Pogled u svijet
Godina 2000. i Krist
“Anketa pokazuje da tek svaki šesti Britanac povezuje 2000. godinu s Kristom”, piše ENI Bulletin. Gallupova je anketa “otkrila masovno neznanje kad je riječ o Mileniju, budući da je 37 ispitanika reklo da ne zna što se njime obilježava (...), 18 posto reklo je da proslave milenija obilježavaju početak novog stoljeća, dok je 17 posto reklo da one obilježavaju početak 2000. godine”. Samo 15 posto ispitanika uočava vezu između 2000. godine i Kristovog rođenja. Prema riječima profesora Anthonya Kinga, sa Sveučilišta u Essexu, većini ljudi milenij znači “najobičniju priliku da plešu, piju šampanjac, ostanu u društvu prijatelja do kasno u noć ili da putuju u inozemstvo”. Anglikanski biskup Gavin Reid iznio je sljedeći komentar: “Živimo u društvu koje je izgubilo svoje kulturno i duhovno pamćenje.”
Uzbuna zbog “supermikroba”
“Otpornost ‘supermikroba’ na najjače antibiotike trebala bi alarmirati ne samo medicinsko osoblje već i one koji troše antibiotike”, pišu novine Star iz Južnoafričke Republike. Patolog Mike Dove upozorava da su “bolesti koje su ranije bile pod kontrolom ili gotovo iskorijenjene doživjele mutacije i sad se vraćaju”. Prekomjerna upotreba antibiotika dovela je do nastanka novih vrsta tuberkuloze (TBC-a), malarije, trbušnog tifusa, gonoreje, meningitisa i upale pluća, a one se sve teže liječe i otporne su na najnovije lijekove. Samo od TBC-a godišnje umire preko tri milijuna ljudi. Pacijenti mogu dati svoj doprinos ukoliko vode računa o sljedećem: Ako vas boli grlo, najprije se pokušajte liječiti tako da pijete puno tekućine, dovoljno se odmarate i ispirete grlo slanom toplom vodom. Nemojte inzistirati da vam liječnik prepiše antibiotike — neka on sam odluči jesu li vam zaista potrebni. Ako ih prepiše, uvijek popijte prepisanu dozu do kraja, čak i kad uočite da vam je već bolje. Imajte na umu da se prehlade i gripa ne mogu izliječiti antibioticima, jer ih uzrokuju virusi, a ne bakterije. “Svi bi ljudi”, rekao je Dove, “trebali udružiti snage u borbi protiv tog veoma zabrinjavajućeg globalnog problema koji bi mogao dovesti do zdravstvene katastrofe.”
Visoka cijena depresije
“Depresija — puno više nego fizičke bolesti — predstavlja glavni uzrok izostajanja s posla i slabe kvalitete rada u svjetskim razmjerima”, pišu brazilske novine O Globo. Jedan izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije pokazuje da su psihičke bolesti 1997. uzrokovale 200 000 smrtnih slučajeva. Povrh toga, manji psihički poremećaji, kao što su nagle promjene raspoloženja, štetno su se odrazili na profesionalni rad preko 146 milijuna ljudi diljem svijeta — koji su svojom brojnošću premašili radnike koji imaju problema sa sluhom, 123 milijuna, ili one koji su doživjeli nesreću na radu, 25 milijuna. Prema jednoj studiji koju je napravio profesor Guy Goodwyn sa Sveučilišta u Oxfordu, idućih godina povećavat će se problem depresije, što će društvu donijeti veliko opterećenje zbog pada produktivnosti i porasta troškova liječenja. Samo u Sjedinjenim Državama depresija već sada stvara godišnje gubitke u iznosu od 53 milijarde dolara.
Bolje na papiru
“Niti s jednog ekrana ne može se čitati tako lako kao s tiskanog papira”, izvještava njemačka novinska agencija Dpa-Basisdienst. Za razliku od čitanja s ekrana, pri čitanju s papira pravi se znatno manje grešaka, a veća je i brzina čitanja. Ispitivanja pokazuju da čitanje teksta s ekrana traje u prosjeku 10 posto duže od čitanja s papira. Premda su se rezultati poboljšali kad se koristilo ekrane vrhunske kvalitete, koji imaju veći kontrast i bolju rezoluciju te manje titraju, rezultati su ipak bili slabiji od rezultata čitanja s papira. “Svatko tko radi pred ekranom neprestano gleda direktno u izvor svjetla koji bliješti, treperi i reflektira svjetlost”, rekla je Martina Ziefle, psiholog iz Aachena (Njemačka). “Obrisi slova nisu toliko jasni, a kontrasti su slabiji.” Agencija Dpa zaključuje: “Dakle, kad kupujete kompjuter, trebate obratiti veću pažnju na kvalitetu ekrana.”
Znak vremena
“Još jedno simpatično starinsko obilježje kanadske kulture nestat će za nekoliko tjedana, kad policajci [u Newfoundlandu] prvi put u svojoj povijesti počnu nositi revolvere”, izvještava The Toronto Star. Kraljevsko redarstvo Newfoundlanda, osnovano 1729, bilo je “zadnja policija u Sjevernoj Americi čiji su pripadnici patrolirali nemajući pri ruci revolver”. Novo zakonodavstvo napustilo je prijašnju metodu rada. Ona je nalagala da policajci traže od svog pretpostavljenog dozvolu da se naoružaju. U slučaju da dobije dozvolu, policajac bi oružje držao u zaključanoj kutiji u prtljažniku svojih patrolnih kola. Potom bi, kad bi mu oružje zatrebalo za neku hitnu intervenciju, morao parkirati automobil, otključati vrata prtljažnika, otključati kutiju i napuniti oružje. “To je naivno i simpatično, no u 1998. godini zaista nije praktično zabraniti jednoj profesionalnoj, školovanoj policiji da sama raspolaže svojim oružjem”, rekao je premijer Brian Tobin. Stijena, kako se odmilja zove Newfoundland, još uvijek se može pohvaliti najnižom stopom kriminala u zemlji i činjenicom da tamo još nijedan policajac nije ubijen na dužnosti.
Osvetu prepustite njima
Obećavajući “strogu povjerljivost” i sposobnost obavljanja posla bilo gdje u Japanu, jedna tokijska agencija daje sljedeći oglas: “Mi ćemo izravnati račune u vaše ime.” Osnovna ideja jest “mučiti osobu na isti način na koji je ona prva mučila klijenta”, kaže vlasnik te agencije. Prema izvještaju Asahi Evening Newsa, agencija je spremna “poduzeti legalne mjere osvete”, primjerice pobrinuti se da “osoba ostane bez posla i obitelji”, uništiti njene veze s određenim ljudima i “osigurati da radni kolega dobije otkaz ili da šef koji je seksualno napastovao klijenta bude ponižen”. Od 50-ak ljudi koliko ih svakodnevno telefonira agenciji, 20 se raspituje o plaćenom ubojstvu; no agencijino osnovno pravilo glasi ne služiti se silom niti kršiti zakon, “premda ponekad nismo daleko od toga”. Agencija zapošljava na desetke radnika, koji većinom imaju i neki drugi posao s punim radnim vremenom. Neki od njih su i sami slično stradavali, pa žele pomoći drugim ljudima da se osvete. “Nikad ne znate jeste li u prošlosti nekim svojim postupkom navukli na sebe mržnju drugih ljudi. Čuvajte se”, upozorio je vlasnik agencije.
Kopnene rakovice i ekologija
Mravi, termiti i gliste razgrađuju lišće i ostale otpadne tvari na šumskom tlu, no što se dešava u tropskim kišnim šumama, u kojima s vremena na vrijeme dolazi do poplave? U njima taj posao obavljaju kopnene rakovice. Jedan ekolog sa Sveučilišta u Michiganu (SAD) iznenadio se kad je na pacifičkoj obali Kostarike pronašao jedno ogromno šumsko područje na čijem tlu nije bilo lišća, ali je zato bilo mnogo velikih rupa. Noću je promatrao kopnene rakovice — otprilike 60 000 njih na jednom hektru — kako izlaze u potrazi za uvelim lišćem, raznim plodovima i tek niknulim biljkama, hranom koju su nosile na dno svojih rupa dubokih jedan metar. Te rakovice duge 20 centimetara, čije su škrge prilagođene udisanju zraka i koje tek s vremena na vrijeme odlaze u more radi parenja, pomažu u hranjenju drveća s dubokim korijenjem. Čitava ekološka ravnoteža šume ovisi o radu koji obavljaju ta stvorenja, izvještava londonski The Times.
Daleko u svemiru
“Voyager 1 ušao je u knjigu rekorda kao najudaljeniji leteći objekt koji je konstruirao čovjek”, piše časopis Astronomy. “Prethodni rekorder bio je Pioneer 10, koji se kreće sporije i u gotovo suprotnom smjeru.” Koliko je Voyager 1 udaljen od Zemlje? Dana 17. veljače 1998. nalazio se na udaljenosti od 10,4 milijarde kilometara. Ta je svemirska letjelica lansirana 5. rujna 1977, pored Jupitera je proletjela 5. ožujka 1979, a pored Saturna 12. studenog 1980. Još uvijek šalje informacije posredstvom Sunčevog vjetra i magnetskog polja. “Njeni bi instrumenti na kraju mogli postati prvi instrumenti neke svemirske letjelice koji su zabilježili heliopauzu — granicu gdje prestaje djelovanje Sunčevog magnetskog polja i počinje međuzvjezdani prostor”, kaže Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir (NASA).
Neregistrirana djeca
“Moguće je da se trećina novorođene djece ne uvodi u matične knjige, tako da birokracija o njima ne vodi računa, što može značiti propuštanje prilika za obrazovanje i prava na zdravstvenu skrb”, izvještava The New York Times. Najmanje je novorođenčadi uvedeno u matične knjige u supsaharskoj Africi te u nekim azijskim zemljama, kao naprimjer u Indiji, Kambodži, Mianmi i Vijetnamu. “Osoba koja nema rodni list praktički kao da se i nije rodila”, kaže Carol Bellamy, generalna direktorica Fonda Ujedinjenih naroda za pomoć djeci, organizacije koja je provela istraživanje u svim dijelovima svijeta. U mnogim državama dijete najprije mora biti uvedeno u matičnu knjigu rođenih da bi se moglo liječiti u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili upisati u školu, a kod djece koja nemaju rodni list postoji veća vjerojatnost da će se prisilno zaposliti ili da će ih iskorištavati u svrhu prostitucije. Članak dodaje: “Siromaštvo nije presudan faktor koji utječe na broj registrirane djece, zaključeno je u izvještaju, a u prilog tome navedeni su veliki postoci registrirane djece u Latinskoj Americi, središnjoj Aziji i sjevernoj Africi.”