Mladi pitaju...

Trebam li priznati svoj grijeh?

“Toliko me je sram, ne znam što da radim. Želim reći svojim roditeljima, ali previše me je sram” (Lisa).a

TE JE riječi napisala jedna uznemirena mlada žena. Ona je nekoliko godina održavala romantičnu vezu s nevjernikom, a onda je jednog dana, pod utjecajem alkohola, stupila s njim u spolne odnose.

Nažalost, to se katkada desi čak i kršćanskim mladima. Što je čovjek mlađi i neiskusniji, to je veća vjerojatnost da će praviti greške. No jedno je napraviti neku manju grešku, dok je nešto sasvim drugo činiti ozbiljne prijestupe, kao što je spolni nemoral (1. Korinćanima 6:9, 10). Kada se to dogodi, mladoj se osobi treba pružiti pomoć. Problem je u tome što nije lako priznati svoje prestupke.

Jedna mlada kršćanka upustila se u predbračne spolne odnose. Odlučila je priznati to starješinama u svojoj skupštini, i čak je odredila datum kada će to učiniti. No odgodila je taj datum za kasnije. Poslije je ponovo odgodila datum. Uskoro je prošla i čitava godina!

“Ništa sakriveno”

Ako si počinio ozbiljan grijeh, moraš shvatiti da je veoma nemudro šutjeti o tome. U prvom redu, istina obično ionako dođe na vidjelo. Kad je bio mali, Mark je razbio jednu keramičku zidnu dekoraciju. “Pokušao sam je pažljivo slijepiti da bude kakva je bila”, prisjeća se on, “no mojim roditeljima nije dugo trebalo da opaze pukotine.” Ti, doduše, više nisi dijete. Ali većina roditelja obično osjeti kada nešto nije u redu s njihovom djecom.

“Pokušavala sam lažima prikriti svoj problem”, priznaje 15-godišnja Ann, “no na kraju sam još pogoršala situaciju.” Laži najčešće izađu na vidjelo. A kad tvoji roditelji otkriju da si im lagao, vjerojatno će se uzrujati — možda više nego što bi se uzrujali da si im odmah sve priznao.

Što je još važnije, Biblija kaže: “Nema ništa sakriveno što neće trebati da se očituje; ništa tajno što sigurno neće trebati da se sazna i na javu iziđe” (Luka 8:17, St). Jehova zna što smo napravili i što sada radimo. Njemu ne možeš ništa sakriti, kao što ni Adam to nije mogao (1. Mojsijeva 3:8-11). Nakon nekog vremena tvoji bi grijesi isto tako mogli biti razotkriveni (1. Timoteju 5:24).

Šutnja o tome može ti štetiti i u drugim pogledima. Psalmist David je napisao: “Kad mučah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan. Jer dan i noć tištaše me ruka tvoja” (Psalam 32:3, 4). Da, teret čuvanja neke tajne može štetno djelovati u emocionalnom pogledu. Tjeskoba i osjećaj krivnje, kao i strah od razotkrivanja, mogu ti prouzročiti veliku duševnu bol. Mogao bi se početi udaljavati od svojih prijatelja i obitelji. Mogao bi čak osjećati da te i sam Bog odbacio! “Mučila me savjest opterećena krivnjom zbog toga što sam ražalostio Jehovu”, napisao je mladić po imenu Andrew. “To me izjedalo.”

Prekinuti šutnju

Postoji li koji način da se čovjek izbavi iz ove emocionalne more? Naravno da postoji! Psalmist je rekao: “Grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah (...) i ti si mi krivnju grijeha oprostio” (Psalam 32:5, St; usporedi 1. Ivanovu 1:9). Andrew je također našao pravo olakšanje u tome što je priznao svoj grijeh. On se prisjeća: “Pristupio sam Jehovi i usrdno ga molio za oproštenje.”

I ti to možeš učiniti. Moli se Jehovi. On zna što si učinio, ali priznaj mu to ponizno u molitvi. Moli ga za oproštenje i nemoj se sustezati jer misliš da si suviše loš da bi ti se moglo pomoći. Isus je umro da bismo mi mogli uživati dobar položaj pred Bogom unatoč našim nesavršenostima (1. Ivanova 2:1, 2). Ujedno možeš moliti za snagu da bi učinio potrebne promjene. Čitanje 51. Psalma moglo bi ti naročito pomoći da se na taj način obratiš Bogu.

Kazati roditeljima

Međutim, nije dovoljno da jednostavno priznaš svoj grijeh Bogu. Dužan si reći to i svojim roditeljima. Njih je Bog zadužio da te podižu “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW). To mogu činiti samo ako su upoznati s tvojim problemima. Opet, reći za grijeh svojim roditeljima možda nije tako lako ili ugodno. No nakon prvobitne reakcije, vjerojatno će obuzdati svoje emocije. Možda im čak bude drago što si imao dovoljno povjerenja u njih da bi im otkrio svoj problem. Isusova parabola o rasipnom sinu govori o mladom čovjeku koji se upustio u spolni nemoral. No kada je to napokon priznao, otac mu je izrazio dobrodošlicu raširenih ruku! (Luka 15:11-24). Tebi će roditelji nesumnjivo također priskočiti u pomoć. Na kraju krajeva, oni te još uvijek vole.

Doduše, mogao bi strahovati da ćeš time povrijediti svoje roditelje. No nije priznanje grijeha to što će povrijediti tvoje roditelje; vrijeđa ih sâmo počinjanje grijeha! Priznanje je prvi korak prema saniranju te povrede. Ranije spomenuta Ann sve je ispričala svojim roditeljima i nakon toga osjetila ogromno olakšanje.b

Još jedna prepreka priznanju grijeha jest osjećaj srama i neugodnosti. Vjerni pisar Ezdra nije sâm počinio grijehe, no kada je priznao grijehe svojih sunarodnjaka Židova, rekao je: “Stidim se i sramim se podignuti oči svoje k tebi, Bože moj” (Ezdra 9:6). Zapravo je dobro što te je stid ako si učinio nešto neispravno. To pokazuje da tvoja savjest još uvijek funkcionira. A ti će osjećaji stida s vremenom jenjati. Andrew je to ovako opisao: “Krajnje je teško i neugodno priznati grijeh. No saznanje da će ti Jehova velikodušno oprostiti pruža olakšanje.”

Obratiti se starješinama

Ako si kršćanin, stvar se ne završava time da kažeš za grijeh svojim roditeljima. Andrew kaže: “Znao sam da se moram sa svojim problemom obratiti skupštinskim starješinama. Koliko mi je samo laknulo kad sam vidio da su mi oni spremni pomoći!” Da, kod Jehovinih svjedoka mladi se mogu i trebaju obratiti skupštinskim starješinama za pomoć i ohrabrenje. Ali zašto se ne možeš jednostavno moliti Jehovi i da sve ostane na tome? Zato što je Jehova povjerio starješinama odgovornost da se “staraju za duše vaše” (Jevrejima 13:17). Oni ti mogu pomoći da ne bi ponovo upao u grijeh. (Usporedi Jakova 5:14-16.)

Nemoj se zavaravati misleći da si sam možeš pomoći. Da stvarno imaš dovoljno snage za to, bi li uopće i upao u grijeh? Očito trebaš od nekog drugog zatražiti pomoć. Andrew se odvažio da to učini. Koji je njegov savjet? “Potičem svakoga tko je trenutno upleten u težak grijeh, ili ga je prije počinio, da otvori svoje srce Jehovi i nekom od svojih pastira.”

No kako konkretno pristupiti starješini? Odaberi jednoga s kojim se osjećaš donekle ugodno. Mogao bi započeti riječima: “Trebao bih porazgovarati s tobom o nečemu” ili “Imam jedan problem” ili čak “Imam problem i trebam tvoju pomoć”. Tvoja iskrenost i otvorenost bit će velik dokaz tvog kajanja i tvoje želje da se promijeniš.

‘Bojim se da ću biti isključen’

A što reći o toj mogućnosti? Istina je da se počinjanjem teškog grijeha osoba izlaže opasnosti da bude isključena, no to ne usljeđuje automatski. Isključenje je za one koji se ne žele pokajati — koji tvrdoglavo odbijaju promijeniti se. Priče Salamunove 28:13 kažu: “Ko krije prijestupe svoje, ne će biti srećan; a ko priznaje i ostavlja, dobiće milost.” Činjenica da si se obratio starješinama za pomoć svjedoči da se želiš promijeniti. Starješine su u prvom redu oni koji liječe, a ne oni koji kažnjavaju. Oni su dužni postupati s Božjim narodom dobrohotno i dostojanstveno. Žele ti pomoći da ‘poravnaš staze nogama svojim’ (Jevrejima 12:13).

Doduše, tamo gdje se radi o prijevari ili dugotrajnom činjenju teškog grijeha, možda nema uvjerljivih ‘djela dostojnih pokajanja’ (Djela apostolska 26:20). Katkada dođe i do isključenja. A čak i ako se prijestupnik kaje, starješine su dužni dati određeni ukor. Bi li se trebao ljutiti ili biti ogorčen zbog njihove odluke? U Jevrejima 12:5, 6, Pavao potiče: “Sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodinova, niti gubi volje kad te on pokara; jer koga ljubi Gospodin onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima.” Bez obzira na to kakav ukor dobio, smatraj ga dokazom da te Bog ljubi. Imaj na umu da će te iskreno pokajanje vratiti u dobar odnos s našim milosrdnim Ocem, Jehovom Bogom.

Potrebna je hrabrost da se prizna vlastite greške. No ako to učiniš, možeš popraviti odnos ne samo sa svojim roditeljima već i sa samim Jehovom Bogom. Nemoj dopustiti da te strah, ponos ili osjećaj neugodnosti spriječi u traženju pomoći. Upamti: Jehova će ‘velikodušno oprostiti’ (Izaija 55:7, NW).

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 12]

‘Potičem sve one koji su sagriješili da otvore Jehovi svoje srce’ — (Andrew)

[Slika na stranici 11]

Priznanje grijeha svojim roditeljima može voditi do duhovnog oporavka