Sićušni nosioci svjetla s Novog Zelanda

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! S NOVOG ZELANDA

NOĆ je bila izrazito tamna — bez mjesečine i vedra. Kada su se svjetla u kampu ugasila, izgledalo je kao da se nalazimo u svemiru sjajnih zvijezda. Spustili smo se strmom stazom do termalnog bazena na dnu uskog klanca. S obje strane vode koja se pušila rasle su biljke. Utonuli smo u vodu i opuštali se nakon dugog dana putovanja. Ovaj se bazen, s vrućom vodom koja je prirodno izvirala iz tla, nalazio u jednom autokampu koji nam je poslužio za prenoćište.

Promatrao sam kako se jedna zvijezda hitro kretala nebom. Okrenuo sam se kako bih rekao to svojoj ženi i kako sam se okretao posrnuo sam i glasno pljusnuo po vodi. Na moje iznenađenje, nekoliko se zvijezda ugasilo — iščeznulo! I dok sam govorio s iznenađenjem, cijela skupina je nestala. Činilo mi se da sam uzrokovao rupu u svemiru!

Dok sam pokušavao dokučiti što se dogodilo, zvijezde su se jedna po jedna ponovno pojavile i sada sam vidio da mi je jedna skupina mnogo bliža nego glavna grupa zvijezda. Ustvari, neke su bile dovoljno blizu da ih se moglo dotaknuti. Prvi put smo susreli novozelandske krijesnice. Bile su obješene o nama nevidljivim zidovima zelenila iznad nas, a njihova su se nježna svjetla stopila sa zvjezdanom pozadinom.

Novozelandska krijesnica je kukac. Ona se razlikuje od krijesnica iz drugih dijelova svijeta. Njezino ime Arachnocampa luminosa moglo bi vas navesti da pomislite kako se radi o jednoj vrsti svjetlećeg pauka. No niti to nije istina.

Nedugo nakon našeg prvog susreta krijesnice smo ponovno sreli u spiljama Waitomo na Sjevernom otoku Novog Zelanda. Dozvolite mi da vam opišem naš izlet u pećinu krijesnica, do koje smo došli čamcem kako bismo vidjeli ta sićušna stvorenja.

Pećina Waitomo

Spilja krijesnica je čudo, prekrasno osvijetljena kako bi se vidjela veličanstvena umjetnost formacija stalaktita i stalagmita, koje su se nataložile tokom mnogih tisuća godina. Kako smo se približavali svakom području naš je vodič upalio svjetlo i bili smo zapanjeni fascinantnim formacijama i tunelima — neočekivanim i neobičnim podzemnim svijetom čuda. Naši su koraci jezovito odzvanjali dok smo se skupljali na vrhu stepenica koje su se spuštale u tamu. Kad su se naše oči priviknule na tamu, visoko gore počeli smo uočavati sićušno svjetlucanje zelenkastog svjetla. Krijesnice!

Došli smo do mola i ušli u čamac. Odmičući od mola, isplovili smo u tamu. A onda se, kako smo skrenuli iza ugla, tek iznad nas pojavilo ono što mogu opisati jedino kao zbijenu verziju čitavog Mliječnog puta — svod spilje bio je potpuno prekriven krijesnicama. Autor George Bernard Shaw ovo je mjesto nazvao “osmim čudom svijeta”.

Fascinantna krijesnica

Kada se obilazak završio, naše divljenje prema krijesnici potaknulo nas je da saznamo nešto više o njoj. I ono što smo saznali bilo je jednako fascinantno koliko i ono što smo vidjeli. Započinjući život kao sićušna ličinka kojoj je repno svjetlo već upaljeno, novozelandska krijesnica iz različitih žlijezda koje se nalaze u njenim ustima gradi viseću mrežu od sluzi i svile, te je pričvrsti za strop pećine. Mreža je zapravo tunel kroz koji se ličinka može kretati naprijed i nazad.

Da bi živjela, krijesnici je potrebna hrana, stoga se tokom šest do devet mjeseci bavi pecanjem. No njezin se ulov nalazi u zraku iako dolazi preko vode. Glavna struja donosi zalihu mušica, komaraca, obalčara i vodencvjetova koji bivaju privučeni svjetlu. Krijesnica, da bi ih ulovila, iz svoje viseće mreže spušta niz svilenih niti (ponekad čak 70). Duž svake niti nalazi se jednako razmaknuti niz ljepljivih kapljica sluzi, tako da niti nalikuju na sitne biserne ogrlice koje vise ravno prema dolje.

Najfascinantniji dio krijesnice jest svjetlo kojim ona osvjetljava niti za pecanje. Novozelandske su krijesnice jedna od skupina kukaca čija svjetlost nije povezana sa živčanim sustavom. No ona ipak može ugasiti svjetlost kad god želi. Svjetlosni organ smješten je na kraju njenih kanala za ekskreciju, a dio ličinkinog dišnog sustava djeluje kao reflektor te šalje svjetlost prema dolje. Krijesnica ugasi svjetlo tako što ograniči kisik ili kemikalije koje su potrebne da bi se proizvelo svjetlo.

Međutim, svjetlost na kraju tunela krijesnice nije optimističan znak koji očekuje kukac. On uleti u smrtonosnu zavjesu gdje ga možda kemikalije, kako neki pretpostavljaju, postepeno anesteziraju. Nakon što osjeti vibracije žrtve koja se bori, ličinka se oprezno objesi izvan mreže i ustima podigne nit, stežući svoje tijelo.

Nakon što je šest do devet mjeseci pecala i hranila se, ličinka se zakukulji, a zatim uživa život kao odrasla krijesnica. Da li odrasla krijesnica zaista uživa u životu u velikoj je mjeri neizvjesno. Njen će život trajati samo dva ili tri dana jer odrasla krijesnica nema usta, pa stoga ne može jesti. Vrijeme koje joj je preostalo posvećeno je razmnožavanju. Odrasli muški kukci oplode ženke u trenutku kada izađu iz kukuljice. Ženki može trebati cijeli dan da izlegne svoja jajašca, jedno po jedno, nakon čega ugiba. Nakon što je dao svoj doprinos blistavoj galaksiji koja ljudima pruža neizmjerno zadovoljstvo, 10 do 11 mjeseci životnog ciklusa sićušnog nosioca svjetla s Novog Zelanda je završeno.

[Slika na stranici 16]

Suprotna stranica: Ulazak u pećinu krijesnica

[Slika na stranici 17]

Gore: Svod pećine sa svjetlećom predstavom krijesnica

[Slika na stranici 17]

Desno: Krijesničine niti za pecanje

[Zahvala na stranici 16]

Slike na stranicama 16-17: Waitomo Caves Museum Society Inc.