Što je najbolje za dijete?
RAZVESTI se ili ne razvesti? To je veliko pitanje o kojem razmišljaju mnogi koji imaju nesretan brak. Prije mnogo godina na razvod se iz moralnih i religioznih razloga gledalo s negodovanjem, ako ne i s osudom. Stoga su svi roditelji kojima je brak nesretan obično ostajali zajedno zbog djece. Međutim, u novije vrijeme mjerila svijeta radikalno su se promijenila. Danas je razvod općeprihvaćena pojava.
Ipak, unatoč tome što je razvod postao prihvaćen, sve više roditelja, sudaca, stručnjaka na polju društvenih znanosti i drugih izražava zabrinutost s obzirom na loše posljedice koje razvod ostavlja na djecu. Sada se čuje sve više upozorenja. Sve je više dokaza da razvod može razorno djelovati na dijete. Roditelje se potiče da misle na posljedice razvoda koje će snositi i oni i djeca. Sociolog Sara McLanahan, sa Sveučilišta u Princetonu, kaže da bi “između dvije trećine i tri četvrtine obitelji koje se razdvajaju trebale vjerojatno još bolje razmisliti o tome je li ispravno to što čine”.
Nedavne studije pokazuju da djeci iz razvedenih brakova u većoj mjeri prijeti tinejdžerska trudnoća, napuštanje škole, depresija, raspad vlastitog braka i ovisnost o socijalnoj skrbi. U zapadnom svijetu svako je šesto dijete iz razvedenog braka. Povjesničarka Mary Ann Mason u svojoj je knjizi o rješavanju pitanja povjeravanja djece na čuvanje i odgoj u Sjedinjenim Državama zapazila: “Dijete koje se rodilo 1990. imalo je oko 50 posto šanse da mu sud odredi gdje će i s kim živjeti.”
Nažalost, neprijateljstvo ne prestaje uvijek s razvodom, budući da mnogi roditelji možda nastavljaju voditi borbu po sudovima za ostvarivanje prava na čuvanje i odgoj djece i prava kontaktiranja, uzrokujući još veći stres kod svoje djece. Ovi emocijama nabijeni susreti u neprijateljskoj atmosferi koja vlada u sudnici stavljaju na ispit lojalnost djece svojim roditeljima, poslije kojih se djeca često osjećaju bespomoćno i ustrašeno.
Jedna savjetnica za obiteljske odnose izjavila je sljedeće: “Razvod ne spašava djecu. No ponekad doista spašava odrasle.” Činjenica je da roditelji razvodom mogu razriješiti vlastite dileme, no istovremeno mogu nanijeti štetu svojoj djeci, koja potom mogu čitav život provesti u pokušaju da ublaže loše posljedice razvoda.
Mogućnosti vezane za pravo na čuvanje i odgoj djece
U neprijateljskoj atmosferi i pri emocionalnom stresu do kojeg dolazi prilikom raspada braka izrazito je teško na miran i razborit način pregovarati u vezi s tim kome će pripasti djeca na čuvanje i odgoj. Da bi se roditeljski sukobi sveli na najmanju moguću mjeru te da bi se izbjegli sudski sporovi, sudovi u nekim područjima nude alternativan način rješavanja sporova, kao što je, naprimjer, izvansudska nagodba.
Kad se ispravno vodi, takva nagodba omogućava roditeljima da se radije sami sporazume nego da odluke o čuvanju i odgoju djece prepuste sucu. Ako takva nagodba nije moguća, roditelji se možda mogu preko svojih odvjetnika dogovoriti u vezi s čuvanjem i odgojem djece i kontaktiranjem s njima. Jednom kad se roditelji sporazume i stave to na papir, sudac može donijeti odluku koja je u skladu s njihovim željama.
Kad se roditelji ne mogu dogovoriti oko toga kome će djeca biti povjerena na čuvanje i odgoj, pravni sustav u većini zemalja pokušat će iznaći način da poduzme sve što je potrebno da bi se donijela odluka koja je najbolja za dijete. Sučeva najveća briga bit će djeca, a ne roditelji. Sudac će razmotriti mnoge bitne činioce, kao što su želje roditelja, odnos djeteta sa svakim roditeljem, djetetove želje te mogućnosti svakog roditelja da se svakodnevno brine za dijete. Zatim će sudac odlučiti gdje će i s kim dijete živjeti kao i kako će se roditelji sporazumjeti oko važnih odluka koje se tiču djetetove budućnosti.
Kad se djeca povjere na čuvanje i odgoj samo jednom roditelju, tada možda samo taj roditelj ima pravo donositi odluke. U slučaju kad su djeca povjerena na čuvanje i odgoj oboma roditeljima, oba se roditelja moraju složiti oko važnih odluka, kao što je briga za djetetovo zdravlje te obrazovanje.
Pitanja s kojima bi se mogli suočiti
Kad ih očekuje parnica u vezi s rješavanjem pitanja povjeravanja djece na čuvanje i odgoj, roditelji koji su Jehovini svjedoci moraju također promisliti o tome što je najbolje za dijete u pogledu njegove duhovnosti. Naprimjer, što ako je roditelj koji nije Svjedok protiv toga da se djecu uopće poučava Bibliji? Ili što ako je roditelj koji je bio Svjedok sada isključen iz kršćanske skupštine?
Ovakve moguće situacije kršćanskim roditeljima mogu još više otežati donošenje odluke. Oni bi trebali postupati na mudar i razuman način te također zadržati dobru savjest pred Jehovom dok u molitvi razmatraju što je najbolje za dijete.
U sljedećim člancima pozabavit ćemo se pitanjima poput ovih: Kako zakon, kad određuje kome će se djeca povjeriti na čuvanje i odgoj, gleda na religiju? Kako možete uspješno svladati izazov koji donosi sa sobom parnica u vezi s rješavanjem pitanja povjeravanja djece na čuvanje i odgoj? Kako da se nosite s gubitkom prava na čuvanje i odgoj svoje djece? Kako da gledate na zajedničko pravo na čuvanje i odgoj djece kad se radi o roditelju koji je isključen iz skupštine?