Pošasti u 20. stoljeću
CRNA smrt koja se u 14. stoljeću pojavila u Evropi nije dovela do kraja svijeta, kao što su mnogi predviđali. Ali što je s vremenom u kojem mi živimo? Da li epidemije i bolesti u naše vrijeme ukazuju na to da živimo u ‘posljednjim danima’, kako ih Biblija naziva? (2. Timoteju 3:1).
‘Sigurno da ne ukazuju’, možda je vaše mišljenje. Napredak postignut u medicini i znanosti još je više pridonio tome da u današnje vrijeme možemo razumjeti bolesti i boriti se protiv njih bolje nego ikad u ljudskoj povijesti. Znanstvenici na području medicine razvili su širok spektar antibiotika i cjepiva — moćnog oružja protiv bolesti i mikroba koji ih uzrokuju. Bolja bolnička njega i sanitarni uvjeti, kao i poboljšani postupci pročišćavanja vode i pripreme hrane, također su potpomogli u bici protiv zaraznih bolesti.
Prije nekoliko desetljeća mnogi su vjerovali da će se borba uskoro okončati. Variola je bila iskorijenjena, a druge bolesti bile su na putu da se iskorijene. Lijekovi su uspješno suzbijali bezbrojne bolesti. Zdravstveni stručnjaci gledali su s optimizmom u budućnost. Zarazne bolesti bit će pobijeđene; jedna za drugom nizat će se pobjede u borbi protiv bolesti. Medicinska će znanost dobiti rat.
Ali nije dobila rat. Danas su zarazne bolesti i dalje vodeći uzrok smrti u svijetu, usmrtivši samo u 1996. godini preko 50 milijuna ljudi. Optimizam koji se gajio u prošlosti zamijenila je rastuća zabrinutost u pogledu budućnosti. The World Health Report 1996, izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), upozorava: “Velik dio napretka koji je postignut posljednjih desetljeća u pravcu unapređivanja ljudskog zdravlja sada je na putu da nestane. Stojimo na rubu globalne krize zaraznih bolesti. Nijedna zemlja nije pošteđena.”
Stare bolesti postaju smrtonosnije
Jedan od razloga za zabrinutost leži u tome da se dobro poznate bolesti, koje se ranije smatralo pobijeđenima, vraćaju u oblicima koji su smrtonosniji i koje je teže liječiti. Jedan takav primjer je tuberkuloza, bolest koju se nekad smatralo praktički suzbijenom u razvijenom dijelu svijeta. Ali tuberkuloza nije nestala; ona sada godišnje usmrti oko tri milijuna ljudi. Ako se mjere kontrole ne poboljšaju, očekuje se da će u toku 1990-ih oko 90 milijuna ljudi oboljeti od ove bolesti. Tuberkuloza otporna na lijekove širi se u mnogim zemljama.
Jedan drugi primjer bolesti koja se ponovno javlja jest malarija. Liječnici su se prije 40 godina nadali da će brzo iskorijeniti malariju. Danas ta bolest godišnje usmrti oko dva milijuna ljudi. Malarija je endemična, ili stalno prisutna, bolest u preko 90 zemalja i predstavlja opasnost za 40 posto svjetske populacije. Komarci koji prenose parazite malarije postali su otporni na pesticide, a i sami paraziti postali su tako otporni na lijekove da se liječnici plaše da će neke vrste malarije uskoro možda postati neizlječive.
Bolesti i siromaštvo
I druge bolesti neumoljivi su ubojice unatoč postojanju djelotvornih oružja za njihovo suzbijanje. Razmotrite, naprimjer, meningitis. Postoje cjepiva za prevenciju meningitisa i lijekovi kojima se meningitis može izliječiti. Početkom 1996. ta je bolest poharala supsaharsku Afriku. Vjerojatno ste malo čuli o tome; no ipak, bolest je usmrtila više od 15 000 ljudi — većinom siromašne ljude i djecu.
Donje respiratorne infekcije, uključujući i upalu pluća, svake godine usmrte četiri milijuna ljudi, i to većinom djecu. Ospice godišnje usmrte milijun djece, a hripavac daljnjih 355 000. Mnogi ovi smrtni slučajevi također bi se mogli jeftinim cjepivima spriječiti.
Nekih osam tisuća djece svakodnevno umire od dehidracije uzrokovane dijarejom. Gotovo svi ovi smrtni slučajevi mogli bi se spriječiti odgovarajućim sanitarnim mjerama i čistom vodom za piće ili pak davanjem oralne rehidratacijske otopine.
Većina ovih smrtnih slučajeva događa se u zemljama u razvoju, gdje vlada siromaštvo. Oko 800 milijuna ljudi — priličan dio svjetskog stanovništva — nema mogućnosti zdravstvene zaštite. U izvještaju The World Health Report 1995 stoji sljedeće: “Najveći svjetski ubojica i najvažniji uzročnik lošeg zdravlja i patnje širom svijeta naveden je gotovo na kraju Međunarodne klasifikacije bolesti. Njegova šifra je Z59.5 — krajnje siromaštvo.”
Novootkrivene bolesti
Pored ovih ima i novih bolesti, koje su tek nedavno identificirane. WHO je nedavno izjavio: “Tijekom posljednjih 20 godina pojavilo se najmanje 30 novih bolesti koje prijete zdravlju stotina milijuna ljudi. Za mnoge od ovih bolesti nema načina liječenja, lijeka ili cjepiva, a mogućnost njihovog sprečavanja ili kontrole ograničena je.”
Razmotrite, naprimjer, HIV i AIDS. Nepoznati do prije samo 15-ak godina, sada napadaju ljude na svakom kontinentu. Trenutno je oko 20 milijuna odraslih osoba zaraženo HIV-om, a kod više od 4,5 milijuna ljudi razvio se AIDS. Prema izvještaju Human Development Report 1996, AIDS je sada vodeći uzrok smrti u Evropi i Sjevernoj Americi kod odraslih osoba mlađih od 45 godina. Svakog se dana širom svijeta zarazi nekih 6 000 osoba — jedna osoba svakih 15 sekundi. Predviđanja nagovještavaju da će broj slučajeva AIDS-a i dalje vrtoglavo rasti. Prema jednoj američkoj agenciji, očekivanja su da će do 2010. godine očekivani životni vijek u afričkim i azijskim zemljama koje su najgore pogođene AIDS-om pasti na 25 godina života.
Je li AIDS jedinstvena bolest ili bi se i druge bolesti mogle na sličan način pojaviti u obliku epidemija ili još i gore poharati planetu? WHO odgovara: “U to nema dvojbe, bolesti koje su još nepoznate ali koje imaju potencijal da postanu AIDS sutrašnjice vrebaju iz prikrajka.”
Činioci koji pogoduju mikrobima
Zašto su zdravstveni stručnjaci zabrinuti zbog budućih epidemija bolesti? Jedan od razloga jest rast gradova. Prije stotinu godina samo je oko 15 posto svjetskog stanovništva živjelo u gradovima. Predviđanja su, međutim, da će do 2010. preko polovica ljudi u svijetu živjeti u gradskim sredinama, naročito u megagradovima manje razvijenih zemalja.
Zarazni uzročnici bujaju u gusto naseljenim područjima. Ako grad ima uređene stambene prostore kao i odgovarajuću kanalizacijsku i vodovodnu mrežu te kvalitetne zdravstvene usluge, manji je rizik od pojave epidemija. Ali gradovi koji doživljavaju najbrži rast nalaze se u siromašnim zemljama. Neki gradovi imaju samo jedan toalet na svakih 750 ili više ljudi. Mnoga gradska područja također nemaju uređene stambene prostore i čistu vodu za piće, kao i medicinske ustanove. Na mjestima gdje u jadnim uvjetima na stotine tisuća ljudi stiješnjeno živi, izgledi da dođe do širenja bolesti uvelike se povećavaju.
Znači li to da će buduće epidemije biti ograničene na prenaseljene, siromaštvom pogođene megagradove? Časopis Archives of Internal Medicine daje sljedeći odgovor: “Moramo biti potpuno svjesni toga da područja u kojima vlada krajnja bijeda i ekonomski bezizlazna situacija te posljedice koje za sobom povlači takvo stanje pružaju najplodnije tlo za širenje infekcija te potkopavaju tehnološki napredak preostalog dijela čovječanstva.”
Bolest nije lako zadržati na jednom području. Ogroman broj ljudi mijenja svoje boravište. Svakoga dana oko milijun ljudi prijeđe međunarodne granice. Svakoga pak tjedna milijun ljudi proputuje između bogatih i siromašnih zemalja. Kako se ljudi kreću tako sa sobom nose i smrtonosne mikrobe. Časopis The Journal of the American Medical Association zapaža: “Na provalu bolesti bilo gdje u svijetu mora se danas gledati kao na prijetnju većini zemalja, a naročito onima koje služe kao glavne međunarodne raskrsnice.”
Tako unatoč medicinskom napretku u 20. stoljeću, pošasti nastavljaju uzimati ljudske živote a mnogi se boje da najgore tek predstoji. No što kaže Biblija o budućnosti?
[Istaknuta misao na stranici 4]
Zarazne bolesti i dalje su vodeći uzrok smrti u svijetu, usmrtivši samo u 1996. preko 50 milijuna ljudi
[Okvir na stranici 6]
Otpornost na antibiotike
Mnoge zarazne bolesti postaje sve teže liječiti budući da postaju otporne na antibiotike. Događa se sljedeće: Nakon što dospiju u ljudski organizam, bakterije se neprestano razmnožavaju, prenoseći genetska obilježja na potomstvo. S pojavom svake nove bakterije postoji šansa da dođe do mutacije — male greške u repliciranju koja će novoj bakteriji dati novo obilježje. Vjerojatnost da će mutirana bakterija postati otporna na antibiotik izrazito je mala. No bakterije se reproduciraju u milijarde, proizvodeći ponekad treću generaciju potomaka za samo sat vremena. Tada se događa ono nevjerojatno — povremeno se pojavi bakterija koju je teško ubiti antibiotikom.
Stoga kad zaražena osoba uzme antibiotik, on uništi neotporne bakterije i osoba vjerojatno osjeti poboljšanje. Međutim, otporne bakterije prežive. No sada se više ne moraju boriti za hranu i teritorij s drugim mikrobima. Imaju mogućnost da se nesmetano reproduciraju. Budući da se jedna jedina bakterija može razmnožiti na preko 16 milijuna bakterija i to u samo jednom danu, ne treba mnogo vremena proći da se osoba ponovno razboli. Sada je, međutim, zaražena vrstom bakterija koje su otporne na lijek koji bi ih inače trebao usmrtiti. Ove bakterije mogu također zaraziti druge ljude i s vremenom doživjeti nove mutacije te tako postati otporne i na druge antibiotike.
U jednom je uvodnom članku časopisa Archives of Internal Medicine stajalo sljedeće: “Zbog iznenadne pojave bakterija, virusa, gljivica i parazita otpornih na sve čime sada raspolaže medicina u terapijskom pogledu, čovjek se ne pita da li ćemo, već kada ćemo izgubiti ovaj rat protiv svijeta mikroba” (naglašeno od nas).
[Okvir na stranici 7]
Neke nove zarazne bolesti od 1976.
Gdje su se prvi
Godina slučajevi pojavili
otkrića Naziv bolesti ili bili otkriveni
1976. legionarska bolest. Sjedinjene Države
1976. kriptosporidioza. Sjedinjene Države
1976. Ebola-hemoragijska groznica. Zair
1977. virus Hantaan. Koreja
1980. hepatitis D (delta). Italija
1980. humani T-limfotropni virus. Japan
1981. AIDS. Sjedinjene Države
1982. E. coli 0157:H7. Sjedinjene Države
1986. goveđa spongioformna encefalopatija* Velika Britanija
1988. Salmonella enteritidis PT4. Velika Britanija
1989. hepatitis C. Sjedinjene Države
1991. Venezuelski konjski encefalitis. Venezuela
1992. Vibrio cholerae O139. Indija
1994. Brazilska hemoragijska groznica. Brazil
1994. humani i konjski virus morbila. Australija
*Slučajevi gdje su samo životinje oboljele.
[Zahvala]
Izvor: WHO
[Okvir na stranici 8]
Stare se bolesti vraćaju
Tuberkuloza: Očekuje se da će u toku ovog desetljeća preko 30 milijuna ljudi umrijeti od tuberkuloze. Zbog nedjelotvornog načina liječenja bolesti u prošlosti, pojavila se tuberkuloza koja je otporna na lijekove i koja danas predstavlja globalnu prijetnju. Neke su vrste sada imune na lijekove koji su ranije uspješno uništavali bakterije.
Malarija: Ova bolest godišnje napadne do 500 milijuna ljudi, a usmrti 2 milijuna. Bolest je izbjegla kontroli zbog nedostatne količine lijekova ili njihove neispravne upotrebe. Posljedica toga je da su paraziti malarije postali otporni na lijekove koji su ih ranije ubijali. Komarac otporan na insekticide dodatno otežava problem.
Kolera: Kolera godišnje usmrti 120 000 ljudi, uglavnom u Africi, gdje epidemije poprimaju veće razmjere i učestalije su. Desetljećima nepoznata u Južnoj Americi, kolera je 1991. pogodila Peru i otada se proširila po čitavom kontinentu.
Denga: Procjenjuje se da ovaj virus koji prenosi komarac godišnje napadne 20 milijuna ljudi. Tijekom 1995. najgora epidemija denge koja se u posljednjih 15 godina pojavila u Latinskoj Americi i na Karibima pogodila je najmanje 14 tamošnjih zemalja. Epidemije denge u porastu su zbog sve većih gradova, širenja komaraca koji prenose dengu te masovnog kretanja zaraženih ljudi.
Difterija: Programi masovne imunizacije koji su otpočeli prije 50 godina u industrijaliziranim su zemljama gotovo potpuno iskorijenili tu bolest. Međutim, od 1990. epidemije difterije harale su u 15 zemalja u Istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu. Čak je svaka četvrta osoba koja je dobila bolest umrla. Tijekom prve polovice 1995. prijavljeno je oko 25 000 slučajeva bolesti.
Bubonska kuga: Tijekom 1995. najmanje je 1 400 slučajeva kuge kod ljudi prijavljeno Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO-u). Bolest se u Sjedinjenim Državama i u drugim zemljama proširila na područja u kojima desetljećima nije bilo kuge. [Zahvala]
Izvor: WHO
[Slika na stranici 5]
Unatoč boljoj zdravstvenoj zaštiti, medicinska je znanost nemoćna da zaustavi širenje zaraznih bolesti
[Zahvala]
WHO-ova fotografija, J. Abcedea
[Slika na stranici 7]
Bolesti se lako šire kad ljudi žive stiješnjeno u jadnim uvjetima
[Slika na stranici 8]
Oko 800 milijuna ljudi u zemljama u razvoju nema mogućnosti zdravstvene zaštite