Ptica koja ljubi cvijeće — INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower

Ptica koja ljubi cvijeće

BRAZILCI ga zovu beija-flor — ptica koja ljubi cvijeće. To ime dobro opisuje kolibrićevu ulogu koju ima s obzirom na cvijeće. Drugi ljudi koji promatraju te ptice i zapažaju njihovo perje živih boja ova sićušna stvorenja nazivaju “živim draguljima” ili “ljupkim djelićima duge” te različitim vrstama daju birana imena kao što su brazilski, smaragdni ili kolibrić repatica.

Sjajne boje najočitije su na posebnom perju oko vrata i na kruni mužjaka kolibrića. Njihovo perje ima slojeve stanica ispunjenih zrakom, a te stanice lome svjetlosne valove u spektar duginih boja, djelujući donekle poput milijuna malenih mjehurića sapunice.

U knjizi Creature Comforts, autorice Joan Ward-Harris, nalazi se divan opis riđeg kolibrića, vrste koja uglavnom živi u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike: “Dragulj mu se nalazi na vratu — to je njegova mrlja (...). Ona se proteže ispod obraza i brade do grla i prsa, poput dječjeg podbradnika. Dojam koji stvara ta sjajna mrlja oduzima dah — ptica izgleda dvaput veća i čini se kao da je u plamenu.” Dok se riđi kolibrić brzo kreće, mrlja na njegovom vratu može imati ljubičasti ili smaragdnozeleni sjaj ili pak može bliještati svim bojama spektra. No ako se makne sa svjetla, mrlja na njegovom vratu odjednom postane tamna, ljubičastocrna.

Čuda akrobatskog leta

Kolibrić je poznat kao akrobatski letač bez premca. Jednog će trena lebdjeti iznad cvijeta, piti njegov nektar i izgledati poput nejasne mrlje dok zuji krilima. Zatim će ta energična mrvica iznenada jurnuti naprijed, natrag, lijevo, desno ili čak gore i dolje, zamahujući pritom krilima 50 do 70 — neki kažu i 80 — puta u sekundi! Navodno može postići brzinu od 50 do 100 kilometara na sat, a potom se naglo zaustaviti. Što kolibriću omogućava da čini takve zadivljujuće stvari?

Tajna leži u čudesno oblikovanom kolibrićevom tijelu. Dobro razvijeni mišići, pričvršćeni na istaknutu prsnu kost, čine 25 do 30 posto njegove tjelesne težine. Krila, koja su od ramena do vrha kruta, daju mu snagu i kad zamahuje prema gore i kad zamahuje prema dolje, za razliku od ostalih ptica koje snagu dobivaju samo kad zamahuju prema dolje. Tako oba zamaha omogućavaju uzgon i kretanje naprijed, dok njegova ramena omogućavaju rotaciju od 180 stupnjeva. Ne čudi što vas ova ptica može očarati svojim akrobatskim letom!

Hoće li kolibrić proći na testu izdržljivosti? Sigurno hoće. Naprimjer, neki riđi kolibrići svake godine putuju više od 3 000 kilometara na sjever iz svog zimskog doma u Meksiku sve do Aljaske. Klanci visokih planina, otvoreno more i loši vremenski uvjeti ne uznemiravaju ih.

Izjelica

Ljubavna veza između kolibrića i cvijeća koje posjećuju ima korisnu svrhu — križno oprašivanje. No njih zapravo privlači nektar. Da bi podržavao svoju ogromnu energiju, kolibrić svakoga dana treba pojesti količinu nektara bogatog ugljikohidratima koja odgovara otprilike oko polovini njegove težine (a neki kažu da je ta količina čak dvaput veća od njegove težine). Možete li zamisliti kako bi izgledalo kad bi čovjek trebao uzimati proporcionalnu količinu hrane?

Za razliku od većine ptica, kolibrić rijetko hoda. On se hrani u zraku. Budući da se kljun razlikuje veličinom i oblikom od vrste do vrste, oni izabiru cvijeće koje im odgovara. Prehranu nektarom nadopunjavaju voćnim mušicama koje hvataju i lisnim ušima koje kljucaju s biljaka. Kako ta ptica dolazi do nektara cvijeća koje ljubi?

Pribor koji kolibrić koristi dok jede njegov je jezik. Joan Ward-Harris piše: “Kolibrićev je jezik dugačak, uzak, račva se i malo je dlakav pri vrhu; dijele ga dvije zakrivljene brazde koje stvaraju sićušne žljebove kroz koje, po zakonu kapilarnosti, prolazi nektar dok ga ne proguta.”

Ako kolibriće privučete bliže svom prozoru tako da im napravite mjesto za hranjenje, nikad vam neće dosaditi zabava koju će vam pružiti ove fascinantne loptice energije. Međutim, hranite ih jedino ako ste spremni to raditi tijekom čitave sezone, budući da će ovisiti o hrani koju im dajete dok podižu svoju obitelj u nekom obližnjem gnijezdu.

Obredi snubljenja

Neke vrste kolibrića iz Srednje i Južne Amerike ženke privlače pjevanjem. Vinsko-grleni kolibrić, koji živi u Gvatemali, najmuzikalniji je u svojim izvedbama. A pjesma bjelouhog kolibrića zvuči poput “zvonjenja malenog, srebrnog zvona čiji je zvuk ugodan uhu”. Ipak, većina njih nije na glasu kao pjevice. Oni naprosto uvijek iznova ponavljaju nekoliko monotonih, reskih tonova ili pak zuje zatvorenog kljuna i nadutog vrata.

Neki kolibrići za vrijeme snubljenja izvode sjajne predstave akrobatskog leta. To je slučaj s riđim kolibrićem, vatreno brzim kolibrićem koji se s velike visine obrušava tik do ženke koja ga promatra i tada se — baš u pravom trenutku — diže kako bi u letu opisao slovo J. On leti amo-tamo zakrivljenim dijelom slova J dok se ponovno ne digne visoko ili odleti sa svojom novom družicom. Tijekom ove upadljive predstave krilima može mahati i do dvjesto puta u sekundi!

Fino izgrađeni domovi

Kolibrićevo je gnijezdo “jedna od najfinijih konstrukcija na svijetu”, tvrdi jedan promatrač. Joan Ward-Harris pokazala je dopisniku Probudite se! jedno gnijezdo koje je pronašla. Bilo je široko 4,5 centimetara, a duboko oko 1 centimetar, konstruirano na takav način da se, dok mladi veličine bumbara rastu, njihov udoban dom može širiti kako bi im pristajao. Uzbudljivo je držati gnijezdo na dlanu — poput malene šalice od mekog biljnog materijala. U gnijezda je utkano i paperje i paučina. U njega se odlažu dva ili tri čisto bijela jaja, “poput bisera istih veličina”.

Dok hrani mlade, majka gura svoj kljun duboko u njihova sićušna grla i povraća potrebnu hranu. Mladi obično nakon samo tri tjedna instinktivno napuste gnijezdo, a zatim se hrane i rastu dok ih njihov unutarnji sat ne pošalje na dug put prema blažim zimskim vremenskim uvjetima.

Neustrašiv

Iznenađujuća osobina kolibrića njegova je neustrašivost. To možete vidjeti kad se bijes naizgled razbukta zbog mjesta na kojima se hrane ili zbog staništa. Jednom se u Južnoj Americi moglo vidjeti kako dva krunasta kolibrića hrabro napadaju orla koji je ušao u njihovo područje gniježđenja, pokazujući da su spremni boriti se s tim Golijatom ako bude potrebno. No kolibrići ponekad izgube život zbog drugih neprijatelja kao što su zmije, žabe, paukove mreže, trnovito cvijeće i ljudi koji ih skupljaju.

Pa ipak, mnogi su ljudi pripitomili kolibriće i svake ih sezone željno očekuju da se vrate svom smislenom životu. Detaljnije proučavanje ovih blistavih dragulja stvaranja sigurno će povećati oduševljenje koje osjećate prema njima — ako odluče poljubiti cvijeće u vašem vrtu.

[Okvir/slike na stranici 17]

NEKI PODACI O KOLIBRIĆU

• Na zapadnoj hemisferi porodica kolibrića druga je po brojnosti vrsta ptica: u nju spada 320 vrsta

• Oni su patuljci ptičjeg svijeta: pčelinji kolibrić koji živi na Kubi od vrha repa do vrha kljuna ima oko šest centimetara

• Najveći kolibrić dugačak je 22 centimetra, a živi u zapadnom dijelu Južne Amerike, na području od Ekvadora do Čilea

• Njihovo glavno stanište između ostalog je i ekvatorijalno područje duž Južne Amerike, i to od razine mora pa do nadmorske visine od preko 4 500 metara, kao i neki karipski otoci i Pacifik

• Tijekom ljetnih mjeseci može ih se naći od Aljaske na sjeveru pa sve do Ognjene zemlje na jugu

• Jednom je pobijeno na milijune kolibrića kako bi se došlo do ukrasa za izradu modnih šešira u Evropi, što je vjerojatno dovelo do istrebljenja nekih vrsta

[Slike]

Veliki kolibrić (prirodna veličina)

Pčelinji kolibrić (prirodna veličina)

[Zahvale]

[Slika na stranici 15]

Riđi kolibrić

[Zahvala]

THE HUMMINGBIRD SOCIETY / Newark Delaware USA

[Slika na stranici 15]

Pčelinji kolibrić (uvećan)

[Zahvala]

[Slika na stranici 15]

Antilijski mango

[Zahvala]

[Slika na stranici 16]

Riđoprsi kolibrić

[Zahvala]

[Slika na stranicama 16 i 17]

Anin kolibrić (uvećan)

[Zahvala]

Patricia Meacham/Cornell Laboratory of Ornithology

[Slika na stranici 17]

Ženka crvenovratog kolibrića s ptićima