‘Nisu svi pozvani na zabavu’
GODIŠNJI izvještaj Programa UN-a za razvoj, ili UNDP-a, pod nazivom Human Development Report 1998 usredotočio se na neviđeni svjetski porast potrošnje. Izvještaj je pokazao da se, gledano u globalnim okvirima, danas na ekonomska dobra troši šesterostruko više novca nego 1950. i dvostruko više nego 1975. Unatoč tom naglom porastu potrošnje, generalni direktor UNDP-a James Gustave Speth kaže: “Nisu svi pozvani na tu zabavu.”
Prikažimo to ovako: najbogatijih 20 posto svjetskog stanovništva jede sedam puta više ribe nego najsiromašnijih 20 posto ljudi svijeta. Najbogatijih 20 posto također jede 11 puta više mesa, troši 17 puta više energije, ima 49 puta više telefonskih linija, troši 77 puta više papira i posjeduje 149 puta više automobila u odnosu na najsiromašnijih 20 posto stanovnika svijeta.
Komentirajući te podatke, UN Radio je primijetio da ako se želi usporiti iscrpljivanje Zemljinih prirodnih bogatstava, industrijski razvijene zemlje trebaju promijeniti svoje potrošačke navike. Istovremeno, bogatije zemlje trebaju u većoj mjeri dijeliti svoje bogatstvo sa siromašnim zemljama svijeta, kako bi se i one mogle više okoristiti Zemljinim prirodnim bogatstvima. Koliko bi se tog bogatstva trebalo podijeliti?
Gospodin Speth procjenjuje da bi se svim siromašnim ljudima svijeta moglo osigurati hranu, zdravstvenu njegu, obrazovanje i krov nad glavom kada bi industrijski razvijene zemlje udvostručile svotu koju sada izdvajaju za pomoć zemljama u razvoju — prešavši s 50 milijardi na 100 milijardi dolara. Možda dodatnih 50 milijardi dolara zvuči astronomski. Međutim, g. Speth podsjeća: “To je svota koja se u Evropi godišnje potroši na cigarete, a u SAD-u se polovinu te svote danas troši na alkoholna pića.”
Stoga je jasno da bi svesrdni napori za ostvarenje ravnomjernije raspodjele prirodnih bogatstava naše planete uvelike pomogli da se stane na kraj siromaštvu koje uzrokuje mnoge patnje. Što je potrebno da bi se to ostvarilo? Jedan je UN-ov funkcionar primijetio: “Kad se sve zbroji i oduzme, ono što je potrebno jest preobrazba srca, uma i volje.” Većina se ljudi slaže s tom tvrdnjom, no isto tako uviđa da organizacije koje danas kroje politiku, ma koliko bile dobronamjerne, nisu u stanju dovesti do tog preobražaja, a da i ne govorimo o iskorjenjivanju osobina kao što je pohlepa.
Međutim, ipak postoji nada za ljude koji su zabrinuti za budućnost ljudske obitelji i naše planete. Ohrabrujuće je znati da je Stvoritelj Zemlje obećao da će riješiti čovjekove probleme. Psalmist je prorekao: “Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosilja Bog, Bog naš! Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino” (Psalam 67:6; 72:16). Da, tada će svaki stanovnik Zemlje biti ‘pozvan na zabavu’!