Što kaže Biblija?
Potop — činjenica ili mit?
‘I sve životinje uđoše u arku k Noi, dvoje po dvoje’ (1. Mojsijeva 7:8, 9).
TKO još nije čuo za potop Noinog vremena? Tu priču vjerojatno znate još od djetinjstva. Zaista, odete li u najbližu knjižnicu malo istraživati o potopu, o toj biste temi mogli naći mnogo više knjiga napisanih za djecu nego za odrasle. Tako biste mogli prihvatiti izvještaj o potopu kao običnu dječju priču za laku noć. Mnogi smatraju da izvještaj o Noinom potopu, kao i mnogi drugi dijelovi Biblije, nisu ništa drugo nego mit ili, u najboljem slučaju, moralna pouka koju je smislio čovjek.
Iznenađujuće je da čak i neki koji tvrde da im se vjerovanja temelje na Bibliji sumnjaju da se potop zaista dogodio. Katolički svećenik Edward J. McLean jednom je izjavio da priču o Noi ne treba tumačiti kao povijest već kao “alegoriju ili literarno djelo”.
No da li je priča o potopu koja se nalazi u Bibliji tek jedna alegorija, koju ni u kom slučaju ne valja tumačiti doslovno? Da li sama Biblija dopušta takvo gledište?
Vjerodostojni detalji
Razmotrite najprije izvještaj koji je Mojsije zapisao u knjizi Postanka. Tamo nalazimo točnu godinu, mjesec i dan kada je provalila vodena bujica, kada se arka zaustavila i kada se zemlja osušila (1. Mojsijeva 7:11; 8:4, 13, 14). Premda na drugim mjestima u 1. Mojsijevoj nisu uvijek zabilježeni konkretni datumi, ovi koji su u vezi s potopom naglašavaju činjenicu da je Mojsije smatrao potop stvarnim događajem. Usporedite biblijski dojam autentičnosti s klasičnim riječima kojima započinju mnoge bajke: “Bio jednom jedan...”
Kao drugi primjer, razmotrimo samu arku. Biblija opisuje plovilo dugo 133,5 metara, s omjerom dužine i visine 10 naprema 1 te omjerom dužine i širine 6 naprema 1 (1. Mojsijeva 6:15). Ali Noa nije bio brodograditelj. A imajte u vidu i činjenicu da je to bilo prije više od 4 000 godina! No arka je ipak sagrađena s proporcijama koje su idealno odgovarale njenoj svrsi plutajućeg spremnika. Štoviše, suvremeni inženjeri brodogradnje ustanovili su da slični omjeri osiguravaju konstrukcijsku čvrstinu i stabilnost plovila na otvorenom moru. Premda Biblija ne precizira koliko je vremena Noa potrošio na gradnju arke, sudeći po izvještaju, mogla je trajati 50 odnosno 60 godina (1. Mojsijeva 5:32; 7:6). Te pojedinosti stoje u oštroj suprotnosti s čuvenom pričom koju nalazimo u babilonskom epu Gilgamešu. U tom epu opisuje se ogromna, nezgrapna kocka sa stranicama od po 60 metara koja je bila izgrađena za samo sedam dana. Za razliku od te babilonske legende, biblijski izvještaj o potopu ulijeva povjerenje u svoju točnost.
Osim u izvještaju iz 1. Mojsijeve, Pisma u deset navrata ukazuju na Nou odnosno na opći potop. Pokazuju li ta ukazivanja da su nadahnuti pisci smatrali potop autentičnom poviješću ili pak da su ga smatrali mitom?
Potvrda autentičnosti
U Pismima se Noa pojavljuje u dvama rodoslovljima izraelske nacije, pri čemu ono drugo vodi do Isusa Krista (1. Dnevnika 1:4; Luka 3:36). I Ezdra i Luka, sastavljači tih dvaju rodoslovlja, bili su učeni povjesničari i nesumnjivo su vjerovali da je Noa bio stvarna osoba.
Na ostalim mjestima u Bibliji Noa se navodi rame uz rame s povijesnim ličnostima, a spominje se kao pravednik i čovjek vjere (Ezehijel 14:14, 20; Jevrejima 11:7). Bi li imalo smisla da pisci Biblije uvrste u nju jedan mitski lik kao primjer koji treba slijediti? Ne bi, jer bi to čitaoce Biblije lako moglo navesti na zaključak da je vjera nešto što je iznad ljudskih mogućnosti i da je mogu iskazivati samo likovi iz priča. Noa i drugi muškarci i žene vjere bili su navedeni baš zato što su bili ljudi s manama i osjećajima kakve i mi sami imamo (Jevrejima 12:1; usporedite Jakova 5:17).
U preostalim biblijskim ukazivanjima na Nou i potop o njima se govori u kontekstu Božjeg uništenja bezvjernog naraštaja usred koga je Noa živio. Zapazite kako je Isus ukazao na potop, a što je zabilježeno u Luki 17:26, 27: “I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako će biti u dane sina čovječijega: jedjahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje udje u kovčeg, i dodje potop i pogubi sve.”
Isus Krist bio je svjedokom događaja koje je opisao, budući da je prije svog zemaljskog života živio na nebu (Ivan 8:58). Ako je potop puki mit, onda je Isus indirektno tvrdio da je njegova buduća prisutnost fikcija ili je govorio neistinu. Nijedan od tih zaključaka nije u skladu s ostatkom Pisama (1. Petrova 2:22; 2. Petrova 3:3-7). Dakle, Isus Krist je na temelju osobnog opažanja vjerovao da je biblijski izvještaj o općem potopu autentična povijest. Pravim kršćanima to je nesumnjivo najuvjerljiviji dokaz da potop Noinih dana nije mit nego činjenica.
[Zahvala na stranici 26]
L. Chapons/Illustrirte Familien-Bibel nach der deutschen Übersetzung Dr. Martin Luthers