Naučiti pustiti djecu da se osamostale

“ŠTO su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi”, napisao je biblijski psalmist (Psalam 127:4). Strijela ne dolazi slučajno do svog cilja. Mora se pažljivo usmjeriti. Na sličan način, djeca ne mogu postići cilj da postanu odgovorne odrasle osobe bez roditeljskog usmjeravanja. “Uči dijete prema putu kojim će ići”, savjetuje Biblija, “pa ne će odstupiti od njega ni kad ostari” (Priče Salamunove 22:6).

Promjena s ovisnosti u djetinjstvu na neovisnost u odrasloj dobi ne može se postići preko noći. Kad bi stoga roditelji trebali početi pripremati svoju djecu za samostalan život? Apostol Pavao podsjetio je mladog čovjeka imenom Timotej: “Iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenje u Kr[i]sta Isusa” (2. Timoteju 3:15). Zamislite, Timotejeva majka počela mu je pružati duhovnu pouku dok je još bio vrlo malo dijete!

Ako, dakle, jako mala djeca mogu izvući korist iz duhovne pouke, nije li razumno da bi djecu trebalo što prije pripremati za život u svijetu odraslih? Jedan način kako to možete činiti jest da ih učite da postupaju odgovorno, da donose vlastite odluke.

Učiti djecu da postupaju odgovorno

Kako možete poticati svoju djecu da postupaju odgovorno? Bračni par, Jack i Nora, prisjetio se u vezi sa svojom kćeri: “Kad je jedva mogla hodati, naučila je nositi čarape ili male stvari u svoju spavaonicu i odlagati ih u odgovarajuću ladicu. Također je naučila pospremati igračke i knjige.” To su mali počeci, ali dijete se već učilo da odgovorno postupa.

Kako dijete raste, tako mu se možda mogu povjeriti nešto veće odgovornosti. Tako su Abra i Anita dozvolili svojoj kćerki da ima psa za kućnog ljubimca. Dijete je bilo odgovorno za brigu oko psa i čak je davalo novac od svog džeparca za njegovo izdržavanje. Odgajati djecu da ispunjavaju svoje odgovornosti zahtijeva strpljenje. Ali trud se isplati te doprinosi njihovom emocionalnom sazrijevanju.

Kućanski poslovi pružaju još jednu priliku da se djecu uči odgovornosti. Neki roditelji isključuju svoju djecu praktički iz svih obiteljskih zaduženja, smatrajući da je njihovo učešće više smetnja nego pomoć. Drugi smatraju da njihova djeca trebaju ‘bolje živjeti nego što su oni živjeli kao djeca’. To je pogrešno razmišljanje. Pisma kažu: “Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan” (Priče Salamunove 29:21, St). Načelo iz ovog retka sigurno vrijedi za djecu. Žalosno je kad mlada osoba ne samo da odrasta u ‘neposlušnu’ osobu već i u osobu koja nije sposobna obavljati i najjednostavnije kućanske poslove.

Mladi u biblijska vremena obično su bili zaduženi za kućanske poslove. Naprimjer, Josip je već kao vrlo mlad, kao 17-godišnjak, imao odgovornost da čuva obiteljska stada (1. Mojsijeva 37:2). To nije bio mali zadatak, budući da je njegov otac imao vrlo velika stada (1. Mojsijeva 32:13-15). S obzirom na činjenicu da je Josip odrastao u moćnog vođu, nije teško povjerovati da je ova rana priprema mnogo doprinijela oblikovanju njegovog karaktera u pozitivnom smjeru. I budući kralj Izraela, David, kao mlada osoba brinuo se za obiteljska stada (1. Samuelova 16:11).

Koja je pouka za današnje roditelje? Dodijelite svojoj djeci korisne kućanske poslove. Ulažući vrijeme, trud i strpljivost možete naučiti svoje dijete da sudjeluje u čišćenju, kuhanju, uređivanju vrta i popravcima u kući i na automobilu. Istina, mnogo toga ovisi o dobi i sposobnosti djeteta. Ali čak i mala djeca obično mogu imati neki udio u ‘pomaganju tati da popravi auto’ ili u ‘pomaganju mami da pripremi jelo’.

Učiti kako se obavljaju kućanski poslovi također zahtijeva od roditelja da daju svojoj djeci jedan od najdragocjenijih darova — svoje vrijeme. Jedan se bračni par, koji ima dvoje djece, upitalo za tajnu uspješnog odgoja djece. Taj je par odgovorio: “Vrijeme, vrijeme, vrijeme!”

Ispravljati s puno ljubavi

Kada djeca dobro obavljaju svoje zadatke, ili se barem trude da ih dobro obave, tada ih ohrabrite velikodušnom i iskrenom pohvalom! (Usporedite Mateja 25:21.) Naravno, djeca rijetko kad obavljaju zadatke tako sposobno kao odrasli. I kad se djeci dopušta da sama donose odluke, ona će često griješiti. Ali čuvajte se da pretjerano ne reagirate! Ne griješite li i sami kao odrasla osoba? Zašto stoga ne biste pokazivali strpljivost kad vaše dijete griješi? (Usporedite Psalam 103:13.) Dozvolite mogućnost da griješi. Gledajte na greške kao na dio procesa učenja.

Autori Michael Schulman i Eva Mekler zapažaju: “Djeca s kojom se postupa na prijateljski način ne boje se da će biti kažnjena za ono što samostalno odluče učiniti.” Međutim, “djeca čiji su roditelji hladni ili grubi boje se praktički bilo što spontano učiniti, čak i nešto korisno, jer se boje da će njihovi roditelji pronaći neku grešku u onom što su učinili i osuditi ih ili ih kazniti”. Ovaj komentar slaže se s biblijskim upozorenjem koje je upućeno roditeljima: “Ne razdražujte djece svoje, da ne gube volje” (Kološanima 3:21). Stoga kad trud koji je uložilo dijete ne urodi plodom, zašto ga barem ne biste pohvalili zato što je pokušalo? Ohrabrite ga da to drugi put pokuša bolje učiniti. Neka zna da vas njegov napredak raduje. Uvjerite ga u svoju ljubav.

Naravno, s vremena na vrijeme potrebno je ispravljati dijete. To je možda naročito očito u adolescentnim godinama, kad se mladi bore da steknu vlastiti identitet, da zbog vlastitih kvaliteta budu prihvaćeni kao osobe. Stoga je mudro da roditelji s razumijevanjem gledaju na takve pokušaje osamostaljivanja, umjesto da ih uvijek tumače kao pobunu.

Istina, mladi su skloni tome da reagiraju impulzivno ili da popuštaju ‘željama mladosti’ (2. Timoteju 2:22). Stoga propust da se mladima odrede granice u ponašanju može im štetiti u emocionalnom pogledu; neće se naučiti samosvladavanju i samodisciplini. Biblija upozorava: “Razuzdan mladić sramoti majku svoju” (Priče Salamunove 29:15, St). Ali odgovarajuća stega, koja se provodi s puno ljubavi, korisna je te priprema mladu osobu na zahtjeve i pritiske koje pred nju stavlja život u svijetu odraslih. Biblija opominje: “Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena [“drži ga u stezi”, NW]” (Priče Salamunove 13:24). Ipak, imajte na umu da je suština stege poučavanje i obučavanje — a ne kažnjavanje. “Prut” koji se ovdje spominje vjerojatno se odnosi na štap koji su pastiri upotrebljavali da bi usmjeravali svoja stada (Psalam 23:4). On je simbol vodstva punog ljubavi — a ne oštrog i okrutnog postupanja.

Životno obrazovanje

Roditeljsko vodstvo naročito je potrebno kad se radi o djetetovom obrazovanju. Zanimajte se za obrazovanje svog djeteta. Pomozite mu da odabere odgovarajuće školske predmete te da donese važne odluke u vezi s tim hoće li mu biti potrebno kakvo dodatno obrazovanje.a

Naravno, najvažnije obrazovanje jest duhovno obrazovanje (Izaija 54:13). Djeci će biti potrebna božanska mjerila da bi preživjela u svijetu odraslih. Njihove “moći zapažanja” moraju se školovati (Jevrejima 5:14, NW). Roditelji im u tom pogledu mogu uvelike pomoći. Obitelji među Jehovinim svjedocima potiče se da redovito proučavaju Bibliju sa svojom djecom. Slijedeći primjer Timotejeve majke, koja ga je od najranije mladosti poučavala Pismima, roditelji Svjedoci isto tako poučavaju svoju malu djecu.

Samohrana majka imenom Barbara obiteljski studij Biblije svojoj djeci pretvara u jedan od najugodnijih doživljaja. “Tu večer pobrinem se da djeci serviram ukusan obrok, a na kraju desert koji vole. Stavim da sviraju kasete Melodije Kraljevstva kako bih stvorila odgovarajuću atmosferu. Onda, nakon što počnemo s molitvom, obično proučavamo časopis Kulu stražaru. No ako postoji neka posebna potreba, mogu koristiti publikacije poput Pitanja mladih — djelotvorni odgovori.”b Po Barbarinom mišljenju, proučavanje Biblije pomaže njenoj djeci da “steknu Jehovino gledište o stvarima”.

Da, nema većeg poklona koji se djeci može dati od spoznaje i razumijevanja Božje Riječi, Biblije. Ona može ‘dati neiskusnima oštroumnost, mladiću spoznaju i sposobnost razmišljanja’ (Priče Salamunove 1:4, NW). Mlada osoba, koja je tako pripremljena, u svijet odraslih ulazi sposobna da se suoči s novim pritiscima i situacijama.

Pa ipak, odlazak djece znak je velike promjene u načinu života većine roditelja. Tema kako se roditelji mogu uspješno nositi s praznim domom razmatra se u idućem članku.

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 6]

“Djeca čiji su roditelji hladni ili grubi boje se praktički bilo što spontano učiniti, čak i nešto korisno, jer se boje da će njihovi roditelji pronaći neku grešku u onom što su učinili i osuditi ih ili ih kazniti” (Bringing Up a Moral Child, Michaela Schulmana i Eve Mekler)

[Okvir na stranici 6]

Samohrani roditelji — izazov puštanja djece da se osamostale

Samohrana majka Rebecca zapaža: “Samohranim je roditeljima vrlo teško pustiti svoju djecu da se osamostale. Ako se ne kontroliramo, često ih znamo previše zaštićivati i gušiti.” Knjiga Tajna obiteljske sreće,c stranica 107, pruža ova korisna zapažanja:

“Prirodno je da su samohrani roditelji osobito bliski sa svojom djecom, no ipak, mora se paziti da se ne prekrše granice koje je Bog utvrdio između roditelja i djece. Naprimjer, moglo bi doći do ozbiljnih poteškoća ako samohrana majka očekuje od svog sina da on preuzme odgovornosti muškarca u kući ili ako bi se prema svojoj kćerki ophodila kao prema intimnoj prijateljici, opterećujući djevojku intimnim problemima. Takvo što bilo bi nedolično, uzrokovalo bi kod djeteta stres a možda i konfuziju. Jasno daj na znanje svojoj djeci da ćeš se ti, kao roditeljica, skrbiti za njih — a ne obrnuto. (Usporedi 2. Korinćanima 12:14.) Ponekad ćeš možda trebati savjet ili podršku. Traži ih od kršćanskih starješina ili možda od zrelih kršćanki, a ne od svoje maloljetne djece (Titu 2:3).” Kada samohrani roditelji postave odgovarajuće granice i zadrže zdrav odnos sa svojom djecom, obično im je lakše da ih puste da se osamostale.

[Bilješka]

[Slike na stranici 7]

Praktična obuka može pomoći djeci da odgovornije postupaju kao odrasle osobe

[Slike na stranici 8]

Obiteljsko proučavanje Biblije može djeci dati mudrost koja im je potrebna da se snađu u životu kao odrasle osobe