Koliko religija zanima mlade?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ FRANCUSKE
ZA 750 000 mladih posjetilaca to je trebala biti večer euforije. Mahali su zastavama, pjevali i aplaudirali. Svjetlost lasera i vatrometa šarala je nebom, a muzičari su pokrenuli mase. Atmosfera je bila kao u “ogromnoj improviziranoj diskoteci”. Konačno, praćen uzvicima odobravanja, na pozornicu je došao čovjek koga su iščekivali.
Da li je to bio početak svjetske turneje nekog rock sastava? Nije. Bio je to masovni vjerski susret za vrijeme katoličkih Svjetskih dana mladeži u Parizu, a čovjek je bio sam papa Ivan Pavao II!
Nekima zanimanje mladih za vjerske svečanosti poput ove može izgledati čudno. No sada se u masmedijima govori o vjerskom preporodu među mladima.
Vanjski izgled
Na prvi pogled može izgledati da religija cvjeta. Oko 68 posto mladih Evropljana izjavljuje da pripada nekoj religiji, a u Irskoj je taj broj veći od 90 posto. U Armeniji, bivšoj republici Sovjetskog Saveza gdje su mnogi jedno vrijeme smatrali religiju tek ostatkom prošlog doba, jedan je svećenik, komentirajući to što su nekad napuštene crkve sada pune, rekao sljedeće: “Zapanjen sam koliko je religija privlačna mlađoj generaciji.”
U mnogim zemljama mediji pridaju širok publicitet povezivanju mladih s kultovima i karizmatskim grupama. Vjerske su svečanosti, poput ove spomenute na početku, popularne. No što se događa kada pogledamo ispod površine?
Pobliže razmatranje stvari
Pobliže razmatranje stvari otkriva da je 1967. godine 81 posto mladih Francuza vjerovalo u Boga, a 1997. postotak je bio manji od polovice tog broja. U Evropi, općenito uzevši, samo 28 posto mladih vjeruje u Boga kao osobu. Zato nije iznenađujuće da se samo 12 posto mladih Evropljana često moli. Kako se to odražava na stav mladih prema religiji?
U Danskoj 90 posto mladih izjavljuje da pripada državnoj crkvi. Samo 3 posto njih izjavljuje da su aktivni članovi. Anketa koju je 1997. proveo francuski katolički list La Croix pokazala je da 70 posto mladih u Francuskoj priznaje da religija ne igra nikakvu značajnu ulogu u njihovom životu. Tri četvrtine njih pridaje veći značaj osobnom iskustvu nego religijskom učenju. Isto vrijedi i za većinu ostalih evropskih zemalja.
Zašto se mladi okreću od crkava? Za većinu njih glavne religije ne ulijevaju pouzdanje. U Francuskoj, naprimjer, većina mladih misli da je religija faktor koji uzrokuje podjele u svijetu. Osim toga, nije neobično pronaći mlade koji misle isto što i 15-godišnja Judith, katolkinja iz Španjolske. Ona je rekla: “Ne slažem se s onim što crkva govori o moralu.” Slično tome, 20-godišnji Joseph s Tajvana smatra da je religija “previše tradicionalna”. Ali ako se većina mladih ne slaže s učenjima svoje vlastite religije, u što onda vjeruju?
Religija à la carte
Mladi danas često izabiru religiozna vjerovanja kao što bi izabrali i jela na jelovniku. Jedan je časopis to nazvao religijskom “praksom à la carte”. Jedan se katolički časopis osvrnuo na to kao na “religijsko razgledavanje izloga”. Mišljenja koja su počela zastarijevati sada su postala uobičajena stvar. Tako u Evropi oko 33 posto mladih vjeruje u moć amajlija, 40 posto vjeruje da gatare mogu predvidjeti budućnost i 27 posto vjeruje da zvijezde utječu na živote ljudi. Ideje poput reinkarnacije sada sačinjavaju sastavni dio vjerovanja mnogih mladih Evropljana.
Raznolikost religioznih vjerovanja tolika je da mladi mogu izabrati ideje koje odgovaraju njihovim sklonostima. Malo njih vjeruje da samo jedna religija ima monopol na istinu. Sada kada mladi izabiru što žele, razlika između njihovih vjerskih uvjerenja postaje manje izrazita. Tako sociolozi sada govore o “progresivnom ukinuću” ili “sveopćoj eroziji” uobičajenih vjerovanja. Kako tradicionalne religije reagiraju na takvu duhovnu klimu?
Religija u potrazi za mladima
Religije se nalaze pred izazovom kako da privuku mlade. Jedan je francuski svećenik, govoreći o toj masi mladih koja je prisustvovala Svjetskim danima mladeži, katoličkoj svečanosti u Parizu, upitao sljedeće: “Otkuda su ti mladi došli? U mojim crkvama nema mladih. Ja ih nikada ne vidim.” Da bi privukla i zadržala pažnju mladih, Katolička crkva mijenja način na koji predstavlja svoju poruku i mijenja svoj imidž.
“Crkva mijenja svoj stil!” izjavio je francuski list Le Figaro. U povodu svečanosti 12. Svjetskih dana mladeži u Parizu, crkva je angažirala agencije, koje imaju više iskustva s organiziranjem rock koncerata, da se pobrinu za tu priredbu. Za mlade posjetioce koji su došli iz preko 100 zemalja organizirano je preko 3 000 predstava, a za svećenstvo je napravljena posebno dizajnirana odjeća.
Budući da su izgubile vezu s današnjim mladima i osjećaju potrebu za prilagodbom, mnoge religije postaju religije za sve. Komentirajući takav stav, Michel Dubost, svećenik koji je organizirao svečanost Svjetskih dana mladeži u Parizu, rekao je: “Naravno da bih želio da svi koji su kršteni budu vjerni Kristu. Ali čak i ako nisu, oni imaju svoje mjesto u crkvi.”
Mladi traže odgovore
Ističući da je potraga mladih za odgovorima uistinu stvarna, jedne su novine pisale da je to prisustvovanje mladih na vjerskoj svečanosti u Parizu “prije vapaj za vjerom, nego izraz vjere”. Da li je Katolička crkva odgovorila na taj vapaj?
Ako se zanemari vanjski izgled ili pogleda iza onoga što jedan katolički list naziva “optičkom varkom” velikih vjerskih svečanosti, što onda ostaje? Francuski list Le Monde komentirao je da ispod površine “nedostaje stvarna vrijednost”.
Iako je privlačan izgled jela važan, hrana mora biti i hranjiva. Pitanja mladih o smislu života zahtijevaju duhovno hranjive odgovore. Privlačni, ali isprazni odgovori koji se mladima serviraju ne zadovoljavaju ih.
Da li takvi vjerski događaji, koji su lišeni stvarne vrijednosti, imaju ikakav trajniji utjecaj na današnje mlade? Danièle Hervieu-Léger, francuski sociolog, primijetila je: “Takvi spektakularni događaji imaju malo šanse da postignu trajnije rezultate u društvu.” Gdje onda mladi mogu pronaći zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja?
Zadovoljavajući odgovori
Francuski je časopis La Point objavio 1997. jedan članak o poteškoćama s kojima se mladi suočavaju. Uz pitanja o smislu života, koja su za mnoge mlade uobičajena, mladi se također moraju nositi s kriminalom i nasiljem. Da li je moguće sve to savladati? Članak u časopisu objasnio je: “S 30 godina David se zabrinuo zbog teških posljedica koje su alkohol, droga i nasilje ostavili na njegov organizam. Na njegova su vrata pokucali Jehovini svjedoci i pružili mu odgovor na njegovu nadu da će postići očišćenje. Proučavao je. Preobratio se. Vratio je sve svoje kockarske dugove i sve je nadoknadio onima koji čak nisu niti znali da ih je varao na pokeru. Više ne puši, niti pije i ne tuče se.”
Što se tiče drugih mladih koji su proučavali Bibliju s Jehovinim svjedocima, članak je nastavio: “Pronašli su sve odgovore na sva svoja pitanja.” Jedan je mladi Svjedok to jednostavno objasnio: “Biblija govori istinu već 2 000 godina, pa zašto bih tražio vodstvo negdje drugdje?”
Božja Riječ sadrži poruku za mlade. Njezini praktični savjeti pomažu im da izađu na kraj s današnjim problemima i daju im pouzdan temelj za vjerovanje u budućnost kada će vladati mir i bratstvo. U svijetu koji se neprekidno mijenja, nada koju pruža Biblija je “pouzdano i čvrsto sidro duše”, pružajući stabilnost i utjehu (Jevrejima 6:19, St). Stotine tisuća mladih pronašle su pravi smisao svog života putem osobnog proučavanja Biblije s Jehovinim svjedocima. Sami su se uvjerili da Biblija potiče promjene koje nisu tek površne. Prihvaćajući biblijske odgovore, mladi uviđaju da je njihova potraga za pravom vjerom nagrađena.
[Slika na stranici 12]
Vjerska svečanost privukla je tisuće mladih u Pariz
[Slika na stranici 13]
Svjetski dani mladeži u Parizu — istinski preporod religije?