Denga — groznica koja se dobiva ubodom

Od dopisnika Probudite se! s Filipina

KOMARAC se neopaženo spušta na golu ruku djevojčice. Insekt je brzo ubada i počinje sisati krv. Nakon nekoliko trenutaka, majka pogleda svoju kćer i opazi komarca. Ubija ga brzim udarcem. Je li to kraj priče? Možda i nije. Komarca više nema, ali nakon njegove kratke invazije u djetetovom su krvotoku ostali nepoželjni organizmi koji mogu uzrokovati bolest.

Nepuna dva tjedna kasnije dijete dobiva groznicu i glavobolju, osjeća bol u očnoj šupljini, izuzetno jaku bol u zglobovima i dobiva visoku temperaturu. U daljnjem toku bolesti dobiva crveni osip i postaje potpuno iscrpljeno. Oboljelo je od denge, groznice koja se dobiva ubodom komarca.

No dijete bi moglo oboljeti i od težeg oblika te bolesti, od dengine hemoragijske groznice (DHG-a), naročito ako je već ranije bilo zaraženo virusom denge. Kod DHG-a dolazi do povećane propusnosti kapilara, što ima za posljedicu krvarenja na koži. Znaju se desiti i unutrašnja krvarenja. Ako se ne pruži adekvatno liječenje, kod pacijenta može doći do teškog šoka i cirkulacijske insuficijencije, a time i do nagle smrti.

Što je zapravo denga? Jeste li i vi u opasnosti? Kako možete zaštititi sebe i svoju obitelj? Pozabavimo se malo više njome.

Što je denga?

Denga je samo jedna u nizu bolesti koje se mogu dobiti ubodom komarca. Konkretan uzročnik bolesti je virus. Zaraženi komarac (to jest komarac koji je prethodno ubo nekog zaraženog čovjeka) nosi virus u žlijezdama slinovnicama. Dok ubada sljedeću osobu kako bi došao do krvi, prenosi joj virus.

Postoje četiri vrste virusa denge. Osoba koja se zarazila jednom vrstom virusa ne postaje imuna na ostale tri vrste. DHG može nastupiti ako osobu koja je već bila zaražena jednom vrstom virusa ujede komarac koji je prenosilac neke druge vrste virusa.

Ugrožene su “dvije petine svjetskog stanovništva”

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-a), denga predstavlja opasnost za 2,5 milijardi ljudi, “dvije petine svjetskog stanovništva”. Asiaweek je izvijestio: “Preko 100 tropskih i suptropskih zemalja izvijestilo je o epidemijama denge, a svake godine evidentira se na desetke milijuna zaraženih osoba, s tim da su zaraženi u 95% slučajeva djeca.”

Ne zna se kada je točno otkrivena denga. Moguće je da jedan izvještaj o “kostolomnoj groznici” u Kairu 1779. zapravo govori o dengi. Od tog vremena naovamo denga je zabilježena u svim dijelovima svijeta. Naročito od drugog svjetskog rata, denga u znatnoj mjeri utječe na zdravlje ljudi, a sve je počelo u jugoistočnoj Aziji. Budući da su među ljudima počele kolati raznorazne vrste tog virusa, nastao je još opasniji, hemoragijski tip virusa. U jednoj WHO-ovoj publikaciji stoji: “Prva prava epidemija hemoragijske groznice u Aziji službeno je evidentirana 1954. u Manili.” Uslijedile su epidemije u drugim zemljama, naročito u Tajlandu, Vijetnamu, Maleziji i okolnim područjima. U tim ranim epidemijama u jugoistočnoj Aziji stopa smrtnosti kretala se od 10 do 50 posto, no kad se bolje upoznalo tu bolest pala je i stopa smrtnosti.

Od 1960-ih naovamo nedosljednost u sprovođenju programa za suzbijanje komaraca koji prenose virus doprinijela je eksplozivnom porastu broja oboljelih od denge. Usporedo sa širenjem denge, proširio se i DHG. Do 1970. epidemija se pojavila samo u 9 zemalja, međutim, do 1995. broj zemalja porastao je na 41. WHO procjenjuje da svake godine 500 000 oboljelih od DHG-a treba bolničko liječenje.

Premda je bolest manje poznata izvan tropskih područja, bilo je slučajeva da su se ljudi koji su putovali u rizična područja zarazili i donijeli bolest u svoju zemlju. Tako je, naprimjer, pretkraj 1996. The New York Times pisao o pojavi denge u Sjedinjenim Državama — u Massachusettsu, New Yorku, Oregonu i Texasu.

Naročite opasnosti DHG-a

Kao što je već ranije bilo spomenuto, DHG je oblik denge koji je opasan po život. Jedna od opasnosti DHG-a leži u tome što se ljudi zavaravaju misleći kako bolest nije tako ozbiljna. Mnogi se prevare misleći da je posrijedi nekakva gripa. Međutim, ako se odmah ne stupi u akciju, bolest bi mogla uznapredovati do težeg stadija u kojem drastično opada broj krvnih tjelešca, dolazi do krvarenja (unutrašnjeg ili kroz desni, nos ili kožu) i snižavanja krvnog tlaka. Pacijent bi mogao kolabirati. Dok obitelj shvati da se radi o ozbiljnoj bolesti, on već dolazi u stanje šoka. Brzo ga otpremaju u bolnicu. Tamo liječnici ustanovljuju da je već došlo do cirkulacijske insuficijencije. Budući da je stanje kritično, propisuje se intravensko nadomještanje tekućine.

Kako zaštititi obitelj

Kako se mogu smanjiti štetne posljedice te bolesti? Ako obitelj živi u području na kojem vlada denga i ako neki njen član ima visoku temperaturu duže od jednog dana, bilo bi uputno da obitelj zatraži liječničku pomoć. To je naročito važno ukoliko bolesnik ima i druge simptome denge, kao naprimjer osip, bol u mišićima, zglobovima ili u očnoj šupljini.

Liječnik će ga možda uputiti na krvne pretrage. Ako je posrijedi nehemoragijska denga, možda će biti dovoljno sasvim jednostavno liječenje. No ako pretrage pokažu da se radi o DHG-u, liječnik će vjerojatno preporučiti pažljivo nadomještanje tekućine. Pritom se mogu primijeniti razne oralne rehidratacijske otopine, kao naprimjer otopine koje se koriste kod proljeva, dok se u kritičnijim situacijama pristupa intravenskom nadomještanju tekućine Ringerovom otopinom, slanim otopinama ili sličnim preparatima. U slučaju da nastupi šok, liječnik može prepisati lijekove koji djeluju na povišenje krvnog tlaka i porast broja krvnih pločica.

Ukoliko dođe do obilnog krvarenja, liječnici će možda smatrati da je preporučljivo transfundirati krv. Neki će možda brzo preporučiti transfuziju, ne razmotrivši pritom alternative. No osim što se protivi Božjem zakonu, takav je postupak obično i nepotreban (Djela apostolska 15:29). Iskustva pokazuju da je pažljivo nadomještanje tekućine u krvotoku od samog početka bolesti najvažniji faktor u liječenju. Pritom suradnja između pacijenta i liječnika može pomoći da se izbjegnu sporovi oko transfuzije krvi. Sve to naglašava koliko je važno da osoba odmah stupi u akciju ukoliko sumnja da boluje od DHG-a. (Pogledajte okvir “Koji su simptomi?”)

Preventivne mjere

Komarac Aedes aegypti jedan je od glavnih prenosilaca virusa denge. Ta vrsta obično živi u tropskim i suptropskim područjima diljem svijeta. (Pogledajte popratnu kartu.) Komarci Aedes aegypti množe se u gusto naseljenim područjima. Suzbijanje komaraca jedan je od ključeva za suzbijanje same bolesti.

Suzbijanje komaraca u svjetskim razmjerima nije baš lako. No ipak ima načina da smanjite opasnost od komaraca u svom domu i oko njega. Ženka komarca polaže jajašca u vodi. Ličinke se mogu razviti na bilo kojem mjestu gdje će se voda zadržati otprilike tjedan dana, kao naprimjer u staroj automobilskoj gumi, bačenim limenkama, bocama ili u otvorenim ljuskama kokosovog oraha. Ako se uklone takvi predmeti, komarci se neće imati gdje razmnožavati. Pored toga, preporučljivo je preokrenuti kante i čamce. Također je dobro ukloniti vodu koja se zadržava u olucima. Zanimljivo je da je upravo iz tog razloga na početku školske godine 1997/98. ministarstvo zdravstva na Filipinima savjetovalo da se u školskim učionicama ne drže tegle s cvijećem.

Ako se netko od ukućana zarazi dengom, zaštitite ga od uboda drugih komaraca, koji bi potom mogli prenijeti infekciju drugim ukućanima. Ispravno postavljene zaštitne mreže na prozorima ili dobra kućna klimatizacija može također služiti kao zaštita.

A što reći o cijepljenju? Zasad ne postoji adekvatno cjepivo. Istraživači rade na tome, ali napredak otežava činjenica da bi za potpunu zaštitu bilo potrebno provesti imunizaciju za sve četiri vrste denginog virusa. Cijepljenje protiv samo jedne vrste moglo bi čak povećati opasnost od DHG-a. Istraživači se nadaju da bi se za pet do deset godina moglo pronaći djelotvorno cjepivo.

Neki istraživači iskušavaju jednu drugačiju metodu. Oni se nadaju da će pomoću genetskog inženjeringa spriječiti razmnožavanje virusa denge u komarčevoj slini. Bude li se sve odvijalo prema planu, takvi komarci promijenjenog genoma prenosit će svom potomstvu otpornost na dengu. Premda je već postignut određeni napredak, tek će se u budućnosti vidjeti koliko će sve to imati uspjeha.

Zasad izgleda da je nemoguće potpuno iskorijeniti dengu. No poduzimanje praktičnih preventivnih mjera može pomoći vama i vašoj obitelji da izbjegnete po život opasne komplikacije koje uzrokuje denga — groznica izazvana ubodom.

[Okvir na stranici 22]

Koji su simptomi?

Zajednički simptomi denge i dengine hemoragijske groznice (DHG-a)

• Iznenadna visoka temperatura

• Jaka glavoboljaa

• Bol u očnoj šupljini

• Bol u zglobovima i mišićima

• Oticanje limfnih žlijezda

• Osip

• Iscrpljenost

Simptomi koji su karakterističniji za DHG

• Iznenadni kolaps

• Krvarenja na koži

• Opće krvarenje

• Hladna, ljepljiva koža

• Uznemirenost

• Šok popraćen slabim pulsom (denga sindrom šoka)

Ne odgađajte posjet liječniku ako primijetite takve simptome. Opasnost naročito prijeti djeci.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 23]

Savjeti putnicima

Ljudi koji putuju u tropska područja ponekad se znaju zaraziti dengom, međutim, dengina hemoragijska groznica daleko je rjeđa pojava, budući da se taj teži oblik bolesti najčešće dobije nakon druge infekcije dengom. Evo nekih savjeta putnicima kako da se zaštite:

• Nosite košulje s dugim rukavima i duge hlače

• Koristite sredstvo koje odbija komarce

• Ne zadržavajte se u gusto naseljenim područjima

• Odsjedajte tamo gdje možete zatvoriti prozore i spriječiti ulazak komaraca

• Ako po povratku kući dobijete visoku temperaturu, recite svom liječniku kamo ste putovali

[Karta/slika na stranici 23]

Područja gdje se u posljednje vrijeme pojavila denga

Područja kojima prijeti epidemija denge

Područje na kojem živi “Aedes aegypti”, komarac koji prenosi dengu

[Zahvala]

Izvor: Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, 1997.

© Dr. Leonard E. Munstermann/Fran Heyl Associates, NYC

[Slike na stranici 24]

Komarac se može razmnožavati u: (1) starim automobilskim gumama, (2) olucima, (3) teglama s cvijećem, (4) kantama ili drugim posudama, (5) bačenim limenkama, (6) bačvama

[Zahvala na stranici 21]

© Dr. Leonard E. Munstermann/Fran Heyl Associates, NYC