Kad nada i ljubav iščeznu

JEDNA 17-godišnja Kanađanka napisala je koji su razlozi zašto želi umrijeti. Među ostalim, navela je sljedeće: ‘Osjećam se usamljeno i bojim se svoje budućnosti; smatram da stvarno zaostajem za svojim radnim kolegama; bojim se nuklearnog rata; bojim se uništavanja ozonskog omotača; stvarno sam ružna, zato se nikad neću udati i na kraju ću ostati sama; mislim da stvarno nema puno toga za što se isplati živjeti, pa zašto da čekam da to otkrijem; tako ću sve osloboditi bremena; više me nitko nikad neće povrijediti.’

Mogu li to biti neki od razloga zašto se mladi ljudi ubijaju? U Kanadi, “pored prometnih nesreća, samoubojstvo je danas najčešći uzrok smrti među mladima” (The Globe and Mail).

Profesor Riaz Hassan, sa Sveučilišta Flinders u Južnoj Australiji, u svom referatu “Neproživljeni životi: Trendovi u samoubojstvima mladih” navodi sljedeće: “Postoji nekoliko socioloških razloga koji su povezani s ovim pitanjem i koji izgleda znatno utječu na porast samoubojstava među adolescentima. To su visoka stopa nezaposlenih među mladima; promjene u australskoj obitelji; porast upotrebe i zloupotrebe droge; porast nasilja među adolescentima; duševno zdravlje te sve veća razlika između ‘teoretske slobode’ i eksperimentalne autonomije.” U referatu se u nastavku navodi da rezultati nekoliko anketa otkrivaju pesimističan stav prema budućnosti i ukazuju da “velik broj mladih ljudi sa strahom i zebnjom gleda na svoju budućnost i budućnost svijeta. Oni zamišljaju da će svijet nestati u nuklearnom ratu te da će biti uništen zagađivanjem i razaranjem okoliša, zamišljaju dehumanizirano društvo u kojem će tehnologija izmaknuti kontroli, a nezaposlenost uzeti maha.”

Sve veći jaz između bogatih i siromašnih, sve veći broj samohranih roditelja, sve popularnija upotreba vatrenog oružja, zatim zloupotreba djece te općeniti “nedostatak vjere u sutrašnjicu” još su neki od uzroka pojave samoubojstava, otkriva Gallupova anketa provedena među osobama od 16 do 24 godine.

U Sjedinjenim Državama, izvještava Newsweek, “posjedovanje vatrenog oružja možda je najpresudniji faktor kod [tinejdžerskih samoubojstava]. Jedna je studija, uspoređujući adolescentne samoubojice koji nisu imali nekih vidnih duševnih poremećaja s djecom koja nisu počinila samoubojstvo, otkrila samo jednu razliku: napunjeno oružje u kući. Što više reći o stavu da oružje ne ubija ljude.” A napunjeno oružje može se naći u milijunima domova!

Strah i ravnodušno društvo mogu ranjive mlade brzo dovesti do toga da počine samoubojstvo. Razmotrite sljedeće činjenice: Stopa nasilnog kriminala čije su žrtve bile osobe između 12 i 19 godina više je nego dvostruko veća od stope zločina koji pogađaju stanovništvo u cjelini. Studije su otkrile da “mlade žene od 14 do 24 godine imaju najviše šanse da budu napadnute”, izvijestio je časopis Maclean’s. “Žene najčešće napadnu i ubiju oni koji kažu da ih vole.” Koje su posljedice toga? Ovi i drugi strahovi “uništavaju samopouzdanje i osjećaj sigurnosti ovih djevojaka”. Rezultati jednog istraživanja pokazuju da je gotovo trećina silovanih osoba s kojima se razgovaralo razmišljala o samoubojstvu.

Jedan izvještaj s Novog Zelanda nudi nam jedan drugi pogled na mlade samoubojice te kaže sljedeće: “Prevladavajuće materijalističke i svjetovne vrijednosti koje osobni uspjeh izjednačavaju s bogatstvom, lijepim izgledom i moći stvaraju u mnogim mladim ljudima osjećaj potpune bezvrijednosti i društvene izopćenosti.” The Futurist dodaje sljedeće: “[Mladi] su izrazito skloni instant-zadovoljstvima, jer žele odmah i u svemu uživati. Sapunice su njihove omiljene televizijske emisije. Oni bi htjeli da njihov svijet isto tako bude ispunjen lijepim ljudima, odjevenima po posljednjoj modi, koji imaju mnogo novca i uživaju velik ugled, a ne moraju naporno raditi.” Izgleda da i sam obim takvih nerealnih i neostvarivih očekivanja u stanovitoj mjeri izaziva očaj te može dovesti do samoubojstva.

Svojstvo koje spašava život?

Shakespeare je napisao: “Ljubav tješi kao sunce poslije dažda.” Biblija kaže: “Ljubav nikad ne prestaje” (1. Korinćanima 13:8). U tom svojstvu leži ključ problema mladih ljudi koji lako mogu počiniti samoubojstvo — mladih koji čeznu za ljubavlju i komunikacijom. The American Medical Association Encyclopedia of Medicine navodi: “Suicidalni ljudi obično se osjećaju beznadno usamljenima, a prilika da se porazgovara sa suosjećajnim slušačem punim razumijevanja ponekad je dovoljna da odvrati nekoga od očajničkog čina.”

Mladi često imaju silnu potrebu za ljubavlju i pripadnošću. U ovom hladnom i destruktivnom svijetu — svijetu koji im pruža malo ili nimalo mogućnosti da nešto promijene — zadovoljiti ove potrebe postaje svakim danom sve teže. Roditeljsko zanemarivanje koje dolazi kao posljedica raspada obitelji i razvoda može također biti faktor koji će doprinijeti tome da si adolescent oduzme život. A to se zanemarivanje može odražavati na razne načine.

Razmotrite slučaj roditelja koji su rijetko kod kuće sa svojom djecom. Mama i tata možda su potpuno predani svom poslu ili posve zaokupljeni nekim vidom rekreacije u koji nisu uključena djeca. Neizravna poruka njihovoj djeci otvoreno je zanemarivanje. Uvaženi novinar i istraživački radnik Hugh Mackay zapaža da “roditelji postaju sve više egocentrični. Sebe stavljaju na prvo mjesto kako bi mogli zadržati svoj način života. (...) Da kažemo bez uvijanja: djeca su izašla iz mode. (...) Život je težak, pa svi pomalo postaju zaokupljeni sami sobom.”

Osim toga, u nekim kulturama muškarci koji njeguju imidž muškarčina možda ne žele da ih drugi vide u ulozi odgajatelja. Novinarka Kate Legge daje sljedeći zanimljiv komentar: “Muškarci koji su skloni baviti se aktivnostima usmjerenim na opću dobrobit društva obično su prije spremni biti spasioci ili vatrogasci nego odgajati djecu. (...) Više vole nepokolebljivo i bez riječi ispoljavati heroizam u borbi protiv vanjskih sila nego baviti se poslovima koji uključuju intenzivnu brigu za druge.” A naravno, jedan od danas najzahtjevnijih takvih poslova jest roditeljstvo. Neadekvatno ispunjavanje roditeljske uloge isto je što i zanemarivanje djeteta. Vaš sin ili kći zbog toga možda stekne negativno mišljenje o sebi te se ne uspije uklopiti u društvo. The Education Digest zapaža: “Bez pozitivnog mišljenja o sebi samima, djeca nemaju osnove na temelju koje mogu donositi odluke koje su u njihovom najboljem interesu.”

Može se javiti beznađe

Istraživači vjeruju da je osjećaj beznađa jedan od glavnih faktora koji doprinose pojavi samoubojstava. Spisateljica Gail Mason, koja se bavila problematikom mladih samoubojica u Australiji, zapazila je sljedeće: “Smatra se da je beznađe daleko više povezano sa suicidalnim mislima nego depresija. Beznađe se ponekad definira kao jedan od simptoma depresije. (...) Obično se ispoljava u vidu općeg očaja i malodušnosti kad je riječ o tome kako mladi vide svoju budućnost, a naročito budućnost u ekonomskom pogledu: a u manjem stupnju u vidu osjećaja bezizlaznosti kad se radi o globalnim problemima.”

Vodeće društvene ličnosti koje se ponašaju nepošteno loš su primjer koji ne potiče mlade da uzdignu vlastita etička i moralna mjerila. Zato mladi jednostavno zaključuju: “Zašto da se uopće trudim postupati pošteno?” Sposobnosti mladih da uoče licemjerstvo Harper’s Magazine komentira sljedećim riječima: “Mladi, koji brzo zamjećuju licemjerstvo, zapravo su vrlo vješti čitači — ali ne knjiga. Ono što oni tako brzo pročitaju društveni su signali koje odašilje svijet u kojem će morati zarađivati.” I što ti signali jasno daju do znanja? Spisateljica Stephanie Dowrick zapaža: “Nikad nismo toliko obilovali informacijama o tome kako treba živjeti. Nikad nismo bili bogatiji ili bolje obrazovani, a ipak, svuda je prisutan osjećaj očaja.” A i tako je malo dobrih uzora u višim političkim i vjerskim krugovima društva. Stephanie Dowrick postavlja nekoliko logičnih pitanja: “Kako da steknemo mudrost i snalažljivost, pa čak i pronađemo smisao u besmislenoj patnji? Kako da razvijamo ljubav kad prevladavaju sebičnost, drskost i pohlepa?”

Odgovore na ova pitanja naći ćete u našem sljedećem članku, a ti bi vas odgovori mogli iznenaditi.

[Istaknuta misao na stranici 6]

“Velik broj mladih ljudi sa strahom i zebnjom gleda na svoju budućnost i budućnost svijeta”

[Istaknuta misao na stranici 7]

“Prilika da se porazgovara sa suosjećajnim slušačem punim razumijevanja ponekad je dovoljna da odvrati nekoga od očajničkog čina”

[Okvir na stranici 6]

Neke indikacije za samoubojstvo

• Poremećen san, gubitak apetita

• Izoliranje i povlačenje u sebe, sklonost nezgodama

• Bježanje od kuće

• Drastične promjene u izgledu

• Zloupotreba droge i/ili alkohola

• Uznemirenost i agresivnost

• Razgovor o smrti; pisane poruke o samoubojstvu; crteži koji prikazuju nasilje, naročito usmjereno prema sebi samima

• Osjećaji krivnje

• Beznađe, tjeskoba, depresija, napadi plača

• Poklanjanje osobnih stvari

• Smanjena moć koncentracije

• Gubitak interesa za privlačne aktivnosti

• Samokritičnost

• Seksualna razuzdanost

• Naglo loši rezultati u školi, bježanje s nastave

• Pripadnost nekom kultu ili bandi

• Euforija nakon depresije

Temeljeno na knjigama Teens in Crisis (Američkog udruženja školskih ravnatelja) i Depression and Suicide in Children and Adolescents, Philipa G. Patrosa i Tonie K. Shamoo

[Slike na stranici 7]

Iskrena ljubav i samilost mogu pomoći mladoj osobi da cijeni život