Enigma vezana za Williama Shakespearea

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ VELIKE BRITANIJE

WILLIAMA SHAKESPEAREA većinom se hvali kao najistaknutijeg dramskog pisca u povijesti. The New Encyclopædia Britannica kaže da ga “mnogi smatraju najvećim dramatičarom svih vremena. Njegove drame (...) danas se izvode češće i u više zemalja nego drame ikojeg drugog dramatičara.” Prevedene su na preko 70 jezika.

S obzirom na autorstvo mnoštva radova koji mu se pripisuju, The World Book Encyclopedia kaže: “Nijedan značajan šekspirolog ne sumnja da je Shakespeare napisao te drame i poetska djela.” No drugi se ne slažu s tim. Zašto?

Shakespeare je rođen 1564. u Stratford-on-Avonu, a tamo je i preminuo 52 godine kasnije, 1616. O njemu je napisano bezbroj knjiga — mnoge su rezultat dugogodišnjeg strpljivog istraživanja — u nastojanju da se riješi jedno temeljno pitanje koje ljudima ne da mira: Je li William Shakespeare napisao literarna djela koja nose njegovo ime?

Osnovni problemi

Shakespeareove drame prožete su neobičnim bogatstvom svjetovnog iskustva. Naprimjer, Shakespeare je poznavao pravo te je na impresivan način baratao pravnim terminima i presedanima. Sir John Bucknill je 1860. u djelu Medical Knowledge of Shakespeare pokazao da se Shakespeare itekako razumio u medicinu. Može se reći da je isto tako bio upućen u lov, sokolarstvo i druge sportove, kao i u pravila ponašanja na kraljevskom dvoru. Šekspirolog John Michell kaže da je bio “pisac koji se u sve razumio”.

Brodolom se spominje pet puta u Shakespeareovim dramama, a način korištenja nautičkih izraza navodi na pomisao da je pisac bio iskusan moreplovac. Je li Shakespeare putovao u inozemstvo? Je li bio regrutiran u mornaricu? Je li sudjelovao u bici u kojoj je poražena španjolska armada 1588? Bilo što od toga dalo bi vjerodostojnost tvrdnji o Shakespeareovom autorstvu, međutim, nitko ne posjeduje dokaze koji bi poduprli takvo što. Slično je i s njegovim vrhunskim poznavanjem vojne problematike i jezika pješadije.

Istaknuto mjesto u njegovim djelima zauzimaju i biblijski citati. Njih je mogao naučiti od svoje majke, no ne postoje dokazi da je ona bila pismena. Shakespeareovo poznavanje Biblije povlači za sobom pitanje njegove naobrazbe.

Je li bio učen čovjek?

Williamov otac, John, bio je rukavičar, trgovao je vunenim proizvodima, a moguće je da je bio i mesar. Premda nepismen, bio je ugledan građanin. Ne postoji evidencija učenika koji su pohađali osnovnu školu u Stratfordu, no danas većina stručnjaka smatra da je mladi William pohađao tu školu. Godinama kasnije, dramatičar Ben Jonson rekao je za svog prijatelja Williama da “latinski zna malo, a grčki još manje”, što bi moglo biti naznaka da je William imao tek najosnovnije obrazovanje.

Međutim, onaj tko je napisao drame dobro je poznavao grčke i rimske klasike, kao i francusku, talijansku i španjolsku književnost, a možda i jezike na kojima je pisana. Također je imao bogat vokabular. U današnje vrijeme dobro obrazovani građanin rijetko koristi u konverzaciji više od recimo 4 000 riječi. John Milton, engleski pjesnik iz 17. stoljeća, koristio je u svojim djelima nekih 8 000 riječi. No Shakespeareu jedan stručnjak pripisuje vokabular od ni manje ni više nego 21 000 riječi!

Knjige i rukopisi

Sva Shakespeareova imovina pažljivo je navedena na tri stranice njegove oporuke, pri čemu nema ni spomena o knjigama ili rukopisima. Da li ih je ostavio svojoj starijoj kćeri Susanni? U tom bi slučaju sigurno bili podijeljeni njenim potomcima. Zaintrigiran tim misterijem, jedan je svećenik iz 18. stoljeća pretražio sve privatne biblioteke u krugu od 80 kilometara od Stratford-on-Avona, no nije pronašao niti jednu jedinu Shakespeareovu knjigu.

Rukopisi drama predstavljaju još veći problem — koliko je poznato, nije sačuvan nijedan original. Godine 1623, sedam godina nakon Shakespeareove smrti, objavljeno je 36 drama u prvom folio-izdanju. Za njegova života brojna su izdanja objavljena bez autorove dozvole, no Shakespeare, koji je inače bio sposoban poslovni čovjek, nije poduzeo nikakve pravne mjere da bi spriječio njihovo objavljivanje.

Odlazak u London — i slava

Nezaobilazna značajka elizabetinskog doba bile su putujuće glumačke družine, a neke od njih posjetile su 1587. Stratford-on-Avon. Ako se Shakespeare priključio nekoj od njih, onda je do jeseni te godine već bio u Londonu. Poznato nam je da je postao član vodeće londonske kazališne družine Lord Chamberlain’s Men, kasnije poznate kao King’s Men. Po dolasku u prijestolnicu život mu je krenuo nabolje. Tijekom godina stekao je imanje u Londonu i Stratford-on-Avonu. Međutim, nema konkretnih izvještaja o njegovim aktivnostima u razdoblju od 1583. do 1592. — u presudnim “godinama koje nedostaju”.

Godine 1599. u Southwarku je sagrađeno kazalište Globe. U Londonu su Shakespeareove drame već otprije bile poznate, no on se nikad nije proslavio kao njihov autor. Kad je umro, nije imao raskošan pogreb kakav su, za razliku od njega, imali drugi dramatičari poput Bena Jonsona i Francisa Beaumonta, koji su uz velike ceremonije sahranjeni u londonskoj Vestminsterskoj opatiji.

Mogući autori

Da li je pravi autor, ili čak više njih, koristio ime Shakespeare kao pseudonim? Predloženo je preko 60 potencijalnih autora. Među njima su dramatičar Christopher Marlowea i tako neočekivana imena kao što su kardinal Wolsey, Sir Walter Raleigh, pa čak i kraljica Elizabeta I. Tko po mišljenju teoretičara zaslužuje najozbiljnije razmatranje?

Prvi je kandidat Francis Bacon, koji se školovao na Sveučilištu Cambridge. Bio je tri godine stariji od Shakespearea, postao je ugledni pravnik i službenik na kraljevskom dvoru, a pripisuju mu se i mnoga literarna djela. Teorija po kojoj se Baconu pripisuju Shakespeareova djela prvi put je iznesena 1769, no gotovo 80 godina nitko na nju nije obraćao pažnju. Godine 1885. osnovan je Bacon Society, čiji je cilj bio unapređivanje te ideje, pa su bile iznesene mnoge činjenice kako bi se poduprlo tu tvrdnju. Naprimjer, Bacon je živio 30-ak kilometara sjeverno od Londona, nedaleko od St. Albansa, gradića koji se spominje 15 puta u Shakespeareovim djelima — dok se Shakespeareovo rodno mjesto Stratford-on-Avon nijednom ne spominje.

Svoje pobornike imaju i Roger Manners, peti grof od Rutlanda, te William Stanley, šesti grof od Derbya. Obojica su imala dobro obrazovanje i poveliko iskustvo što se tiče dvorskog života. No zbog čega bi bilo koji od te dvojice skrivao svoj rad? Profesor P. S. Porohovshikov je 1939, braneći tvrdnju u prilog Rutlanda, rekao sljedeće: “Njegovi prvi radovi izdani su anonimno, drugi su izdani pod pseudonimom naprosto zato što jednom plemiću nije dolikovalo da piše za pučka kazališta.”

Neki pretpostavljaju da su Shakespeareove drame djelo skupine pisaca, pri čemu je svaki dao doprinos svojim stručnim znanjem. Ili je možda vješt glumac kakav je bio Shakespeare prerađivao tuđe kazališne komade i pripremao ih za izvedbu na pozornici? Za njega je bilo rečeno da nikad nije ‘izbrisao nijedan jedini red’ iz svojih rukopisa. To bi moglo biti istina u slučaju da je, uz neznatne izmjene, uređivao dobivene rukopise drugih dramatičara.

Što je glavni razlog zbog kojeg neki sumnjaju u Shakespeareovo autorstvo? The World Book Encyclopedia kaže da ljudi “nisu htjeli vjerovati da je drame mogao napisati neki glumac iz Stratford-on-Avona. Shakespeareovo obično seosko porijeklo nije se uklapalo u njihovu predodžbu o geniju koji je napisao te drame.” Enciklopedija dodaje da su gotovo svi drugi predloženi autori “bili pripadnici plemstva ili više klase”. Stoga mnogi koji sumnjaju u Shakespeareovo autorstvo smatraju da je “drame mogao napisati samo obrazovan, otmjen čovjek visokog društvenog statusa”. Međutim, kao što je već bilo napomenuto u članku, mnogi šekspirolozi smatraju da je pisac ipak bio Shakespeare.

Hoće li se u dogledno vrijeme razriješiti ova nedoumica? Najvjerojatnije neće. Ukoliko na svjetlo dana ne dođu novi dokazi u obliku originalnih rukopisa ili činjenica koje bi popunile prazninu u godinama njegova života koje nedostaju, William Shakespeare, “taj najveći jezični genij” i dalje će ostati jedna fascinantna enigma.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 24]

Pismenost i ime

Moguće je da je William Shakespeare šest puta stavio svoj potpis na četiri sačuvana dokumenta. Njegovo je ime tek djelomično čitljivo, a oblik pisanja imena nedosljedan. Neki stručnjaci nagađaju da su umjesto Shakespearea oporuku možda potpisali pravnici, što, prema mišljenju nekih, povlači za sobom delikatno pitanje: Je li William Shakespeare bio pismen? Ne postoji nijedan rukopis napisan njegovom rukom. Njegova kći Susanna znala se potpisati, ali nema dokaza da je znala napisati išta više od toga. Shakespeareova druga kći, Judith, koja je bila bliska sa svojim ocem, potpisivala se križićem. Bila je nepismena. Nitko ne zna zašto se Shakespeare nije pobrinuo da njegova djeca uživaju u neprocjenjivim blagodatima književnosti.

[Slike na stranici 23]

Rani Shakespeareovi portreti, premda se ne zna sa sigurnošću kako je izgledao

[Zahvala]

Encyclopædia Britannica/11th Edition (1911)

Culver Pictures