (Pogledajte okvir na 24. stranici.) Doista, gavran je jedna izuzetno zanimljiva ptica. No što se može reći o njegovoj ljepoti?

Jedinstvena ljepota

Pa, zar niste čuli za ‘kosu crnu kao gavran’? (Pjesma nad pjesmama 5:11). Gavranovo sjajno crno perje koje se prelijeva u nijansama plavosive i ljubičaste — donji dijelovi znaju biti zelenkasti — daje pravo značenje izrazu “crn kao gavran”. Zamislite gavrana kako lebdi, impresivne veličine i sjajnog crnog perja, kako se ističe u goloj pustoši svog pustinjskog doma. Ili zamislite kontrast između ove sjajne, kao ugljen crne ptice i svježe napadalog, bisernobijelog snijega. Umjetnici su ovjekovječili gavranovu ljepotu. Umjetnik Robert Bateman prisjeća se: “Privukli su me prekrasni snježni obronci u parku Yellowstone, upečatljiv, blještav pejzaž u koji se dobro uklapao dojmljiv gavranov lik.”

Uistinu se može reći da je gavran jedna izuzetna ptica, po svojoj ljepoti, povijesti, životnom području, letu, pronicljivosti i izdržljivosti.

[Okvir na stranici 24]

Gavran u legendama i literarnim djelima

LEGENDE:

Egipatske, grčke, kineske, semitske i sibirske legende opisuju gavrana kao vjesnika oluja i lošeg vremena. Moguće je da te legende vuku svoje porijeklo od Noe i potopa.

U sibirskim legendama gavran simbolizira život i stvaranje, a kod starosjedilaca Sjeverne Amerike on je bog-stvoritelj.

U legendama Afrike, Azije i Evrope, gavran označava smrt.

LITERARNA DJELA:

U Bibliji se gavran ističe po tome što je prva ptica koja se baš spominje po imenu (1. Mojsijeva 8:7).

Kod Shakespearea su gavrani prikazani prvenstveno kao zlokobni i zli (Julije Cezar, Macbeth, Otelo) no prikazani su i kao dobročinitelji koji su hranili napuštenu djecu (Tit Andronik, Zimska priča).

Charles Dickens prikazao je gavrana kao zabavni lik u Barnaby Rudgeu.

Edgar Allan Poe je u svojoj pjesmi Gavran povezao gavrana sa svojom izgubljenom ljubavi i očajem.

[Okvir na stranici 25]

Pouke za nas

Od gavrana trebamo i nešto naučiti. Sam Božji Sin je rekao: “Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani” (Luka 12:24, Duda-Fućak). Budući da mu je dom obično na osami, hranu mora tražiti na velikim prostranstvima. Gavrani u životu odabiru samo jednog partnera i brižni su kao roditelji. Kada se gnijezde, moraju stalno pribavljati hranu da bi ušutkali glasno kreštanje svojih mladih gladuša. Kada je Jehova davao Jobu lekciju o mudrosti koja se očituje u djelima stvaranja, uzeo je i gavrana kao primjer (Job 39:3). Budući da se Bog brine za gavrana, koji je prema Mojsijevom zakonu proglašen nečistim, možemo biti uvjereni da neće dići ruke ni od ljudi koji se uzdaju u njega.

[Zahvala na stranici 23]

Gavrani na stranicama 23-5: © 1996 Justin Moore