Pisma čitalaca

Kirurški zahvat Moj suprug i ja zahvaljujemo Jehovi iz dubine naših srca za članak “Kirurški zahvat bez skalpela” (22. veljače 1998). Moj je suprug zbog arterijsko-venske malformacije imao zakazanu operaciju mozga u sklopu koje bi mu se morala otvoriti lubanja. Ovaj je članak bio kao odgovor na naše molitve. Kod mog je supruga primijenjen kirurški postupak koji je opisan u članku i sada je sve u redu.

L. J., Sjedinjene Države

Ruski tisak Puno vam hvala za članak “Ruski tisak hvali Jehovine svjedoke” (22. veljače 1998). Samo sam vam želio reći kako ovo nije prvi put da su mi se oči napunile suzama dok sam čitao neki od vaših divnih članaka. Lijepo je znati da će jednog dana cijela Zemlja biti tako lijepa kao što su to novi objekti podružnice Jehovinih svjedoka u Solnječnoem.

I. C. S. A., Brazil

Nevjerujući otac se mijenja Članak “Njegovo je srce bilo dirnuto” (22. veljače 1998) podsjetio me na moju vlastitu obitelj. Moj je muž također nevjernik. Članak mi je dao nadu da bi jednog dana njegovo srce moglo biti dirnuto.

S. M., Sjedinjene Države

Obitelj pruža otpor nacistima Nikad nisam pročitala divnije iskustvo od iskustva Horsta Henschela u članku “Motiviran lojalnošću svoje obitelji prema Bogu” (22. veljače 1998). Mnogo sam puta morala između odlomaka prekinuti čitanje da bih svladala plač. Horstov je otac zasigurno bio jedan od onih koji su ustrajali pod pritiskom i njegov je primjer među onima koje ću uvijek smatrati dragocjenima.

A. K., Sjedinjene Države

Iskustvo Horsta Henschela bilo je veoma dirljivo. Bila sam potaknuta njegovom hrabrošću i ljubavi prema Jehovi. Nikad neću zaboraviti riječi koje su ga ohrabrile dok je bio u zatvoru: “Zli vam mogu ubit tijelo, ne bojte se njih.”

J. V. S., Brazil

Deset mi je godina i želio sam vam reći koliko je ohrabrujuće znati kako su Jehovini svjedoci morali tada živjeti — kako su mogli izgubiti život ako ne bi rekli “Heil Hitler!” Ali Svjedoci su ostali jaki i nisu to rekli.

R. B., Sjedinjene Države

Rasni ponos S oduševljenjem sam pročitala članak “Mladi pitaju... Kako gledati na rasni ponos?” (22. veljače 1998). Mnogo su me puta pitali: “Što si po nacionalnosti?” Kako nisam mogla utvrditi porijeklo svoje porodice, odgovorila bih u šali: “Mješanka!” Jedan mi je putujući sluga rekao: “Kad te netko pita što si, samo reci ‘Jehovin svjedok’.” Ponosna sam što pripadam organizaciji koja sve rase smatra jednakima.

D. H., Sjedinjene Države

Četrnaest mi je godina i želim vam se zahvaliti za taj članak. Moj se rasni ponos bio pretvorio u rasizam. Članak mi je pomogao shvatiti da smo u Jehovinim očima svi jednaki.

I. P., Italija

Kad sam bila mlada, mnogi su se moji školski kolege ponosili svojom rasom i bojom kože, govoreći da su španjolske krvi, dok sam ja pripadala jednoj manjinskoj grupi. Dobila sam kompleks manje vrijednosti i izgubila samopoštovanje. Ponekad sam mislila: ‘Mrzim svoju boju kože!’ Savjeti iz ovog članka pomogli su mi da ponovo steknem samopoštovanje i da se osjećam zadovoljnom onim što mi je Jehova dao.

A. G., Filipini

Zaista sam imala iskrivljen stav, misleći da su ljudi koji su rođeni u bogatijim zemljama superiorniji u odnosu na druge. Vaš mi je članak pomogao shvatiti da ustvari postoji samo jedna rasa — ljudska rasa.

L. G., Brazil