Rat odnosi mlade živote
DJETINJSTVO bi trebalo biti sretno vrijeme. Vrijeme kada osoba uživa nježnost i zaštitu. Vrijeme nevinosti. Mladi bi u to vrijeme trebali uživati u igri, učiti i razvijati osobine koje će im pomoći da kao odrasli postanu odgovorne osobe. Djecu ne bi trebalo ubijati, a kamoli očekivati da postanu ubojice. Međutim, u vrijeme rata događaju se mnoge stvari koje se ne bi trebale događati.
Ratne aktivnosti, nažalost, sve su učestalije na globalnoj razini, odnoseći mlade živote, uništavajući i djecu i njihovo djetinjstvo. Godine 1993. veći su sukobi bjesnjeli u 42 zemlje, dok je političko nasilje provalilo u 37 drugih zemalja. U svakoj od ovih 79 zemalja žive djeca.
Mnogi mladi ljudi koji danas žive nikad nisu upoznali mir. Krajem 1995. borbe su se vodile u Angoli, i to već preko 30 godina, u Afganistanu, već 17 godina, na Šri Lanki, već 11 godina i u Somaliji, gdje su u toku već 7 godina. U jednom području za drugim političari su s puno uvjerenja govorili o “mirovnom procesu”, ali je rat neumoljivo nastavljao uništavati ljudske živote.
Ratni su sukobi uvijek pogađali djecu, no u posljednje je vrijeme zbog promjena u načinu ratovanja došlo do vrtoglavog rasta civilnih žrtava, među ostalim i djece. U sukobima koji su se odvijali u 18. i 19. stoljeću te početkom ovog stoljeća oko polovica ratnih žrtava bili su civili. U drugom svjetskom ratu, koji je trajao od 1939. do 1945, broj civilnih žrtava porastao je na dvije trećine ukupnog broja ratnih žrtava, djelomično zbog intenzivnog bombardiranja gradova.
Krajem 1980-ih broj civilnih ratnih žrtava skočio je na gotovo 90 posto! Jedan od razloga za to jest činjenica da su ratovi postali složeniji. Vojske se više ne sukobljavaju samo na bojnom polju. Većina današnjih sukoba ne odvija se među državama već unutar njih. Osim toga, borbe se vode u selima ili gradovima, a tamo, gdje vlada divljaštvo i neizvjesnost, ubojice prave malu razliku između neprijatelja i nedužnih prolaznika.
Djeca plaćaju visoku cijenu. Prema izvještaju Fonda Ujedinjenih naroda za pomoć djeci, procjenjuje se da je samo tijekom posljednjih deset godina u ratovima poubijano dva milijuna, a osakaćeno između četiri i pet milijuna djece. Rat je više od milijun djece ostavio bez roditelja, a 12 milijuna bez krova nad glavom. Zbog rata, nekih deset milijuna djece ima psihičke traume.
Knjižnice su prepune knjiga o ratovima. U njima se govori zašto i kako su vođene bitke; opisuje oružje i strategije koje su korištene te slavi spomen na generale koji su rukovodili tim pokoljima. Filmovi naglašavaju uzbuđenje, a umanjuju patnju koju donosi rat. Takve knjige i filmovi malo toga kažu o nedužnim žrtvama. Sljedeći članci pozabavit će se iskorištavanjem djece kao ratnika, njima kao najranjivijim žrtvama te razlozima zašto kažemo da se današnja djeca mogu radovati zaista svijetloj budućnosti.