‘Simfonija vrhunske usklađenosti’

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JUŽNOAFRIČKE REPUBLIKE

LJUDSKI je govor nešto čudesno. Nekih 100 mišića u grudima, grlu, čeljusti, jeziku i usnama radi zajedno da bi proizvelo bezbroj različitih zvukova. Svaki je mišić snop koji se sastoji od stotina pa do tisuća vlakana. Više moždanih stanica kontrolira ova mišićna vlakna nego što ih je potrebno za pokretanje mišića u nogama nekog atletičara. Jedna živčana stanica dovoljna je za pokretanje svih 2 000 vlakana mišića u listu noge. Za razliku od toga, živčane stanice koje upravljaju organom za stvaranje glasa, grkljanom, mogu biti povezane sa svega dva ili tri mišićna vlakna.

Svaka riječ ili kratka rečenica koju izgovorite ima vlastiti obrazac mišićnih pokreta. Sve informacije koje su potrebne da bi se ponovilo rečenicu, kao naprimjer: “Kako ste?”, pohranjene su u području mozga koje upravlja govorom. Znači li to da vaš mozak koristi jedinstven, neizmjenjiv redoslijed i način pokretanja mišića da biste ponovili svaku riječ ili rečenicu? Ne, ne znači. Sposobnost govora daleko je više zadivljujuća. Naprimjer, možda imate ranicu u ustima zbog koje vam je teško izgovarati riječi na vama svojstven način. Bez vašeg svjesnog razmišljanja, mozak prilagođava pokrete mišića za govor, omogućujući vam da artikulirate riječi što je bliže moguće vašem normalnom načinu govora. To ukazuje na jednu drugu izvanrednu činjenicu.

Jedan jednostavan usmeni pozdrav kao što je “Zdravo” može posredovati pregršt značenja. Ton glasa može pokazati da li je govornik sretan, uzbuđen, da li mu je dosadno, da li je u žurbi, da li je uzrujan, tužan ili pak preplašen, a može otkriti i intenzitet takvih emocionalnih stanja. Da, značenje jednog jedinog izraza može se promijeniti ovisno o stupnju pokretanja i usklađivanja rada mnogih različitih mišića u djeliću sekunde.

“Pri normalnoj brzini”, objašnjava dr. William H. Perkins u svojoj knjizi Stuttering Prevented, “proizvedemo oko 14 glasova u sekundi. To je dvostruko brže nego što možemo kontrolirati naš jezik, usne, čeljust ili bilo koji drugi dio našeg govornog aparata, kad ih pomičemo svakog posebno. Ali ako ih sve zajedno upotrijebimo prilikom govora, oni rade slično kao prsti iskusnih tipkačica ili koncertnih pijanista. Njihovi se pokreti preklapaju u pravoj simfoniji vrhunske usklađenosti.”

Neke ptice mogu donekle oponašati zvuk ljudskog govora. Ali nijedna životinja nema mozak koji je tako programiran da proizvodi govor na način kako to čovjek čini. Nije iznenađujuće da su znanstvenici doživjeli neuspjeh u svojim pokušajima da nauče majmune proizvoditi jasne govorne glasove. Prema neurobiologu Ronaldu Netsellu, vještina koja je potrebna da bi se moglo govoriti može se usporediti s vještinom “nesvakidašnje osobe koja svira klavir isključivo ‘po sluhu’”. Ili kao što je leksikograf Ludwig Koehler zaključio: “Ljudski govor je tajna; to je božanski dar, čudo.”