Evropski sud ispravlja nepravdu

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ GRČKE

VOJNA je služba obavezna u Grčkoj. U svako doba oko 300 Jehovinih svjedoka nalazi se u zatvoru zbog toga što odbija služiti vojni rok. Amnesty International smatra ih zatvorenicima zbog savjesti, te je često poticao niz grčkih vlada da ih oslobodi i donese zakon koji bi im omogućio da obavljaju civilnu službu koja ne bi imala prirodu kazne.

Godine 1988. donesen je novi zakon kojim se regulira vojna služba. Između ostaloga, zakonom je određeno da su “sljedeće osobe izuzete od vojne službe: (...) Regruti koji su vjerski sluge, redovnici ili budući redovnici religije priznate u javnosti, ukoliko to oni žele.” Svećenike Grčke pravoslavne crkve uvijek se na jednostavan i lak način oslobađa vojne službe, i oni u tom pogledu ne doživljavaju nikakve probleme niti bilo kakvu zloupotrebu svojih temeljnih ljudskih prava. Bi li se to odnosilo i na vjerske sluge neke manjinske religije? Jedan je ispit ubrzo pružio odgovor.

Protuzakonito zatvoren

U skladu s ovim zakonom, krajem 1989. i početkom 1990. Dimitrios Tsirlis i Timotheos Kouloumpas, vjerski sluge koje je imenovala skupština Centar kršćanskih Jehovinih svjedoka Grčke, podnijeli su molbe svaki svom centru za regrutaciju da ih se izuzme od vojne službe. Uz svoje molbe priložili su i dokumente koji dokazuju da su aktivni vjerski sluge. Kao što se i predviđalo, molbe su bile odbijene na tobožnjoj osnovi da Jehovini svjedoci ne pripadaju “poznatoj religiji”.

Braća Tsirlis i Kouloumpas javili su se svaki u svoj centar za regrutaciju te su bili uhapšeni, optuženi za odbijanje poslušnosti i stavljeni u pritvor. U međuvremenu, Vrhovno zapovjedništvo za nacionalnu obranu odbilo je njihove žalbe na odluku centara za regrutaciju. Vojne su vlasti kao argument navele činjenicu da ih je Sveti sinod Grčke pravoslavne crkve informirao kako vjera Jehovinih svjedoka nije religija koja je priznata u javnosti! Ta je izjava bila u suprotnosti s presudama brojnih civilnih sudova u kojima je navedeno da su Jehovini svjedoci zaista poznata religija.

Vojni su sudovi potom Tsirlisa i Kouloumpasa proglasili krivima za odbijanje poslušnosti i osudili ih na četiri godine zatvora. Oba su se brata na ove odluke žalila Višem vojnom sudu, koji je tri puta iz raznoraznih razloga odložio razmatranje žalbi. Međutim, svaki je put odbio da podnositelje žalbe uvjetno pusti na slobodu, iako grčki zakon pruža tu mogućnost.

U međuvremenu je Vrhovni administrativni sud u jednom drugom nizu zasjedanja poništio odluke Vrhovnog zapovjedništva za nacionalnu obranu, na osnovi toga da Jehovini svjedoci doista pripadaju poznatoj religiji.

Tijekom 15 mjeseci koje su Tsirlis i Kouloumpas morali provesti u Vojnom zatvoru Avlona, suočili su se s naročito nehumanim i ponižavajućim postupanjem zajedno s drugim zatvorenim Svjedocima. U tadašnjem se izvještaju govorilo o “bijednim zatvorskim uvjetima pod kojima [zatvorenici Jehovini svjedoci] žive, spominjući pokvareno meso i mišje repove, koji se često služe skupa s hranom, skraćivanje posjeta ovisno o hirovima uprave, premali prostor jer se previše zatvorenika nagura u ćelije i još puno gore postupanje prema zatvorenicima koji su uložili prigovor savjesti”.

Na koncu je Viši vojni sud brata Tsirlisa i Kouloumpasa oslobodio optužbe, ali je u isto vrijeme donio presudu da država nema nikakvu obavezu da im plati odštetu za vrijeme provedeno u zatvoru budući da je “to zatvaranje uslijedilo zbog krajnje nemarnosti podnositelja molbe”. Ta odluka pokrenula je važna pitanja u pravnim krugovima: Tko je bio krajnje nemaran? Svjedoci ili vojni sudovi?

Braća su odmah bila puštena iz zatvora i konačno oslobođena vojne obveze na temelju toga što su vjerski sluge. Kad su bili pušteni, Amnesty International je objavio da mu je vrlo drago zbog toga što su Dimitrios Tsirlis i Timotheos Kouloumpas pušteni te je izrazio nadu da će i ubuduće Jehovini svjedoci kao vjerski sluge biti izuzeti od vojne službe u skladu s odredbama grčkog zakona. Međutim, uskoro se ova nada naglo izjalovila.

Malo zatvaranje, malo oslobađanje

Jedan drugi imenovani vjerski sluga Jehovinih svjedoka iz istog je razloga morao podnijeti nešto malo drugačije patnje. Dana 11. rujna 1991. Anastasios Georgiadis je na isti način podnio molbu da bude izuzet od vojne službe. Šest dana kasnije centar za regrutaciju obavijestio ga je da je njegova molba odbijena, ponovno zato što Sveti sinod Grčke pravoslavne crkve ne prihvaća Jehovine svjedoke kao poznatu religiju. I to unatoč jasnoj presudi Vrhovnog administrativnog suda u slučaju Tsirlisa i Kouloumpasa!

Pismeni je odgovor Vrhovnog zapovjedništva za nacionalnu obranu glasio: “Zapovjedništvo je odbilo [Georgiadisovu] molbu na temelju stručnog mišljenja Svetog sinoda Grčke crkve, koji Jehovine svjedoke ne smatra poznatom religijom” (naglašeno od nas).

Georgiadis je 20. siječnja otišao u logor za vojnu obuku Nafplion, gdje je odmah bio stavljen u samicu. Kasnije je bio prebačen u vojni zatvor Avlona.

Dana 16. ožujka 1992. Vojni sud u Ateni oslobodio je Georgiadisa. Bilo je to prvi put da je vojni sud u Grčkoj priznao da su Jehovini svjedoci zaista poznata religija. Upravitelj vojnog zatvora Avlona odmah ga je pustio na slobodu, ali mu je naredio da se 4. travnja ponovno javi na dužnost u centar za regrutaciju Nafplion. Toga je dana Georgiadis ponovno odbio služiti vojsku, pa je ponovno bio optužen zbog odbijanja poslušnosti te drugi put stavljen u pritvor, čekajući na suđenje.

Dana 8. svibnja 1992. Vojni sud u Ateni oslobodio ga je krivice u slučaju ove nove optužbe, ali je odlučio da mu se ne dosudi nikakva odšteta za vrijeme koje je proveo u pritvoru. Georgiadis je odmah bio pušten iz vojnog zatvora Avlona, ali mu je bilo naređeno da se 22. svibnja 1992. po treći put javi na dužnost u centar za regrutaciju Nafplion! On je ponovno odbio služiti vojsku, pa je po treći put bio optužen za odbijanje poslušnosti i stavljen u pritvor.

Dana 7. srpnja 1992. Vrhovni administrativni sud poništio je odluku donesenu u rujnu 1991, uz obrazloženje da Jehovini svjedoci doista pripadaju poznatoj religiji. Dana 27. srpnja 1992. Georgiadis je konačno bio pušten iz vojnog zatvora u Solunu. Dana 10. rujna 1992. Vojni sud u Solunu oslobodio ga je optužbe, ali je donio odluku da Georgiadis nema pravo na odštetu zato što je njegovo zatvaranje, ponovno je bilo rečeno, uslijedilo ‘zbog njegove krajnje nemarnosti’.

Reakcija širom svijeta

Komentirajući o slučaju Georgiadis, Evropski parlament je izjavio: “U ovom slučaju radi se o diskriminaciji vjerskih slugu Jehovinih svjedoka u odnosu na načelo jednakosti pred zakonom i uživanje prava na jednak tretman.”

Amnesty International je u veljači 1992. izjavio da “vjeruje da je [Anastasios Georgiadis] bio zatvoren jedino zbog diskriminirajućeg postupanja vojnih vlasti prema Jehovinim svjedocima kao vjerskim slugama te da zahtijeva njegovo neodložno i bezuvjetno puštanje na slobodu kao zatvorenika koji je uložio prigovor savjesti”.

Čak je i vojni tužitelj iz jednog od Georgiadisovih procesa bio prisiljen izjaviti: “Do koje se mjere društvo kulturno razvilo očituje se po načinu na koji rješava određene probleme vezane za svoje građane. Ako mi ovdje u Grčkoj želimo da naš kulturni razvoj bude u skladu s evropskim standardima, ako želimo napredovati, tada moramo udovoljavati međunarodnim propisima i osloboditi se predrasuda. Područje u kojem se to najbolje očituje jest poštivanje individualnih prava građana. Međutim, ono što se u stvarnosti događa te taktika vlade jasno pokazuje da su predrasude i vjerska netolerancija proširene prema manjim religioznim zajednicama. Ovaj je slučaj nečuven.”

Ian White, član Evropskog parlamenta, iz Bristola (Engleska), napisao je sljedeće: “Ideja da Jehovini svjedoci nisu ‘poznata religija’ nasmijala bi mnoge u ovoj zemlji. Iako ih ima relativno malo, Svjedoci su, dakako, vrlo dobro poznati u ovoj zemlji i često vrše posjete od vrata do vrata.” S preko 26 000 Svjedoka, koji propovijedaju u Grčkoj, teško da mogu biti ‘nepoznata religija’!

Grupa od deset članova Evropskog parlamenta pisala je da bi izrazila svoje ogorčenje u vezi sa slučajem Georgiadis, rekavši da su bili “vrlo iznenađeni i žalosni” zbog takvog kršenja ljudskih prava u Grčkoj.

Žalba Evropskom sudu za ljudska prava

Nakon što su bile oslobođene optužbe i puštene iz zatvora, sve tri žrtve ove religiozne diskriminacije osjećale su moralnu obavezu da upute žalbu Evropskom sudu za ljudska prava. Temelj za ovu žalbu bilo je njihovo nezakonito zatvaranje, koje se samo po sebi pokazalo nepravednim činom, te mentalna i fizička tortura kojoj su bili izloženi, kao i ogromne moralne i društvene posljedice vezane za opetovano lišavanje slobode kroz tako dug vremenski period. Iz tih su se razloga nastavili boriti za razumnu i odgovarajuću odštetu.

Evropska komisija za ljudska prava jednoglasno je zaključila da se u slučajevima Tsirlis i Kouloumpas radilo o kršenju njihovog prava na slobodu i osobnu sigurnost, da je njihovo zatvaranje bilo nezakonito, da su imali pravo na odštetu te da ih sud nije nepristrano saslušao. Komisija je i u vezi sa slučajem Georgiadis donijela sličan zaključak.

Nepravda se ispravlja

Saslušanje je bilo zakazano za 21. siječnja 1997. U sudnici je bilo prisutno mnogo ljudi, između ostalog i studenti s mjesnog sveučilišta, novinari i brojni Jehovini svjedoci iz Grčke, Njemačke, Belgije i Francuske.

Gosp. Panos Bitsaxis, odvjetnik koji je zastupao Svjedoke, govorio je o “neprestanom tvrdoglavom i upornom stavu grčkih vlasti da ne priznaju postojanje jedne religiozne manjine”, naime Jehovinih svjedoka. Osudio je praksu grčkih vlasti da svoje službeno mišljenje o Svjedocima zasnivaju na gledištu njihovih glavnih protivnika — Grčke pravoslavne crkve! Rekao je u nastavku: “Do koje se mjere to još može dopuštati? (...) I dokle?” Govorio je o “odbijanju da se prizna određena religiozna zajednica, odbijanju koje vam djeluje apsurdno kad vidite da se izravno, otvoreno i bez ikakvog razloga te protuzakonito suprotstavlja desecima odluka Vrhovnog administrativnog suda”.

Predstavnik grčke vlade potvrdio je pristran stav grčkih vlasti kad je izjavio: “Ne smije se zaboraviti da praktički cjelokupno stanovništvo Grčke stoljećima pripada Pravoslavnoj crkvi. Jedna stvar koja logično proizlazi iz toga jest da su organizacija te Crkve i pravni položaj njenih vjerskih slugu te njihova uloga u Crkvi potpuno jasni. (...) Pravni položaj vjerskih slugu crkve Jehovinih svjedoka nije tako jasan.” Kakvo otvoreno priznanje o pristranom postupanju prema religioznim manjinama u Grčkoj!

Vjerska sloboda podržana

Sudska odluka donesena je 29. svibnja. Predsjednik Vijeća, gosp. Rolv Ryssdal, pročitao je odluku. Sud sastavljen od devet sudaca jednoglasno je odlučio da je Grčka prekršila članak 5. i 6. Evropske konvencije. Također je podnositeljima žalbe dosuđen iznos od oko 72 000 dolara za odštetu i troškove. Ono što je najvažnije jest to da je odluka sadržavala mnoge pažnje vrijedne argumente u korist slobode vjeroispovijedi.

Sud je konstatirao da su “vojne vlasti otvoreno ignorirale” činjenicu da odluke Vrhovnog administrativnog suda potvrđuju da se Jehovini svjedoci smatraju “poznatom religijom” u Grčkoj. U nastavku je dao sljedeći komentar: “Upornost odgovornih vlasti da ne priznaju Jehovine svjedoke kao ‘poznatu religiju’ te stoga zanemare prava podnositelja molbe na slobodu bilo je diskriminirajuće naravi u usporedbi s time kako svećenici Grčke pravoslavne crkve bivaju izuzeti.”

Slučaj je dobio velik publicitet u grčkim medijima. Novine Athens News su izjavile: ‘E[vropski] sud oštro kritizira Grčku u vezi sa zahtjevom Jehovâ.’ Odluka u slučaju Tsirlis i Kouloumpas i Georgiadis protiv Grčke pruža nadu da će Grčka država svoje zakonodavstvo uskladiti s presudom Evropskog suda, tako da Jehovini svjedoci u Grčkoj mogu uživati slobodu vjeroispovijedi bez uplitanja vlade, vojske ili crkve. Osim toga, to je još jedna presuda koju je Evropski sud donio protiv grčkog pravosuđa u stvarima koje su povezane sa slobodom vjeroispovijedi.a

Jehovini svjedoci cijene svoju slobodu i trude se da je koriste da bi služili Bogu i pomagali svojim bližnjima. Trojica vjerskih slugu Svjedokâ predali su svoj slučaj na Evropski sud za ljudska prava, ne zbog materijalne dobiti, već čisto iz moralnih i etičkih razloga. Stoga su sva trojica odlučila da odšteta koja im je dosuđena bude upotrijebljena isključivo za unapređivanje obrazovnog djela Jehovinih svjedoka.

[Bilješka]

[Slika na stranici 20]

Esther i Dimitrios Tsirlis

[Slika na stranici 21]

Timotheos i Nafsika Kouloumpas

[Slika na stranici 22]

Anastasios i Koula Georgiadis