Euro — nova valuta Starog kontinenta

FRANCUSKI ministar financija presretan je zagrizao tek iskovani novčić i rekao: ”Pravi je, nije krivotvoren. To je prvi takav novčić proizveden u Francuskoj, a i u Evropi.” Radilo se o prvom euru, koji je bio iskovan u francuskoj državnoj kovnici. To se dogodilo u ponedjeljak, 11. svibnja 1998.

Što je euro? Kako će on utjecati na domaćice, radnike, turiste i poslovna poduzeća širom Evrope? Hoće li se njegovo pojavljivanje odraziti na svjetsku privredu? Prije nego što bacite svoje marke, lire ili franke, bilo bi dobro da saznate odgovore na ova pitanja.

Kako je nastala ideja?

Kada je Maastrichtskim sporazumom 1. studenog 1993. Evropska zajednica pretvorena u Evropsku uniju (EU), jedan od temeljnih ciljeva bio je uvođenje jedinstvene valute za države članice.a Još od vremena Rimskog Carstva, Evropa nije imala takvu jedinstvenu valutu. Bilo je odlučeno da ime nove valute bude euro. Nisu sve zemlje članice EU-a uključene u tu monetarnu uniju. Samo 11 od 15 zemalja članica EU-a ispunjava uvjete za puštanje eura u opticaj. To su Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska. Grčka nije zadovoljila ekonomske kriterije koji su potrebni za ulazak u monetarnu uniju. Ostale tri zemlje — Danska, Švedska i Velika Britanija — odlučile su da se zasad ne uključuju u tu monetarnu uniju.

Uvođenje eura odvijat će se postupno. Od 4. siječnja ove godine euro se počeo koristiti na međunarodnim deviznim burzama za bezgotovinske transakcije. Uvođenje kovanica i novčanica eura trajat će šest mjeseci, počevši od 1. siječnja 2002. — nakon čega će bivše valute zemalja članica unije vjerojatno završiti u muzejima i u kutijicama u kojima se čuvaju drage uspomene. Procjenjuje se da će euro zamijeniti 12 milijardi novčanica i 70 milijardi kovanica, koje ukupno teže 300 000 tona. Postoji nada da će se s vremenom i ostale zemlje članice EU-a moći učlaniti u klub zemalja s jedinstvenom valutom.

Austrijski ministar financija rekao je u vezi s prelaskom na euro: ”To je praskozorje jedne nove ere u ujedinjavanju Evrope.” Međutim, mišljenje evropske javnosti podijeljeno je na 47 posto onih koji misle da će jedinstvena valuta pretvoriti Evropu u ekonomsku velesilu i 40 posto onih koji smatraju da će euro ozbiljno ugroziti evropsku privredu. Neki čak nagađaju da bi jedinstvena valuta mogla dovesti do rata! Između tih dviju krajnosti stoje suzdržani ”euroskeptici”, koji su svjesni prednosti jedinstvene evropske valute, no nisu sigurni u njen konačni uspjeh.

Jedni ga smatraju blagoslovom. . .

Vrhovno izvršno tijelo EU-a, Evropska komisija, objavilo je: ”Stvaranjem jedinstvene valute Evropa će svojim građanima, djeci i partnerima pružiti ( . . . ) jedan konkretniji simbol zajedničke sudbine koju su izabrali slobodnom voljom: a to je izgrađivanje zajednice koja će se temeljiti na miru i blagostanju.”

Zagovornici eura navode brojne koristi koje bi mogle proizaći iz jedinstvene valute. One bi se najviše očitovale u eliminiranju troškova zamjene strane valute. Ponekad se navodi primjer neumornog putnika koji odlazi iz svoje zemlje i putujući Evropom posjećuje ostalih 14 zemalja EU-a. Ako, naprimjer, na početku putovanja ima 1 000 njemačkih maraka i u svakoj zemlji mijenja novac, ispada da mu, nakon što plati troškove zamjene novca, na kraju ostane samo 500 maraka!

Osim toga, izvoz i uvoz više neće biti opterećeni troškovima devizne razmjene. Isto će tako jedinstvena valuta ukinuti indirektne troškove promjene tečaja. Kad u nekoj zemlji domaća valuta gubi na vrijednosti, roba koja se u nju uvozi postaje skuplja. To često dovodi do inflacije. Tako bi Evropa, kad bude imala jedinstvenu valutu i kad ne bude postojala opasnost od promjene deviznog tečaja, trebala postati privlačnija za strane investitore.

Zagovornici eura također predviđaju pad cijena u cijeloj Evropi. Kupci i proizvođači danas mogu lako uspoređivati cijene, a kad 2002. kovanice i novčanice eura budu puštene u opticaj, to će biti još lakše. Očekuje se da će se smanjiti razlike u cijeni istog proizvoda u različitim dijelovima Evrope, što je sretna okolnost za potrošače.

. . .drugi ga smatraju prokletstvom

Pogledajmo što kažu kritičari. Oni misle da će euro ograničiti evropsku privredu time što će uništiti njenu fleksibilnost i usporiti njen rast. Predviđaju da će jedinstvena valuta dovesti do porasta nezaposlenosti, do brojnih financijskih špekulacija na tržištu novca i do političkih trzavica. Takve političke trzavice vidljive su već danas. Uzmimo za primjer rasprave koje se vode između Njemačke i Francuske oko toga tko bi trebao biti na čelu Evropske središnje banke, koja će nadgledavati što se događa s eurom. Još više takvih sporova može se očekivati kad svaka članica EU-a bude postavila svoje vlastite zahtjeve.

U nekim zemljama EU-a nezaposlenost je upravo dostigla rekordnu stopu. Mnogi za to krive smanjenje izdataka iz državnih budžeta i povećane porezne stope, što je potrebno da bi se udovoljilo kriterijima jedinstvene valute. U cijeloj se Evropi protestira protiv stroge financijske politike koja je, između ostalog, smanjila prilično velike socijalne pomoći, mirovine i programe zdravstvene njege. Koliko još mogu potrajati tako stroge financijske mjere? Hoće li neke zemlje doći u iskušenje da ih malo ublaže nakon što euro postane stvarnost? Da li bi takva popustljiva politika nanijela veliku štetu evropskom sustavu jedinstvene valute?

Neki drugi naglašavaju duboku sentimentalnu vezanost ljudi za valutu svoje zemlje. Valuta je daleko više od novca u džepu. Za mnoge je ona i dio povijesti njihove zemlje, simbol koji je jednako tako značajan kao i zastava. Nacionalna valuta prepoznatljiva je mjerna jedinica u kojoj pripadnici jednog naroda primaju plaću, prave proračune, procjenjuju vrijednost nečeg, posluju i štede. I dok će se, naprimjer, u Njemačkoj nakon konverzije marke u euro iznosi na bankovnim računima štediša prepoloviti, u Italiji će se ti iznosi smanjiti čak 2 000 puta kad euro zamijeni talijanske lire. Prema jednoj studiji, prelazak na euro predstavljat će ”traumatično” iskustvo za mnoge Evropljane.

Može li jedna valuta odgovarati svima?

Neki ekonomisti u EU-u i u Sjedinjenim Državama naglašavaju činjenicu da unatoč tome što postoji snažna politička želja za jedinstvenom valutom, privreda u Evropi je rascjepkana, ljudi su jako vezani za svoju domovinu i kulture im se uveliko razlikuju. Stoga je kod Evropljana, za razliku od ljudi koji žive u Sjedinjenim Državama, puno manja vjerojatnost da će se nakon što ostanu bez posla jednostavno spakirati i odseliti daleko od kuće kako bi pronašli posao. Neki stručnjaci vjeruju da zbog takve rascjepkanosti euro-nacije neće imati potrebne ”amortizere” za ublažavanje problema koji se mogu pojaviti nakon ujedinjenja privrede i uvođenja jedinstvene valute.

Kritičari kažu da će u jedinstvenom monetarnom sustavu vlade pojedinih zemalja izgubiti svoju fleksibilnost u rješavanju privrednih problema. Oni tvrde da će euro polako preusmjeravati moć upravljanja svake pojedine zemlje u novu Evropsku središnju banku, sa sjedištem u Frankfurtu (Njemačka). To će, zauzvrat, povećati pritisak da se usklade porezni zakoni i ekonomske politike cijelog kontinenta. Kritičari ukazuju na to da će izvršna i zakonodavna tijela u Bruxellesu i Strasbourgu zadobiti moć. Zaista, Maastrichtski sporazum poziva na političko jedinstvo koje će s vremenom postati odgovorno za vanjsku i obrambenu politiku, kao i za ekonomsku i socijalnu politiku Evrope. Hoće li taj prijelaz teći glatko i bez problema? Samo će vrijeme to pokazati.

’Velika igra na sreću’

U međuvremenu su banke i supermarketi već počeli prelaziti na euro, tako da otvaraju bankovne euro račune te naznačuju cijene u eurima pored cijena koje su izražene u domaćoj valuti. Cilj je da prijelaz na euro 2002. godine prođe što bezbolnije. Jedan popularni francuski časopis već je razdijelio preko 200 000 kalkulatora koji su programirani tako da francuske franke preračunavaju u eure.

Hoće li euro jednog dana konkurirati američkom dolaru? Mnogi misle da nakon što euro bude prihvaćen, Sjedinjene Države vjerojatno više neće u tolikoj mjeri dominirati svjetskom privredom. Oni predviđaju da će euro, pored dolara, postati glavna svjetska rezervna valuta. Jill Considine, iz Njujorškog udruženja obračunskih kuća, kaže: ”Dolaskom novog konkurenta promijenit će se odnosi u poslovnom svijetu.”

Kakva će biti budućnost eura? Josef Joffe, urednik jednih njemačkih novina, nazvao je tu jedinstvenu valutu ”evropskom kolosalnom igrom pismo-glava” i ”velikom igrom na sreću”. Zatim je dodao: ”Ako ta zamisao ne bi uspjela, to bi moglo uništiti dobar dio onog što je Evropa postigla u prethodnih 50 godina.” Francuski ministar financija izrazio je osjećaje mnogih Evropljana rekavši: ”S time je povezan veliki optimizam, ali i velika bojazan.”

[Bilješka]

[Okvir na stranici 14]

PODACI O EURU

Vrijednost jednog eura malo je veća od vrijednosti jednog američkog dolara

Novčanice eura imat će sedam apoena: 5, 10, 20, 50, 100, 200 i 500 eura

Na jednoj strani novčanice eura bit će karta Evrope s nekim poznatim mostovima, a na drugoj prikazi prozora ili ulaznih vrata

Na novčanicama će latinicom i grčkim pismom biti ispisane riječi ”EURO”, odnosno ”ΕΥΡΩ”

Kovanice eura imat će osam apoena: 1, 2, 5, 10, 20 i 50 centi, te 1 i 2 eura

Sve će kovanice na jednoj strani imati isti prikaz Evrope, a na drugoj će strani svaka država imati svoj specifičan dizajn

[Karta na stranici 13]

(Vidi publikaciju)

EVROPSKA UNIJA

VELIKA BRITANIJA

DANSKA

ŠVEDSKA

GRČKA

Zemlje članice koje su trenutno u sastavu monetarne unije

IRSKA

PORTUGAL

ŠPANJOLSKA

BELGIJA

FRANCUSKA

NIZOZEMSKA

NJEMAČKA

LUKSEMBURG

FINSKA

AUSTRIJA

ITALIJA

[Zahvala na stranici 12]

Sve valute na stranicama 12–14; © European Monetary Institute