Pigmeji — narod duboke šume

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ SREDNJOAFRIČKE REPUBLIKE

DOĐITE i upoznajte BaBinge, Pigmeje iz naše domovine, iz Srednjoafričke Republike. Vjerojatno ste čuli za Pigmeje ili ste nešto čitali o njima, no možda nikada niste upoznali nekog od njih. Kada posjetite glavni grad Bangui, putovanjem koje traje manje od dva sata doći ćete ravno u njihovo područje.

Jehovini svjedoci imaju važnu poruku za sve nacije, plemena, rase i etničke skupine. U svojoj kršćanskoj aktivnosti mi propovijedamo svim vrstama ljudi. To obuhvaća i Pigmeje (Otkrivenje 14:6).

Zato vas pozivamo da nam se pridružite i da pogledate kako oni žive i kako reagiraju na dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, koje će uspostaviti Raj na Zemlji. Za vas će to biti ugodan i fascinantan dan.

Predmet istraživanja

Prije nego što pođemo, prikladno je da istražimo nešto o narodu kojem ćemo ići u posjet. Na raspolaganju nam stoje knjige koje su napisali ljudi koji su mjesecima živjeli među Pigmejima, koji su proučavali njihovu kulturu, religiju i običaje.

Čitanje o ovom miroljubivom i prijateljski raspoloženom narodu, a zatim posjet njima, dat će odgovor na brojna pitanja, kao što su: Odakle dolaze Pigmeji? Što možemo naučiti od njih? Gdje žive? Što ih čini drugačijima od ostalih afričkih skupina? Kako se uklapaju u ostatak populacije?

Webster’s Third New International Dictionary kaže da su Pigmeji “narod ekvatorijalne Afrike nizak rastom, koji naraste do 1,5 metara, (...) te koji koristi jezike svojih najbližih susjeda”. Smatra se da afrički Pigmeji po svom porijeklu nisu vezani s Negritima (znači “mali crnci”) iz Oceanije i jugoistočnog dijela Azije.

Izraz “pigmej” dolazi od grčke riječi koja znači “razmak od lakta do zglobova prstiju”. Pigmeji su poznati kao lovci i kao sakupljači plodova. Procjenjuje se da je ukupan broj Pigmeja u svijetu nešto veći od 200 000.

Serge Bahuchet i Guy Philippart de Foy daju nam još zanimljivije detalje u svojoj knjizi Pygmées — peuple de la forêt (Pigmeji — narod šume). Oni kažu da Pigmeji nastanjuju duboke šume Republike Kongo, Demokratske Republike Kongo, Gabona, Kameruna te Srednjoafričke Republike, a čak ih se može naći daleko na istoku, u Ruandi i Burundiju.

Nitko točno ne zna odakle su Pigmeji došli niti kada su došli. Oni nikada sebe ne identificiraju izrazom “pigmej”. U Srednjoafričkoj Republici uglavnom ih se naziva BaBinga, no u drugim su zemljama poznati kao BaKola, BaBongo, BaAka, BaMbènzèlè, BaTwa i BaMbuti.

Prvi posjet

Rano ujutro, oko sedam sati, u svom smo džipu napustili Bangui, kako bismo otišli južno u M’Baiki/Mongoumba. Samo prvih 100 kilometara ceste je asfaltirano. Preporučljivo je imati automobil s pogonom na četiri kotača, budući da je cesta skliska nakon sinoćnje kiše.

Vozimo se kroz bujno zelenilo seoskog krajolika gdje se nalaze beskrajne šume i kroz malena sela gdje ljudi na malim stolovima postavljenim uz cestu nude banane, brašnaste banane, ananas, manioku, kukuruz, buće i kikiriki. Glad je ovdje nepoznata. Dobra zemlja i vlažna klima omogućavaju uzgoj različite hrane u obilju. Tad se odjednom nalazimo u prvom “selu”, ili bolje rečeno u taboru, plemena BaBinga.

Žive u iznenađujuće malim kupolastim kolibama s jednim otvorom koji je tek toliko velik da se provučete kroz njega. Žene grade kolibe koristeći šibljike i lišće iz obližnje šume. Oko 10 do 15 koliba organizirano je ukrug. One služe samo da se u njima može prespavati ili kao zaštita od jake kiše. Život po danu vodi se na otvorenom.

Izlazimo iz automobila kako bismo pozdravili neke žene, od kojih je svaka nosila jednu bebu na boku. Kad su čuli zvuk našeg automobila, nekoliko je muškaraca dotrčalo da vide tko smo i što želimo. Pratio ih je priličan broj pasa, a svaki pas je imao oko vrata svezano maleno zvonce.

Iz našeg se istraživanja sjećamo da su psi jedine domaće životinje koje Pigmeji drže. Oni su njihovi suradnici u lovu. A od tla pa sve do vrha drveća, mnogo je toga što se može loviti. Upravo kako to knjiga Pygmées — peuple de la forêt objašnjava, to obuhvaća ptice, majmune, slonove, afričke bivole, štakore, antilope, divlje svinje, vjeverice i mnoge druge životinje. Vjerni pas imperativ je za svakog lovca.

Za razgovor s tim ljudima koristimo knjigu Moja knjiga biblijskih priča te brošuru Raduj se zauvijek životu na Zemlji!a Te publikacije prikazuju da će Zemlja uskoro biti raj s predivnim šumama, a tamo neće biti bolesti ili smrti (Otkrivenje 21:4, 5). Obje su publikacije tiskane na sango jeziku, kojim govori više od 90 posto stanovništva, uključujući i Pigmeje. Ovaj miroljubivi narod koristi jezik svojih afričkih susjeda, bez obzira na to gdje žive. To je neophodno zato jer oni međusobno trguju.

Ubrzo je popriličan broj muškaraca i žena stajao oko nas, zadivljeno promatrajući jednu sliku za drugom dok su slušali objašnjenje koje su dobili. Prema prijašnjim posjetima tokom godina, oni nas poznaju kao Jehovine svjedoke. Rado primaju primjerke publikacija. Međutim, problem je u tome što ne znaju čitati. Tokom godina vlada i druge institucije uzaludno su ulagale napore da ih nauče čitati i pisati. Bilo je organizirano školovanje za njihovu djecu. Škole su djelovale neko vrijeme, no, prije ili kasnije, većina je djece odustala. Jedan učitelj koji je radio s Pigmejima izjavio je da su oni, dok su bili u razredu, pokazivali izvanredne sposobnosti učenja, no nakon nekoliko mjeseci pohađanja škole, jednostavno su nestali. Unatoč tome, lokalne su vlasti i drugi nastavili ulagati napore da bi im omogućili formalno obrazovanje.

Jehovini svjedoci su poznati po tome da ponovno posjećuju ljude koji pokazuju interes za Božju Riječ. Mi ipak ne očekujemo da ćemo prilikom sljedećeg posjeta susresti iste BaBinge, budući da se tokom cijele godine oni stalno sele. Ponekad na nekoliko mjeseci nestanu u svoj dom, duboku šumu. Nastojanja da ih se trajno smjesti na jedno mjesto pokazala su se neuspješnima. Oni su zaista ljudi duboke šume. Kretanje uokolo i lov, to je njihov način života i u tome ih ništa ne može spriječiti.

Svakodnevni život, brak i obitelj

U osnovi, muškarci love, a žene sakupljaju, sabirući gotovo sve što šuma daje: gljive, korijenje, bobice, lišće, orašaste plodove, insekte, termite, divlji med i, da ne zaboravimo, njihove omiljene gusjenice. Sve im je to potrebno za hranu i za trgovanje. Afrički susjedi Pigmeja, koje se često naziva les grands noirs (visoki crnci), uvelike ovise o Pigmejima da bi to nabavili. U zamjenu za te stvari, oni njima daju posude, tave, mačete, zatim oruđe, kao što su sjekire i noževi, sol, palmino ulje, manioku, brašnaste banane te, nažalost, duhan, lokalno napravljeni alkohol i kanabis. Zadnje tri stvari predstavljaju ogroman problem za ovaj ponizni narod. Vrlo se često zadužuju kako bi ih nabavili, a to im malo-pomalo uništava život.

Muškarci su obično monogamisti. Međutim, brzo se razvode ili odvajaju kako bi živjeli s drugim partnerom. Najviše se poštuje otac ili najstariji član tabora. On ne izdaje naredbe, no obično se slijedi njegov savjet. Primijetit ćete da Pigmeji vole svoju djecu. Majka i otac stalno nose svoje dijete. Ti su maleni u stalnom kontaktu s oba roditelja bez obzira na to što rade i gdje idu, da li rade, idu li u lov ili plešu.

Noću dijete spava između svojih roditelja. Danju roditelji, braća, sestre, stričevi, djedovi i bake paze na malene, a usto, čitav tabor im poklanja pažnju. Roditelji i rođaci stalno se međusobno posjećuju. Sve to održava obiteljske veze bliskima. U zapadnoj civilizaciji obiteljske su veze često klimave ili razbijene, no ovdje je situacija mnogo drugačija.

Iako Pigmeji žive odvojeno od svojih afričkih susjeda, oni su u vezi s njima na ekonomskoj osnovi. Usto što redovito kontaktiraju s njima putem trgovine, vrlo često ih se zove da rade kao najamnici na plantažama kave i kakaovca. Oni možda rade nekoliko tjedana, dobiju plaću, a zatim odu u duboku šumu na dugi period. Tko zna? Možda je kava u kojoj ste jutros uživali prošla kroz ruke srednjoafričkih Pigmeja.

Religija

BaBinge su religiozan narod, no njihovim religijskim životom upravlja praznovjerje i tradicija. Oni prakticiraju svoje rituale uz pratnju muzike, pjevanja (jodlanja) i plesa. Knjiga Ethnies — droits de l’homme et peuples autochtones (Etničke skupine — ljudska prava i autohtoni narodi) daje sljedeće objašnjenje: “Narod duboke šume smatra da je Bog stvorio svijet, naime šumu. Nakon što je stvorio prve ljudske parove (...), povukao se u nebo i izgubio interes za stvari čovjeka. Sada vrhovni duh, bog šume, djeluje umjesto njega.” Naravno, to se mnogo razlikuje od objašnjenja o Bogu i njegovom naumu koje nalazimo u Bibliji (1. Mojsijeva 1 i 2. poglavlje; Psalam 37:10, 11, 29).

Inteligentan narod

Nije neobično da neki ljudi zbijaju šale na račun Pigmeja ili čak da ih gledaju s prezirom, smatrajući ih inferiornima i manje inteligentnima. No, Patrick Meredith, profesor psihofizike na Sveučilištu Leeds (Engleska), rekao je: “Ako vidite Pigmeje da u svom prirodnom okolišu grade mostove od biljnih vlakana i uspješno žive, tada biste se mogli zapitati što smatrate pod pojmom inteligencija.”

Znamo da čitavo čovječanstvo potječe od prvog ljudskog para, Adama i Eve. Djela apostolska 17:26 (St) kažu: “[Bog] je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka [Adama] i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj.” A Djela apostolska 10:34, 35 kažu da “Bog ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu”. Stoga, želimo donijeti biblijske istine tim ljudima da bi i oni mogli imati nadu da će uskoro živjeti u vremenu kada čitava Zemlja bude pretvorena u divan raj s mnogo dubokih šuma.

[Bilješke]

[Slike na stranici 23]

1. prenošenje biblijske poruke Pigmejima; 2. pigmejski drvorezac; 3. tipična pigmejska nastamba