Pomozite svojoj djeci da napreduju

KAD se radi o odgoju djeteta, mnogi roditelji daju se u pravu potragu za odgovorima koji im ustvari stoje nadohvat ruke, i to u vlastitom domu. Bezbrojne obitelji posjeduju Bibliju, ali ona skuplja prašinu na polici umjesto da je se koristi prilikom odgoja djece.

Istina, mnogi su danas skeptični u pogledu korištenja Biblije kao vodiča za obiteljski život. Odbacuju je kao zastarjelu, staromodnu ili pretjerano strogu. Ali iskreno ispitivanje otkrit će da je Biblija praktična knjiga za obitelji. Pogledajmo kako.

Prava sredina

Biblija govori očevima da gledaju na svoju djecu kao na “mladice masline oko stola [svojega]” (Psalam 128:3, 4, St). Nježne mladice neće izrasti u plodonosno drvo bez pažljivog uzgoja, bez odgovarajuće hranidbe, zemlje i vlage. Slično tome, uspješan odgoj djeteta zahtijeva rad i brigu. Djeci je potrebna zdrava sredina da bi dostigla zrelost.

Prva komponenta potrebna za kreiranje takve sredine jest ljubav — ljubav između bračnih drugova te između roditelja i djece (Efežanima 5:33; Titu 2:4). Mnogi članovi obitelji vole jedni druge, ali ne vide potrebu da ispoljavaju tu ljubav. Ipak, razmislite o sljedećem: Da li biste s pravom mogli govoriti da ste u kontaktu s nekim prijateljem ako ste mu napisali pisma koja nikad niste ni adresirali, na koja nikad niste ni nalijepili marku ili koja nikad niste ni poslali? Slično tome, Biblija pokazuje da je prava ljubav daleko više od osjećaja koji ispunjavaju vaše srce; ona se izražava riječima i djelima. (Usporedite Ivana 14:15 i 1. Ivanovu 5:3.) Bog je postavio primjer izražavajući svoju ljubav prema Sinu sljedećim riječima: “Ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji” (Matej 3:17).

Pohvala

Kako roditelji mogu takvu ljubav pokazivati svojoj djeci? Za početak, tražite njihove dobre strane. Lako je pronaći greške u djeci. Njihova nezrelost, neiskustvo i sebičnost ispoljavat će se svakodnevno na bezbroj načina (Priče Salamunove 22:15). No ona će svakodnevno činiti i puno dobrih stvari. Na što ćete se usredotočiti? Bog se ne zadržava na našim greškama, već pamti dobre stvari koje činimo (Psalam 130:3; Jevrejima 6:10). I mi bismo na isti način trebali postupati sa svojom djecom.

Jedan mladi čovjek zapaža: “U čitavom svom životu koji sam proveo kod kuće, ne mogu se sjetiti da sam ikad i na koji način bio pohvaljen — bilo za ono što sam postigao kod kuće ili u školi.” Roditelji, ne zapostavljajte ovu prijeku potrebu koju imaju vaša djeca! Svu bi se djecu trebalo redovito pohvaljivati za dobre stvari koje čine. To će umanjiti rizik da odrastu “malodušna”, uvjerena da sve što god učine nikad neće biti dovoljno dobro (Kološanima 3:21, St).

Komunikacija

Još jedan dobar način da izrazite ljubav svojoj djeci jest da slijedite savjet iz Jakova 1:19: “Neka bude svaki čovjek brz čuti a spor govoriti i spor srditi se.” Navodite li svoju djecu da se slobodno izražavaju i zatim stvarno saslušate ono što žele reći? Ako vaša djeca znaju da ćete im održati lekciju i prije nego što završe, ili da ćete se naljutiti kad saznate kako se stvarno osjećaju, možda će onda svoje osjećaje zadržati za sebe. Ali ako znaju da ćete ih stvarno saslušati, veća je vjerojatnost da će s vama otvoreno razgovarati. (Usporedite Priče Salamunove 20:5.)

Ipak, što ako vam otkriju svoje osjećaje za koje znate da su neispravni? Je li vrijeme da ljutito reagirate, da im održite lekciju ili da ih na neki način ukorite? Iskreno rečeno, kod nekih djetinjastih nastupa moglo bi biti teško ‘sporo govoriti i sporo srditi se’. Ali razmotrite još jednom Božji primjer postupanja s vlastitom djecom. Stvara li on atmosferu morbidnog straha, tako da mu se njegova djeca boje reći što doista osjećaju? Ne! Psalam 62:8 kaže: “Uzdaj se u [Boga] u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utočište.”

Stoga Abraham, kad je bio zabrinut u vezi s Božjom odlukom da uništi gradove Sodomu i Gomoru, nije oklijevao reći svom nebeskom Ocu: “Daleko neka je od tebe, da tako što učiniš. (...) Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?” Jehova nije prekorio Abrahama; saslušao ga je i umirio njegove strahove (1. Mojsijeva 18:20-33, Šarić). Bog je izvanredno strpljiv i blag, čak i kad njegova djeca izlijevaju osjećaje koji su potpuno neopravdani i nerazumni (Jona 3:10–4:11).

Roditelji također trebaju stvoriti sredinu u kojoj se djeca osjećaju sigurno tako da žele otkriti svoje najdublje osjećaje, bez obzira na to koliko bi uznemiravajući ti osjećaji mogli biti. Stoga, ako iz vašeg djeteta u uzbuđenju provale osjećaji, saslušajte ga. Umjesto da ga izgrdite, prihvatite djetetove osjećaje i navedite ga da vam kaže razloge. Naprimjer, mogli biste reći: ‘Zvučiš ljutito u vezi s tim i tim. Želiš li mi reći što se dogodilo?’

Obuzdavanje gnjeva

Naravno, nijedan roditelj nije strpljiv kao Jehova. A i djeca sigurno znaju do krajnjih granica iskušavati strpljenje svojih roditelja. Ako ste s vremena na vrijeme ljuti na svoju djecu, nemojte se brinuti da ste zbog toga loš roditelj. Ponekad ćete se s punim pravom ljutiti. Sam se Bog zna s pravom naljutiti na svoju djecu, čak i na onu koja su mu jako draga (2. Mojsijeva 4:14; 5. Mojsijeva 34:10). Ipak, njegova nas Riječ uči da kontroliramo svoj gnjev (Efežanima 4:26).

Kako? Ponekad je korisno na par trenutaka napraviti predah tako da date priliku svom gnjevu da splasne (Priče Salamunove 17:14). I zapamtite: To je dijete! Ne očekujte ponašanje svojstveno odrasloj osobi ili pak neko zrelo razmišljanje (1. Korinćanima 13:11). Ako shvatite zašto se vaše dijete ponaša na određeni način, to može ublažiti vaš gnjev (Priče Salamunove 19:11). Nikad ne zaboravite na ogromnu razliku koja postoji između učiniti nešto loše i biti loš. Vikati na dijete i nazivati ga lošim može kod njega prouzročiti da se pita: ‘Zašto bih uopće pokušavao da budem dobar?’ Ali ako svoje dijete ukorite s puno ljubavi, to će mu pomoći da se sljedeći put poboljša.

Zadržati red i poštovanje

Učiti djecu da imaju osjećaj za red i poštovanje jedan je od velikih izazova s kojima se roditelji suočavaju. U današnjem popustljivom svijetu mnogi se pitaju da li je uopće u redu i na koji način ograničavati svoju djecu. Biblija odgovara: “Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju” (Priče Salamunove 29:15, St). Neki ustuknu pred riječju “šiba”, misleći da ona uključuje neku vrstu zlostavljanja djeteta. No to nije slučaj. Hebrejska riječ za ‘šibu’ odnosila se na štap, poput onog kojim se služio pastir da bi vodio — a ne napadao — svoje ovce.a Stoga riječ šiba ima značenje stege.

Držati u stezi, u Bibliji prvenstveno znači poučavati. Zato se u knjizi Priče Salamunove nekih četiri puta kaže ‘slušaj stegu’ (Priče Salamunove 1:8; 4:1; 8:33; 19:27; NW). Djeca trebaju naučiti da ispravno postupanje donosi nagrade, a da neispravno postupanje povlači za sobom loše posljedice. Kazna može pomoći da se ukor za loše postupanje utisne u sjećanje, baš kao što nagrade — poput pohvale — mogu dodatno motivirati na dobro postupanje. (Usporedite 5. Mojsijevu 11:26-28.) Roditelji dobro čine ako oponašaju Božji primjer u pogledu kažnjavanja, jer je rekao svom narodu da će ga “s mjerom” kazniti (Jeremija 46:28, naglašeno od nas). Nekoj djeci potrebno je svega nekoliko strogih riječi da bi ih se dovelo u red. Nekoj su djeci potrebne strože mjere. No kažnjavanje “s mjerom” nikad ne bi uključivalo išta što bi djetetu moglo ozbiljno štetiti u emocionalnom ili fizičkom pogledu.

Uravnotežena stega trebala bi uključivati poučavanje djece postojanju granica i ograničenja. Mnoge od njih jasno su definirane u Božjoj Riječi. Biblija nas uči da poštujemo granice kad se radi o osobnoj imovini (5. Mojsijeva 19:14). Ona postavlja granice u fizičkom pogledu, pokazujući da je pogrešno ljubiti nasilje ili namjerno nauditi drugome (Psalam 11:5, NW; Matej 7:12). Postavlja granice i u seksualnom pogledu, osuđujući incest (3. Mojsijeva 18:6-18). Čak priznaje osobne i emocionalne granice, zabranjujući nam da nazivamo nekoga pogrdnim imenima ili da se služimo drugim oblicima verbalnog zlostavljanja (Matej 5:22). Učiti djecu ovim ograničenjima i granicama — i riječju i primjerom — neophodno je potrebno da bi se stvorila zdrava obiteljska atmosfera.

Još jedan ključ da bi se zadržao red i poštovanje u obitelji leži u razumijevanju obiteljskih uloga. U mnogim današnjim obiteljima te su uloge nejasne ili pobrkane. U nekim obiteljima roditelj će opterećujuće probleme povjeravati djetetu, probleme s kojima se dijete nije u stanju nositi. U drugim obiteljima, djeci je dozvoljeno da budu mali diktatori, koji donose odluke za čitavu obitelj. To je pogrešno i štetno. Roditelji su obavezni brinuti se za potrebe svoje malodobne djece — bilo da se radi o fizičkim, emocionalnim ili duhovnim potrebama — a ne obratno (2. Korinćanima 12:14; 1. Timoteju 5:8). Razmotrite primjer Jakova, koji je brzinu hoda svoje cijele obitelji i ostalih članova prilagodio malenima kako im put ne bi bio pretežak. On je razumio njihova ograničenja te je u skladu s njima i postupio (1. Mojsijeva 33:13, 14).

Brinuti se za duhovne potrebe

Ništa nije važnije za zdravu obiteljsku sredinu od duhovnosti (Matej 5:3). Djeca imaju veliki kapacitet za razvijanje duhovnosti. Ona su puna pitanja: Zašto postojimo? Tko je stvorio Zemlju i na njoj životinje, drveće i oceane? Zašto ljudi umiru? Što se nakon toga događa? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? Lista je izgleda beskrajna. Često su roditelji ti koji radije ne razmišljaju o takvim stvarima.b

Biblija potiče roditelje da troše svoje vrijeme pružajući djeci duhovnu pouku. Ona u toplom tonu opisuje takvu pouku kao konstantan razgovor koji se odvija između roditeljâ i djece. Roditelji mogu poučavati svoju djecu o Bogu i njegovoj Riječi dok zajedno šeću, sjede zajedno u kući ili prije spavanja — to jest, kad god je to moguće (5. Mojsijeva 6:6, 7; Efežanima 6:4).

Biblija čini više od toga da samo preporučuje takav duhovni program. Ona vas također opskrbljuje materijalom koji vam je potreban. Napokon, kako biste odgovorili djeci na pitanja koja su gore spomenuta? Biblija sadrži odgovore. Oni su jasni, privlačni i velik su izvor nade u ovom beznadnom svijetu. Što je još bolje, razumijevanje biblijske mudrosti može vašoj djeci pružiti najčvršće sidro, najpouzdanije vodstvo u današnjim konfuznim vremenima. Pružite im to i ona će zaista napredovati — sada i ubuduće.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 11]

Pronađite način da svoje dijete redovito konkretno pohvalite

[Okvir na stranici 9]

Kako da pomognete svojoj djeci da napreduju

• Omogućite im sigurnu sredinu u kojoj će se osjećati voljeno i željeno

• Redovito ih pohvalite. Budite konkretni

• Budite dobar slušač

• Napravite predah kad se gnjev razbukta

• Postavite jasne, nepromjenjive granice i ograničenja

• Prilagodite stegu potrebama svakog djeteta

• Ne očekujte više od svog djeteta nego što je razumno

• Brinite se za njegove duhovne potrebe putem redovitog proučavanja Božje Riječi

[Okvir na stranici 10]

Ispred svog vremena

BIBLIJSKI propisi pomogli su narodu drevnog Izraela da uživa u normalnom obiteljskom životu koji je bio daleko kvalitetniji od onog okolnih nacija. Povjesničar Alfred Edersheim zapaža: “Izvan granica Izraela bilo bi gotovo neprikladno govoriti o obiteljskom životu, ili čak o obitelji, s obzirom na naše razumijevanje tih izraza.” Naprimjer, kod drevnih Rimljana zakon je ocu dao apsolutnu moć u obitelji. On je mogao prodati svoju djecu u ropstvo, natjerati ih da obavljaju težak fizički posao ili ih čak pogubiti — i to nekažnjeno.

Neki su Rimljani smatrali da su Židovi čudni jer su blago postupali sa svojom djecom. Ustvari, Tacit, rimski povjesničar iz prvog stoljeća, napisao je jedan odlomak nabijen mržnjom prema Židovima, navodeći da su njihovi običaji “ujedno perverzni i odvratni”. Ipak, priznao je sljedeće: “U njih je zločin ubiti bilo koje novorođenče.”

Biblija je pružila uzvišeno mjerilo. Učila je Židove da su djeca dragocjena — ustvari da ih se treba smatrati nasljedstvom od samog Boga — te da s njima treba na takav način i postupati (Psalam 127:3). Očito da su mnogi živjeli u skladu s ovim savjetom. Čak je i njihov jezik to otkrivao. Edersheim zapaža da pored riječi za sina i kćer, drevni je hebrejski posjedovao još devet riječi za djecu, koristeći svaku za različita razdoblja života. Naprimjer, postojala je riječ za dijete koje je još sisalo te druga za ono koje je bilo odbijeno od prsa. Za malo stariju djecu postojala je riječ koja je ukazivala na to da djeca postaju krepka i snažna. A za stariju je djecu postojala riječ koja je doslovce značila ‘osloboditi se’. Edersheim daje sljedeći komentar: “Nesumnjivo da su oni koji su s takvim oduševljenjem pratili život djeteta da bi slikovito označili svaki daljnji stupanj njegovog postojanja bili s puno ljubavi vezani za svoju djecu.”