Nosorogova siročad u Keniji

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KENIJE

ŠTO se dešava kad u divljini neka mlada životinja bude odvojena od svojih roditelja? Vjerojatno će je ubiti grabežljivci. Da bi to spriječili, kenijski lovočuvari spašavaju te mladunce i otpremaju ih u prihvatilišta za napuštene mladunce. Daphne Sheldrick vodi jedno od najpoznatijih takvih prihvatilišta u sklopu Nacionalnog parka Nairobi. Gđa Sheldrick već desetljećima othranjuje i vraća u divljinu mnoge životinje, među kojima su afrički bivoli, antilope, cibetke, bradavičaste svinje, mungosi, slonovi i nosorozi.

Prošle godine brinula se o dva mala crna nosoroga, o Magnette i Magnumu. Magnette je mladunče ženke Edith iz parka Nairobi, koja je još uvijek živa. Mladunče je dopremljeno u prihvatilište sredinom veljače 1997, nakon što se nekako odvojilo od majke. Čuvari su tek nakon pet dana pronašli Magnetteinu majku. Tada su postojale vrlo male šanse da će majka prihvatiti mladunče, budući da je dugo bilo odvojeno od nje i da je mirisalo na ljude.

Magnuma je 30. siječnja 1997. donijela na svijet mama nosorog po imenu Scud, koja je povrijedila prednju desnu nogu, možda tako što je u brzom trku ugazila u neku jamu. Premda su uloženi veliki napori da bi se saniralo povredu, ipak je došlo do infekcije kosti, tako da se Scud moralo usmrtiti tri tjedna nakon što je donijela na svijet Magnuma.

Uzgajanje nosoroga

Mladi su nosorozi umiljati i poslušni, no uzgoj nosoroga nije posao kojim biste se mogli baviti u stanu ili kući. Tokom dana hrane se svaka četiri sata, pijući punomasno mlijeko iz ogromne “bočice”. Također jedu grmoliko bilje i žbunje. Premda su bebe nosoroga prilikom dolaska na svijet visoke tek 40-ak centimetara i teške od 30 do 40 kilograma, debljaju se zapanjujućom brzinom — dobivaju kilogram dnevno! Odrasli nosorog teži je od jedne tone.

Lovočuvari svakodnevno prate Magnette i Magnuma prilikom dugih šetnji parkom. Kretanje nije jedina svrha tih šetnji; one imaju još jednu važnu svrhu — uklapanje nosoroga u divljinu. Razmotrimo kako se to radi.

Nosorozi slabo vide, ali imaju istančan njuh i fantastično pamćenje. Zato se nosorozi najprije međusobno upoznaju putem mirisa. Nosorog obilježava granice svog teritorija ostavljajući hrpice izmeta i škropeći grmlje urinom.

U normalnim prilikama majka štiti svoje mladunče i pritom se njen miris miješa sa specifičnim mirisom mladunčeta sve dok ne dođe na svijet sljedeće mladunče. Dotad će se beba već potpuno uklopiti i biti prihvaćena u zajednicu nosoroga. Kod pridošlica kao što su Magnette i Magnum situacija je drukčija. Oni prvo moraju stavljati svoj izmet na hrpice izmeta koje je već prije ostavio nosorog koji živi u tom području, pa da tek onda među njima dođe do fizičkog kontakta. Zato ovi napušteni mladunci nosoroga prilikom svojih dugih svakodnevnih šetnji ostavljaju svoj prilog na hrpicama izmeta koje su već prije bile ostavljene u grmlju. Na taj način obližnja zajednica nosoroga otkriva, analizira i najzad prihvaća njihov miris. Dakle, preseljenje nosoroga koje su othranili ljudi u divljinu predstavlja složeni poduhvat koji može potrajati i nekoliko godina.

Kakva je budućnost napuštenih mladunaca?

Prema podacima Svjetske zaklade za divljač, 1970. godine u Africi je bilo oko 65 000 crnih nosoroga. Danas ih nema niti 2 500. To drastično smanjenje njihove populacije uzrokovali su krivolovci koji naveliko ubijaju nosoroge radi kože i rogova. Na crnom tržištu nosorogov rog vrijedi više zlata nego što je težak. Zašto je toliko dragocjen?

Jedan od razloga jest to što u nekim zemljama Dalekog istoka mnogi vjeruju da prah dobiven drobljenjem roga smanjuje visoku temperaturu. Laboratorijska istraživanja pokazala su da u tome možda ima istine, ali samo ako se uzima u puno većim količinama od onih koje inače nalazimo u takvim lijekovima. Naravno, postoje mnogi drugi lijekovi koji snižavaju visoku temperaturu.

Nosorogov rog tražen je i kao tradicionalna vrijednost. U jednoj zemlji Srednjeg istoka nož sa savijenom oštricom predstavlja simbol muževnosti koji bi svatko želio imati. Nož s drškom od nosorogovog roga toliko je cijenjen da su kupci spremni platiti 580 dolara za dršku od novog roga i 1 200 dolara za dršku od nekog antiknog roga.

Kenija je zbog krivolova u nepunih 20 godina izgubila preko 95 posto populacije nosoroga. Početkom 1990-ih njihov je broj pao s 20 000 na jedva 400. Otad je, zahvaljujući striktnim zaštitnim mjerama, populacija nosoroga narasla na oko 450 članova. Danas je Kenija jedna od samo tri afričke zemlje u kojima je broj crnih nosoroga stalan ili se povećava. Tako se Magnette i Magnumu smiješi lijepa budućnost, a njihovi se čuvari nadaju da će se oni naposljetku priključiti obližnjoj zajednici nosoroga te dugo i sretno živjeti.

[Slika na stranici 12]

Magnum (lijevo) i Magnette s četiri mjeseca