Mediteran — zatvoreno more s otvorenim ranama

“NAJSTARIJI humanizirani krajolik na svijetu.” Tako zoolog David Attenborough opisuje Sredozemno more i njegove obale. To more povezuje tri kontinenta i odigralo je ključnu ulogu u usponu i padu Egipta, Grčke i Rima. Ono je kolijevka velikog dijela današnje kulture i civilizacije. Međutim, proteklih nekoliko desetljeća nekontroliranog razvoja, nagle ekspanzije turizma, izlovljavanja i zagađivanja dovelo je Sredozemno more u krizu. Zabrinuti znanstvenici i ugrožene zemlje nastoje žurno doći do nekih rješenja, no zasad im to tek djelomično polazi za rukom.

Sredozemno je more najveće kontinentsko more na svijetu. Duž 46 000 kilometara njegovih obala, koje čine dio prirodne državne granice 20 zemalja, živi preko 160 milijuna ljudi, a očekuje se da će se do 2025. ta brojka udvostručiti. Sredozemno je more toplije i slanije od Atlantskog oceana, odakle pristiže glavnina njegovih voda, te praktički nema izmjene plime i oseke. Budući da se njegove vode izmjenjuju tek svakih 80 do 90 godina, podložno je i zagađivanju. “Što god da se baci u Sredozemno more ostaje u njemu dugo vremena”, piše National Geographic.

Najezda turista

Sunčane plaže, lijepi krajolici, tradicionalna mediteranska gostoljubivost i bogata povijest čine čitavo to područje izuzetno popularnim za odlaske na godišnji odmor. Svake godine na njegove plaže dođe 100 milijuna domaćih kupača i stranih turista, a očekuje se da će se za 25 godina ta brojka utrostručiti. Je li ta navala posjetilaca djelomično kriva za uništavanje područja kamo odlaze na ljetovanje? Ispitajmo činjenice.

Tolika najezda ljudi donosi sa sobom i raznorazni otpad s kojim zemlje Sredozemlja ne mogu izići na kraj. Otprilike 80 posto otpadnih voda koje ostaju nakon tih turista — preko 500 milijuna tona godišnje — završi u moru bez ikakvog pročišćavanja! Većina turista dolazi u sušnoj sezoni, doprinoseći tako zagađivanju lokalnih izvora vode koji su ionako oskudni. Zagađena voda potom ugrožava zdravlje ljudi. Kupanjem u nekim dijelovima Sredozemnog mora čovjek može dobiti infekcije uha, nosa i grla, a da i ne spominjemo bolesti kao što su hepatitis, dizenterija i povremeni slučajevi kolere.

Međutim, privreda mnogih sredozemnih zemalja ovisi o turizmu. Govoreći o tim zemljama, Michel Batisse, bivši pomoćnik generalnog direktora Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu, kaže: “Turizam predstavlja njihov jedini izvor prihoda, no preduvjet za to jest da se obale ne uništavaju nekontroliranom građevinskom djelatnošću koju stimulira težnja za ostvarenjem brze zarade.”

Gust tankerski promet

Sredozemno more predstavlja jedan od glavnih prometnih puteva između Srednjeg istoka i Evrope, tako da se na njemu odvija gust promet tankera koji prevoze naftu. Tim se morem prevozi preko 20 posto svjetske nafte. Procijenjeno je da je količina otpadne nafte koja se svake godine izlije u Sredozemno more 17 puta veća od količine koja se 1989. izlila iz tankera Exxon Valdez na Aljasci. Između 1980. i 1995. u Sredozemnom je moru 14 puta došlo do izlijevanja nafte iz tankera, a usto se svake godine s brodova baca u more i do milijun tona sirove nafte, često zbog toga što u lukama ne postoji oprema za vađenje naftnih ostataka ili čišćenje brodskih spremnika.

Da bi stvar bila gora, upravo dubinske vode Sredozemnog mora otječu preko Gibraltarskih vrata u Atlantski ocean. Budući da nafta pluta na površini, more gubi onu čišću vodu iz dubina, a obično zadržava površinske nakupine nafte. “Danas je hranidbeni lanac Sredozemnog mora karakterističan po zagađenosti naftom”, kaže Colette Serruya, bivša direktorica izraelskog Oceanografskog instituta. “Ona je sastavni dio tkiva ovdašnjih riba i mekušaca.” Godine 1990. Program Ujedinjenih naroda za čovjekovu okolinu (UNEP) izvijestio je da je 93 posto školjkaša ulovljenih u Sredozemnom moru imalo u sebi više fekalnih bakterija nego što je maksimalno dopušteno po standardima Svjetske zdravstvene organizacije.

Ugroženi ekosistemi

Ovom pogubnom zagađenju pridodaje se i velika šteta koja se nanosi obalama Sredozemnog mora, koje su još u 15. stoljeću n. e. velikim dijelom bile gusto pošumljene. Sječa šuma koja se provodila kako bi se dobilo obradive površine, širilo gradove ili pak osiguralo materijal za gradnju venecijanskih galija uzrokovala je eroziju tla koja je donijela nenadoknadive štete. Osim krutih tvari koje dospijevaju u more s kišom, rijeke mu donose i zagađivače kao što su deterdženti, pesticidi i teški metali. Francuska rijeka Rhône, egipatski Nil, talijanska rijeka Po, španjolska Ebro i druge rijeke donose u more sve veće količine poljoprivrednog i industrijskog otpada.

Jedna od izravnih posljedica tog zagađivanja jest crveni cvat mora, koji je već zahvatio različita područja Jadranskog i Egejskog mora, prekrivajući plaže ljepljivom sluzi odbojnog mirisa. Taj je fenomen posljedica eutrofikacije, procesa koji se javlja kad se razgradnjom otpadnih tvari iz vode crpi otopljeni kisik, uslijed čega se guši velik dio okolne flore i faune. Ovaj fenomen ugrožava i područja kao što su Lionski zaljev (Francuska), Tunisko jezero (Tunis), Izmirski zaljev (Turska) i Venecijanski zaljev (Italija).

Obalni ekosistemi ugroženi su do te mjere da neke biljne vrste koje su strane u Sredozemnom moru mogu potisnuti domaće vrste. Tipičan primjer predstavlja alga “ubojica”, Caulerpa taxifolia, koja istrebljuje ostale morske biljke. Nepažnjom je bačena u more nedaleko od obale Monaka, a sada se počela širiti morskim dnom. Ta je alga otrovna i, koliko je poznato, nema nijednog prirodnog neprijatelja, tako da se već nadaleko proširila. “Možda smo mi svjedoci početka jedne ekološke katastrofe”, kaže Alexandre Meinesz, profesor biologije mora na Sveučilištu u Nici (Francuska).

To još nije kraj lošim vijestima. Prema izjavi biologa mora Charlesa-Françoisa Boudouresquea, u Sredozemno more dospjelo je preko 300 stranih morskih organizama. Većina njih došla je iz Crvenog mora preko Sueskog kanala. Neki znanstvenici smatraju da je nemoguće sanirati štete prouzročene tim biološkim zagađivanjem i da bi u idućem stoljeću ono moglo postati jedan od najvećih ekoloških problema.

Smrt u vodi

Sredozemnoj flori prijete mnoge opasnosti, među ostalima i uništenje “livada” morske trave Posidonie, koje služe kao morska pluća, smočnica, ribogojilište i zaklon u kojem se razmnožavaju stotine vrsta morskih životinja. Te livade mogu uništiti lukobrani i pristaništa koji zadiru u njihov životni prostor, jednako kao i turistički brodovi, koji uništavaju biljke svojim sidrima.

Morska fauna jednako je tako ugrožena. Sredozemna medvjedica, jedna od 12 najugroženijih vrsta na svijetu, nalazi se na rubu istrebljenja. Godine 1980. u Sredozemnom je moru živjelo gotovo 1 000 sredozemnih medvjedica, no otad su ih lovci i ribari jako prorijedili, tako da ih danas postoji samo još 70 do 80 primjeraka. Danas glavate želve polažu jaja samo na obalama Grčke i Turske, a i tamo jaja ponekad stradaju pod nogama turista. Kornjače se često znaju zaplesti u ribarske mreže i završe na stolu obližnjih restorana. Popisu ugroženih vrsta dodani su rak kozorepac, plemenita periska i prstac.

Plan djelovanja

U namjeri da se poduzmu koraci za rješavanje te alarmantne situacije 1975. je pod pokroviteljstvom UNEP-a usvojen Plan djelovanja za Sredozemlje (MAP). Njegov je cilj obavezati države Sredozemlja, kao i druge članice Evropske unije, ne samo na to da zaštite more od zagađivanja već i da se pobrinu da razvoj obalnih područja ne djeluje štetno na okoliš. Godine 1990. pokrenut je Program tehnološke pomoći u ekološkoj zaštiti Sredozemlja (METAP), nakon kojeg je 1993. slijedio METAP II. Bilo je i drugih akcija za osnivanje rezervata prirode, zaštićenih zona i morskih nacionalnih parkova koji su urodili nekim hvalevrijednim rezultatima u pogledu zaštite delfina, kitova, sredozemnih medvjedica, kornjača i drugih ugroženih vrsta.

Međutim, sprovedene akcije nisu dosljedno pratile dana obećanja. Početkom 1990-ih MAP se nalazio na rubu propasti, budući da zemlje koji su njegovi glavni sponzori nisu plaćale obavezne doprinose. Prema izjavama vodećih ljudi koji rade na tom programu, nijedan od njegovih ciljeva, koliko je poznato, još nije ostvaren. Izvještavajući o tome koliko su sredozemne države spremne poduzeti mjere za poboljšanje situacije, Ljubomir Jeftić, zamjenik koordinatora MAP-a, dao je sljedeće upozorenje: “Nemojte biti previše optimistični.” Čak i kad bi se te zemlje uspjele složiti oko pokretanja akcije, prošla bi možda i desetljeća prije nego što se otkloni već učinjena šteta. Časopis New Scientist komentira: “U ovom trenutku MAP se, kao i velik dio sredozemnog životinjskog svijeta, doima kao mrtvac u vodi.”

Kakva je onda budućnost Sredozemnog mora? Hoće li se pretvoriti u mrtvo more prepuno prljavih algi odbojnog mirisa? To bi se možda i dogodilo kad bi njegova budućnost ovisila isključivo o čovjeku. Međutim, Stvoritelj ovog planeta, Jehova Bog, brine se za ‘more koje je stvorio’ (Psalam 95:5). On je obećao da će uskoro ‘uništiti one koji zemlju uništavaju’ (Otkrivenje 11:18, NW). Nakon tog neminovnog uklanjanja neodgovornih ljudi koji između ostalog, zagađuju i more, Bog će ponovno uspostaviti ekološku ravnotežu i odgovarajući biodiverzitet na našoj planeti. Tada će ga ‘hvaliti mora i sve što se u njima miče’ time što će se vratiti u svoje prvobitno, besprijekorno stanje (Psalam 69:34).