Otok Coco — njegove priče o zakopanom blagu

Od dopisnika Probudite se! iz Kostarike

NA OKO 480 kilometara od jugozapadne obale Kostarike nalazi se otok poznat po svojim pričama o zakopanom blagu. Neki vjeruju da je Robert Louis Stevenson napisao svoju čuvenu knjigu Otok s blagom na temelju priča o gusarskom blagu koje je navodno tamo zakopano.

Od otkrića otoka u 16. stoljeću, kartografi i pomorci davali su mu različita imena. Među domorocima koji govore španjolski otok je danas poznat pod imenom Isla del Coco, što bi u prijevodu značilo “kokosov otok”.

Između Kostarike i Otočja Galapagos počiva podvodna kontinentska masa poznata kao Hrbat Coco. Zahvaljujući vulkanskoj aktivnosti na tom hrptu nastao je njegov jedini otok. Taj krševit komadić kopna jedini je veći otok u istočnom tropskom dijelu Tihog oceana koji prima dovoljno oborina da bi na njemu uspijevala tropska kišna šuma. Svake godine na otok padne oko 7 000 milimetara kiše!

Engleski pjesnik iz 18. stoljeća po imenu Coleridge opisao je nevolju jednog drevnog mornara koji je imao ‘vodu, vodu, posvuda vodu, a niti jedne kapi za piće’. Međutim, u 17. i 18. stoljeću slatka voda s otoka Coco služila je kao morska oaza onim mornarima koji bi uspjeli pronaći taj otok.

Legenda o skrivenom blagu

U vrijeme kada je međunarodna komunikacija i trgovina ovisila o prekooceanskim plovidbama, oružano pljačkanje, ili gusarstvo, na otvorenom moru predstavljalo je prijetnju za društvo. Gusari su također jedni drugima bili prijetnja.

Nakon pljačke nekog obalnog gradića ili nekog broda, članovi posade podijelili bi među sobom ukradenu robu. Tako se svaki gusar suočavao s dilemom kako zaštititi svoj dio nepošteno stečenog plijena da mu ga drugovi ne ukradu. Jedna metoda za koju se mogao odlučiti bila je sakriti blago na neko tajno mjesto, nadajući se da će kasnije doći po njega. Karte koje otkrivaju gdje se nalazi zakopano blago, karakteristične po svojim tajnim uputstvima koja razumije samo njihov autor, postale su ključ za pronalaženje skrivenog blaga.

Jedna legenda s otoka Coco kaže da je postojala neka gusarska družina koja se uslijed uspjelih pljački brodova i gradova duž srednjoameričke obale Tihog oceana prekrcala zlatom i nakitom. Budući da je otočje obilovalo pitkom vodom i imalo popriličnu zalihu mesa (svinje su tamo donesene potkraj 18. stoljeća), kapetan broda nakanio je koristiti otok Coco kao bazu za svoje operacije.

Prema jednoj verziji te priče, dijeljenje plijena trajalo bi čitav dan. Zlato se odmjeravalo na lonce. Svaki je gusar, strahujući da će mu pohlepni drugovi oteti blago, odlučio zakopati svoj dio blaga na nekom svom mjestu na otoku. Popevši se užetom po stijenama koje se pružaju duž otočne obale, gusari su svi do jednog nestali u tropskoj šumi. Dok su se jedni pouzdali u svoje pamćenje, drugi su se vratili s kartama koje su samo oni mogli dešifrirati i koje će ih odvesti natrag do blaga. Međutim, sav taj velik trud bio je uzaludan. Legenda dalje kaže da su gusari, sakrivši svoju imovinu, isplovili na galiji u potrazi za još većim plijenom. Kada su doplovili u sljedeću luku, kapetan je bojeći se pobune poslao osumnjičene pobunjenike na obalu, a zatim je podigao sidro i isplovio. Malo je nedostajalo da se ostvari njegova nada u to da će ljudi prepoznati gusare i objesiti ih. No nije predvidio da će dva po činu najviša člana njegove posade postići dogovor s vlastima koje su htjele uhvatiti kapetana. Britanska mornarica poslala je na pučinu brod koji se dao u žestoku potragu za galijom, a to je imalo za posljedicu hvatanje i pogibiju kapetana i njegove posade.

U prošlom stoljeću ova je legenda pothranjivala nade lovaca na zakopano blago. Međutim, kao što je vidljivo iz sljedećeg izvještaja, lovci na to navodno blago trebali bi dobro promisliti prije nego što odluče krenuti na kopačku ekspediciju na otok Coco. U članku The New York Timesa od 14. kolovoza 1892. opisana je potraga kapetana Augusta Gislera za blagom u vidu zlata, srebra i nakita čija se vrijednost procjenjivala na 60 000 000 dolara. U potrazi za tim blagom Gisler se odvojio od civilizacije i podvrgnuo se najtežim životnim uvjetima na tom samotnom prašumskom otoku. Tražeći to blago, potrošio je najmanje 50 000 dolara vlastitog novca i preko 19 godina života. Godine 1908. Gisler je napustio otok Coco, bankrotiravši i klonuvši duhom, ne našavši nikakvo blago unatoč svim svojim naporima.

Bilo je ljudi koje nije obeshrabrila činjenica da Gisler nije pronašao blago na tom otoku. Dosad je bilo organizirano preko 500 ekspedicija na taj otok. Prema raspoloživim podacima, nijedna od njih nije pronašla zakopano blago.

Prirodno blago otoka Coco

U novije je vrijeme otok Coco počeo privlačiti jednu drugačiju vrstu lovaca na blago. Flora i fauna tog otoka i pravo blago morskog života u okolnim vodama privlači ekoturiste, kao i prirodoslovce i druge znanstvenike.

Otok prekriva bujna tropska vegetacija. Dosad je identificirano oko 450 vrsta kukaca i člankonožaca, no računa se da ih na otoku ima preko 800 vrsta. Tu je i 28 rijeka, koje vijugaju krševitim terenom i prelijevaju se preko impozantnih stijena u obliku veličanstvenih vodopada.

Jedna od 97 vrsta ptica koje žive na tom otoku jest bijela čigra. Zabavna je zbog toga što ima običaj letjeti ljudima tik iznad glave, kao da se uopće ne boji ljudskih posjetilaca na otoku. Zbog te dražesne sklonosti ptica je dobila španjolski nadimak espíritu santo, ili sveti duh, što podsjeća na biblijski izvještaj o Isusovom krštenju. (Pogledajte Mateja 3:16.)

Duboko u okolnim vodama otoka Coco nalazi se jedan svijet prepun prirodnog blaga. S ekoturistima koji posjećuju otok dolaze i ronioci, koji se dive velikoj koncentraciji morskih pasa mlatova. Mlat i grebenski morski pas česti su gosti u ovim vodama i viđa ih se kako plove u jatima od 40 do 50 članova. Ronioce također fascinira izvanredna bistrina vode. Zabljeskuje ih parada boja dok se tropske ribe hrane algama i planktonom.

Država Kostarika tradicionalno visoko cijeni svoje biološko blago. Trenutno je 18 posto njenog kopnenog teritorija zaštićeno u sklopu nacionalnih parkova i skupine rezervata. Godine 1978. proglašeno je da je otok Coco uvršten u tu skupinu nacionalnih parkova, kojoj sada pripada 56 zaštićenih područja u toj zemlji. Godine 1991. došlo je do proširenja zaštićenog područja, čime je stvorena svojevrsna tampon zona oko otoka široka 24 kilometra. Nadziranje i zaštita mora od komercijalnog ribolova predstavlja pravi izazov. Ekolozi strahuju da bi neograničeno ribarenje moglo narušiti osjetljive ekosisteme podvodnog svijeta koji okružuje taj otok.

Još dan-danas otok Coco poznat je po svojim pričama o gusarima avanturističkog duha i njihovom zakopanom blagu. On još uvijek intrigira i privlači lovce na blago koji dolaze iz čitavog svijeta. Međutim, najvrednije blago tog otoka leži zakopano u obliku prirodnih bogatstava.

[Zahvala na stranici 25]

Slike na stranicama 25-6: ljubaznošću Joséa Pastore, Okeanos

[Slike na stranici 26]

Grebenski morski pas (1) i mlat (2, 3) plove vodama oko otoka Coco u jatima koja broje od 40 do 50 članova