Mladi pitaju...

Zašto moram živjeti bez svojih roditelja?

“Kakav je bio život bez mojih roditelja? Mogu reći da je bio prilično tužan iz mnogih razloga. Jako je teško odrasti bez naklonosti i ljubavi svojih roditelja” (Joaquín).

“Najveći izazov s kojim sam se suočila bili su dani kad su roditelji trebali doći i potpisati školsku svjedodžbu. Osjećala sam se vrlo tužno i usamljeno. Još uvijek se ponekad osjećam tako” (16-godišnja Abelina).

TO JE tragedija našeg vremena — milijuni mladih odrastaju bez roditelja. U Istočnoj Evropi tisuće su ostale bez roditelja zbog rata. U Africi epidemija AIDS-a prouzročuje slično pustošenje. Neku su djecu njihovi roditelji jednostavno napustili. Obitelji su rastavljene zbog rata ili prirodne katastrofe.

Takve su prilike bile uobičajene čak i u biblijska vremena. Naprimjer, nepovoljan položaj siročadi opetovano se spominje u Pismu (Psalam 94:6; Malahija 3:5). Ratovi i druge tragične okolnosti tada su također razdvajali obitelji. Biblija tako govori o djevojčici koja je bila otrgnuta od svojih roditelja kada ju je otela četa pljačkaša iz Sirije (2. Carevima 5:2).

Možda si ti jedan od milijuna mladih koji su jednako tako ostali bez roditelja. Ako jesi, onda znaš kako može biti tjeskobno takvo stanje. Zašto ti se to dogodilo?

Nisi ti kriv

Da li se ponekad pitaš da li te Bog na neki način kažnjava? Ili si možda ogorčeno ljut na svoje roditelje jer su umrli — kao da su to namjerno učinili. Kao prvo, budi uvjeren da se Bog na tebe ne ljuti. Niti su te tvoji roditelji htjeli namjerno ostaviti. Smrt je tragičan udes nesavršenog čovječanstva i ponekad zadesi roditelje dok su njihova djeca još mala (Rimljanima 5:12; 6:23). Po svemu sudeći, i sam je Isus Krist doživio smrt svog voljenog poočima Josipa.a Zasigurno razlog za to nije bio neki Isusov grijeh.

Shvati i to da živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1-5, NW). Nasilje, rat i kriminal bez razlike usmrtili su na milijune ljudi u ovom stoljeću. Drugi su žrtve ‘vremena i nepredviđene zgode’ koja može zadesiti svakoga (Propovjednik 9:11, NW). Koliko god može biti bolna smrt tvojih roditelja, ti jednostavno nisi kriv za to. Umjesto da mučiš sam sebe samookrivljavanjem ili se sasvim zaokupiš tugom, crpi utjehu iz Božjeg obećanja o uskrsnuću.b Isus je prorekao: “Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega. I izići će” (Ivan 5:28, 29). Abelina koja je spomenuta u uvodu ovoga članka kaže: “Ljubav prema Jehovi i nada u uskrsnuće od velike su mi pomoći.”

No, što ako su tvoji roditelji još uvijek živi, ali su te napustili? Bog zahtijeva da roditelji odgajaju svoju djecu i da se brinu za njih (Efežanima 6:4; 1. Timoteju 5:8, St). No nažalost, neki roditelji pokazuju šokantan nedostatak “prirodne naklonosti” za svoje potomstvo (2. Timoteju 3:3, NW). Za druge je napuštanje konačni rezultat krajnjeg siromaštva, ovisnosti o drogama, zatvaranja ili alkoholizma. Istina je da postoje i roditelji koji napuštaju svoju djecu naprosto zbog sebičnosti. Bez obzira na to koji je razlog, biti odvojen od roditelja je potresno. Ali to ne znači da s tobom nešto nije u redu ili da se trebaš mučiti s osjećajima krivnje. Doista, tvoji su roditelji ti koji moraju dati Bogu odgovor o tome kako su s tobom postupali (Rimljanima 14:12). Naravno, ako su tvoji roditelji bili prisiljeni da se odvoje od tebe zbog okolnosti na koje nisu mogli utjecati, kao što su prirodne katastrofe ili bolest, tada nitko nije kriv! Uvijek postoji nada da ćete ponovo biti ujedinjeni, čak i ako se ta nada ponekad čini slaba. (Usporedi 1. Mojsijevu 46:29-31.)

Potresno iskustvo

U međuvremenu, možda ćeš se suočiti s brojnim ozbiljnim problemima. Istraživanje koje je proveo Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci, nazvano Children in War (Djeca u ratu), otkriva: “Maloljetna djeca bez skrbnika najranjivija su djeca — ona koja (...) se suočavaju s najtežim preprekama da bi preživjela, koja nemaju podršku za normalan razvoj i koja su zlostavljana. Odvajanje od roditelja može biti jedan od najpotresnijih gubitaka za dijete.” Možda se boriš s osjećajima depresije i frustracije.

Prisjeti se ranije spomenutog Joaquína. Njegovi su se roditelji razdvojili i potom napustili njega i njegovu braću i sestre. Tada je imao samo godinu dana, a odgojile su ga njegove starije sestre. On objašnjava: “Znao sam se pitati zašto nemamo roditelje kao što imaju moji prijatelji. A kad sam vidio nekog oca kako se igra sa svojim sinom, poželio bih da je on moj otac.”

Dobivanje pomoći

Koliko god da je teško biti odgajan bez roditeljâ, to ne znači da ćeš postati promašeni slučaj. Uz pomoć i podršku možeš ne samo preživjeti već i napredovati. Možda ti je u to teško povjerovati, posebno ako se snažno boriš sa žalošću i tugom. Ipak, budi svjestan da su takvi osjećaji normalni i da te neće zauvijek mučiti. U Propovjedniku 7:2, 3 čitamo: “Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego ići u kuću gdje je gozba (...). Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.” Da, normalno je i zdravo plakati i žalostiti se kad se dogodi neka strašna tragedija. Možda ćeš također ustanoviti da je korisno povjeriti se prijatelju koji te razumije ili nekom zrelom članu skupštine i razgovarati o boli koju osjećaš.

Istina, možda dođeš u iskušenje da se osamiš. Ali Priče Salamunove 18:1 (NW) upozoravaju: “Onaj tko se osamljuje tražit će svoju vlastitu sebičnu čežnju; planut će protiv svake praktične mudrosti.” Bolje je potražiti pomoć od nekoga tko je dobrohotan i pun razumijevanja. Priče Salamunove 12:25 kažu: “[“Tjeskobna”, NW] briga u srcu čovječijem obara; a dobra riječ razveseljava.” Tu ‘dobru riječ’ možeš čuti samo ako nekome kažeš za svoju ‘tjeskobnu brigu’.

S kim možeš razgovarati? Potraži pomoć unutar kršćanske skupštine. Isus je obećao da tu možeš pronaći ‘braću i sestre i majke’ koji će te voljeti i koji će biti zainteresirani za tebe (Marko 10:30, St). Joaquín se prisjeća: “Druženje s kršćanskom braćom pomoglo mi je da drugačije gledam na život. Redovito posjećivanje sastanaka navelo me da više volim Jehovu i da mu želim služiti. Zrela braća pružila su mojoj obitelji duhovnu pomoć i savjete. Danas su neka moja braća i sestre punovremeni propovjednici.”

Upamti također da je Jehova “otac dječacima bez očeva” (Psalam 68:5, 6, NW). U biblijskim vremenima Bog je ohrabrio svoj narod da milosrdno i pravedno postupa sa siročadi (5. Mojsijeva 24:19; Priče Salamunove 23:10, 11). I danas je on isto tako zainteresiran za mlade koji nemaju roditelje. Zato, obrati se Bogu u molitvi s uvjerenjem da se on brine za tebe i da će te uslišati. Kralj David je napisao: “Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje” (Psalam 27:10, 14, St).

Unatoč tome, mlada osoba bez roditelja suočava se dan za danom s brojnim izazovima. Gdje ćeš živjeti? Kako ćeš ekonomski opstati? Jedan od budućih članaka razmatrat će kako se može uspješno udovoljiti nekima od ovih izazova.

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 24]

“Ljubav prema Jehovi i nada u uskrsnuće od velike su mi pomoći”

[Slika na stranici 24]

Možda se ponekad osjećaš usamljeno

[Slike na stranici 25]

U skupštini postoje prijatelji koji mogu pomoći i ohrabriti te