Ostati bez ruke ili noge — može li se to i vama dogoditi?

Dok je Benjamin uživao na proljetnom suncu koje je grijalo Sarajevo, iznenada je nagazio na kopnenu minu. Eksplozija mu je raznijela lijevu nogu. “Pokušao sam ustati”, prisjeća se Benjamin. “Nisam mogao.” Benjamin je samo jedna od 20 000 osoba koje kopnene mine svake godine ubiju ili osakate.

ANGOLA je prekrivena s čak 15 milijuna kopnenih mina — što znači da u toj zemlji na svakog muškarca, ženu i dijete dolazi više od jedne mine. U Angoli sada ima 70 000 ljudi koji su ostali bez ruke ili noge. Kambodža, s osam do deset milijuna postavljenih kopnenih mina, ima u svijetu najviši postotak osoba koje su ostale bez ruke ili noge — procjenjuje se da je takva 1 od 236 osoba. U Bosni i Hercegovini navodno ima više od tri milijuna mina — 59 po kvadratnom kilometru.

No, i u onim zemljama koje nisu rastrgane ratom ljudi ostaju bez ruke ili noge. Primjerice, u Sjedinjenim Državama ima oko 400 000 ljudi kojima se to dogodilo. U toj zemlji većini odraslih koji su ostali bez ruke ili noge to se dogodilo kao posljedica kroničnog stanja neprecizno nazvanog “periferna vaskularna bolest”, ili PVD. To je općeniti naziv koji obuhvaća nekoliko poremećaja. Taber’s Cyclopedic Medical Dictionary definira PVD kao neprecizan naziv koji označava “bolesti arterija i vena u ekstremitetima, a pos[ebno] ona stanja koja sprečavaju adekvatan protok krvi u ekstremitete ili iz njih”. Najčešći uzrok PVD-a je dijabetes. Prema The World Health Report 1998, “u svijetu će se broj odraslih oboljelih od dijabetesa povećati više od dvostruko, sa 143 milijuna koliko ih je bilo 1997. na 300 milijuna do 2025. godine”.

U Sjedinjenim Državama nesreće — u što spadaju prometne nesreće, nesreće pri rukovanju strojevima, električnim alatima ili vatrenim oružjem — po učestalosti predstavljaju drugi uzrok zbog kojeg ljudi ostaju bez ruke ili noge, na koji otpada 20 do 30 posto svih amputacija. Daljnje uzroke zbog kojih ljudi ostaju bez ruke ili noge predstavljaju tumori (oko 6 posto) i urođeni nedostaci (oko 4 posto).

Sama pomisao na to da se ostane bez nečeg tako dragocjenog kao što je ruka ili noga, najblaže rečeno, uznemirava. Postoji li ikakav način da se smanji taj rizik? A ako ste već izgubili ruku ili nogu, možete li imati sadržajan život? Sljedeći članci odgovorit će na ta i druga pitanja.