Trijumf i tragedija
“Priča o tuberkulozi u zadnjih 30 godina priča je o trijumfu i tragediji — trijumfu znanstvenika koji su osigurali sredstva za kontrolu i konačno iskorjenjivanje bolesti i tragediji zbog sveopćeg promašaja da se iskoriste njihova otkrića” (J. R. Bignall, 1982).
TUBERKULOZA (TBC) već odavna odnosi živote. Pogodila je peruanske Inke davno prije nego što su Evropljani zaplovili prema Južnoj Americi. Napala je Egipćane u vrijeme kad su faraoni vladali u raskoši. Drevni rukopisi pokazuju da je bolest vrebala i bogate i siromašne u drevnom Babilonu, Grčkoj i Kini.
Od 18. stoljeća do početka 20. stoljeća, TBC je bio vodeći uzročnik smrti u zapadnom svijetu. Konačno je 1882. njemački liječnik Robert Koch službeno objavio da je otkrio bacila koji uzrokuje bolest. Trinaest godina kasnije Wilhelm Röntgen otkrio je rendgenske zrake, pomoću kojih se mogu snimati pluća živih bića kako bi se otkrili znaci čvorastih lezija. Zatim su 1921. francuski znanstvenici izumili cjepivo protiv TBC-a. Dobivši ime po znanstvenicima koji su ga otkrili, BCG cjepivo (Bacil Calmette-Guérin) i danas je jedino raspoloživo cjepivo protiv te bolesti. No unatoč svim otkrićima TBC je i dalje odnosio ogroman broj života.
Napokon lijek!
Liječnici su tuberkulozne bolesnike slali u sanatorije. Ta su se lječilišta često nalazila u planinama, gdje su se pacijenti mogli odmarati i udisati svježi zrak. Zatim su 1944. liječnici u Sjedinjenim Državama otkrili streptomicin, prvi antibiotik koji se pokazao djelotvornim protiv TBC-a. Ubrzo su otkriveni i drugi antituberkulotici. Napokon su tuberkulozni bolesnici mogli biti izliječeni, čak i u vlastitom domu.
Budući da je broj zaraženih naglo pao, budućnost je izgledala ružičasto. Sanatoriji su se pozatvarali, a financiranje istraživačkog rada vezanog za TBC zaustavilo se. Programi za prevenciju bolesti bili su prekinuti, a znanstvenici i liječnici krenuli su u potragu za novim medicinskim izazovima.
Iako je u zemljama u razvoju TBC još uvijek odnosio velik broj života, svi su se nadali da će se situacija sigurno popraviti. TBC je postao stvar prošlosti. To je, doduše, ono što su ljudi mislili, no nisu bili u pravu.
Smrtonosni povratak
Sredinom 1980-ih TBC je krenuo sa svojim jezivim i smrtonosnim povratkom. Zatim je u travnju 1993. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) TBC proglasila “globalnom krizom”, dodajući da će “bolest u sljedećem desetljeću odnijeti preko 30 milijuna života ako se ne poduzme izravna akcija da se obuzda njeno širenje”. Bilo je to prvi put u povijesti WHO-a da je dana takva izjava.
Otada nikakva “izravna akcija” nije zadržala širenje bolesti. Situacija se zapravo još pogoršala. WHO je nedavno izvijestio da je tijekom 1995. od TBC-a umrlo više ljudi nego i u jednoj drugoj godini u povijesti. WHO je također upozorio da bi se u sljedećih 50 godina čak pola milijarde ljudi moglo razboljeti od TBC-a. Sve više ljudi postat će žrtve često neizlječivih vrsta TBC-a koje su otporne na širok spektar lijekova.
Zašto dolazi do smrtonosnog povratka?
Jedan od razloga jest taj da se zadnjih 20 godina u mnogim dijelovima svijeta više ne provode tako kvalitetni programi za kontrolu TBC-a ili se više uopće ne provode. To je dovelo do sporijeg dijagnosticiranja bolesti i liječenja oboljelih. A sve to rezultiralo je potom većim brojem smrtnih slučajeva i širenjem bolesti.
Još jedan razlog za ponovnu pojavu TBC-a jest sve veći broj siromašnih, pothranjenih ljudi koji žive u gusto naseljenim gradovima, naročito u megagradovima zemalja u razvoju. Iako TBC nije ograničen na siromašno stanovništvo — svatko može dobiti TBC — nehigijenski uvjeti života u gusto naseljenom području olakšavaju da zaraza prijeđe s osobe na osobu. Takvi uvjeti također povećavaju šanse da imunološki sustav ljudi postane preslab da bi se odupro bolesti.
HIV i TBC — dvostruko zlo
Jedan od glavnih problema sastoji se u tome da je TBC sklopio smrtonosno partnerstvo s HIV-om, virusom AIDS-a. Od nekih milijun ljudi koji su umrli tijekom 1995, a čiji je uzrok smrti bio povezan s AIDS-om, možda je jedna trećina njih umrla od TBC-a. To je zbog toga što HIV virus oslabljuje sposobnost tijela da se odupre TBC-u.
Kod većine ljudi zaražene uzročnikom TBC-a nikad ne dođe do toga da obole. Zašto? Zato što su bacili TBC-a zatvoreni unutar stanica koje se nazivaju makrofagi. Zarobljava ih imunološki sustav osobe, naročito limfociti T, ili T-stanice.
Bacili TBC-a su poput kobri koje su zatvorene u košare s poklopcem koji čvrsto priliježe na košaru. Košare su makrofagi, a poklopci su T-stanice. Međutim, kad se pojavi virus AIDS-a, on zbaci poklopce s košara. Kad se to dogodi, bacili pobjegnu te mogu razoriti bilo koji dio tijela.
Zato za one koji boluju od AIDS-a postoji daleko veća mogućnost da se kod njih razvije aktivna tuberkuloza nego kod ljudi kojima je zdrav imunološki sustav. “Ljudi koji imaju HIV virus nevjerojatno su podložni tuberkulozi”, izjavio je specijalist za TBC iz Škotske. “Dva pacijenta zaražena HIV-om na jednoj su se londonskoj klinici, sjedeći u hodniku, zarazili od nekog tuberkuloznog pacijenta kojeg su provezli pored njih na kolicima.”
Tako je AIDS pomogao u širenju epidemije TBC-a. Prema jednoj procjeni, do 2000. godine epidemija AIDS-a dovest će do 1,4 milijuna slučajeva TBC-a koji se inače ne bi pojavili. Jedan važan faktor u porastu slučajeva TBC-a jest činjenica da ne samo da su žrtve AIDS-a izrazito podložne TBC-u već da ga i mogu prenijeti na druge ljude, uključujući i one koji nemaju AIDS.
TBC otporan na širok spektar lijekova
Konačni faktor koji otežava borbu protiv TBC-a jest pojava vrsta TBC-a koje su otporne na lijekove. Ove supervrste prijete da bolest ponovno pretvore u neizlječivu, kao što je to bilo u vremenu dok još nije bilo antibiotika.
Nevjerojatno je to da je upravo nedjelotvorno korištenje antituberkulotika prvenstveni uzrok pojave TBC-a otpornog na širok spektar lijekova. Liječenje TBC-a koje donosi rezultate traje najmanje šest mjeseci i zahtijeva da pacijenti s nepogrešivom redovitošću uzimaju četiri lijeka. Pacijent će možda morati progutati čak šaku tableta dnevno. Ako pacijent ne uzima redovito lijekove ili ne završi liječenje, razviju se vrste TBC-a koje je teško ili pak nemoguće izliječiti. Neke su vrste otporne na čak sedam standardnih antituberkulotika.
Liječiti pacijente koji imaju TBC otporan na širok spektar lijekova ne samo da je teško već je i skupo. Troškovi mogu biti gotovo 100 puta veći nego troškovi liječenja drugih tuberkuloznih pacijenata. Naprimjer, u Sjedinjenim Državama račun za usluge liječenja samo jednog takvog TBC pacijenta može prelaziti 250 000 dolara!
WHO procjenjuje da je možda oko 100 milijuna ljudi širom svijeta zaraženo vrstama TBC-a koje su otporne na širok spektar lijekova, od kojih se neke ne mogu izliječiti niti jednim poznatim antituberkulotikom. Ove smrtonosne vrste jednako su tako zarazne kao i uobičajenije vrste TBC-a.
Prevencija i liječenje
Što se poduzima da bi se ublažila ova globalna kriza? Najbolji način da se kontrolira bolest jest da se zarazni slučajevi otkriju i izliječe u ranom stadiju. Time ne samo da se pomaže onima koji su već bolesni nego se i sprečava da se bolest proširi na druge.
Kada se TBC ne liječi, on prouzroči smrt kod više od polovice svojih žrtava. Međutim, kad se odgovarajuće liječi, TBC je gotovo stopostotno izlječiv, osim ako nije uzrokovan vrstom koja je otporna na više različitih lijekova.
Kao što smo vidjeli, djelotvorno liječenje zahtijeva da pacijenti prođu kompletnu terapiju lijekovima. No, često to ne učine. Zašto ne? Pa, kašalj, temperatura i drugi simptomi obično nestanu nekoliko tjedana nakon što liječenje započne. Stoga mnogi pacijenti zaključe da su izliječeni i prestanu uzimati lijekove.
Da bi se suprotstavio ovom problemu, WHO unapređuje program nazvan DOTS, što je kratica za “izravni nadzor kratkotrajnog liječenja”. Kao što sam naziv govori, zdravstveni radnici nadziru pacijente kako bi bili sigurni da uzimaju svaku dozu lijekova, barem prva dva mjeseca liječenja. Ipak, to nije uvijek lako činiti budući da mnogi koji boluju od TBC-a žive na društvenoj margini. Budući da je njihov život često pun nevolja i problema — neki su čak i beskućnici — izazov da ih se redovito nadzire uzimaju li svoje lijekove može biti prevelik.
Ima li stoga ikakvih izgleda da će se ova pošast koja hara čovječanstvom konačno pobijediti?
[Okvir na stranici 5]
Podaci o TBC-u:
Opis: TBC je bolest koja obično napada i razara pluća, ali se može proširiti i na druge dijelove tijela, naročito na mozak, bubrege i kosti.
Simptomi: TBC pluća može prouzročiti kašalj, gubitak tjelesne težine i apetita, izrazito znojenje noću, slabost, gubljenje daha i bol u prsima.
Kako se dijagnosticira: Tuberkulinski kožni test može pokazati da li je osoba došla u kontakt s bacilom. Rendgenski snimak pluća može otkriti oštećenja na plućima, koja mogu ukazivati na aktivnu TBC infekciju. Laboratorijsko ispitivanje pacijentovog ispljuvka najpouzdaniji je način da se otkriju bacili TBC-a.
Tko bi se trebao testirati: Ili oni koji imaju simptome TBC-a ili oni koji su bili u bliskom i čestom kontaktu s tuberkuloznim pacijentom — naročito u slabo prozračenim prostorijama.
Cijepljenje: Postoji samo jedno cjepivo — poznato kao BCG. Sprečava pojavu teškog oblika TBC-a kod djece, ali se njime postižu slabi rezultati kod adolescenata i odraslih. U najboljem slučaju, cjepivo pruža zaštitu u periodu od nekih 15 godina. BCG zaštićuje samo one koji su nezaraženi; ne koristi osobama koje su se već zarazile.
[Okvir na stranici 6]
TBC i moda
Koliko god to možda čudno zvučalo, ali TBC se tijekom 19. stoljeća idealiziralo, budući da su ljudi vjerovali da simptomi bolesti unapređuju umjetnički senzibilitet.
Početkom 1820-ih francuski dramatičar i romanopisac Alexandre Dumas napisao je u svojem djelu Mémoires sljedeće: “Bila je prava moda bolovati od plućnih bolesti; svi su patili od sušice, naročito pjesnici; bio je to dobar način da se umre prije tridesete.”
Engleski pjesnik lord Byron navodno je izjavio: “Rado bih umro od sušice [TBC-a] (...) zato što bi sve dame rekle: ‘Pogledajte tog jadnog Byrona, kako samo zanimljivo izgleda dok umire!’”
Američki pisac Henry David Thoreau, koji je po svemu sudeći umro od TBC-a, napisao je: “Propadanje i bolest često su zanosni kao (...) bolesno rumenilo od sušice.”
Komentirajući ovu opčinjenost TBC-om, jedan je članak u The Journal of the American Medical Association naveo sljedeće: “Ova paradoksalna ljubav prema bolesti dominirala je modnim ukusima; žene su težile za bljedolikim, krhkim izgledom, koristile su šminku kojom su lice činile još bljeđim, a najviše su voljele tanke haljine od muslina — što sve jako podsjeća na efekt koji danas nastoje postići manekenke anoreksičnog izgleda.”
[Okvir na stranici 7]
Je li lako dobiti TBC?
“Nemate se kamo sakriti od bakterija tuberkuloze”, upozorava dr. Arata Kochi, voditelj WHO-ovog Globalnog programa za borbu protiv TBC-a. “Svatko može dobiti TBC samo ako udahne klicu TBC-a koju je netko kašljanjem ili kihanjem izbacio u zrak. Ove se klice mogu satima zadržati u zraku; čak i godinama. Svi se nalazimo u opasnosti.”
Međutim, prije nego što osoba oboli od TBC-a moraju se dogoditi dvije stvari. Prvo, mora se zaraziti bakterijom TBC-a. Drugo, infekcija mora uznapredovati do bolesti.
Iako je moguće da se osoba zarazi u kratkom kontaktu s jako kontagioznom osobom, postoji puno veća vjerojatnost da se TBC prenese putem čestog kontakta, kao što je slučaj kod članova obitelji koji žive na uskom životnom prostoru.
Bacili koje udahne osoba koja se zarazi razmnožavaju se u grudima. Međutim, kod 9 osoba na svakih 10, njihov imunološki sustav zaustavlja širenje infekcije, pa se zaražena osoba ne razboli. Ponekad se, međutim, neaktivni bacili mogu aktivirati ako imunološki sustav jako oslabi zbog HIV-a, dijabetesa, kemoterapijskog liječenja raka ili zbog drugih uzroka.
[Zahvala na stranici 4]
New Jersey Medical School—National Tuberculosis Center
[Slika na stranici 7]
Bacili TBC-a koje oslobađa virus AIDS-a su poput kobri oslobođenih iz košara