Pantanal — zadivljujuće utočište
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ BRAZILA
TURIST se razljutio kad mu je Jerônimo rekao da limenku piva ne baci u rijeku. “Je li to vaša rijeka?” upitao je. “Nije”, odgovorio je Jerônimo, “ona je naša. Ali ako nastavite bacati smeće u nju, uskoro nitko od nas neće moći pecati ovdje.”
Ovo pokazuje samo jedan način na koji se danas ugrožava Pantanal — prostrano područje u koje spadaju dijelovi Brazila, Bolivije i Paragvaja. Portugalska riječ pântano znači “močvara ili bara”. No tlo Pantanala nije ravno, pa ni njegove vode nisu stajaćice. Za razliku od toga, one polako i lagano otječu, ostavljajući za sobom plodnu ravnicu prekrivenu mnogim travama. Da li biste voljeli saznati nešto više o tom prostranom području? Pridružite mi se dok s grupom turista budem putovao prema jednom od najzanimljivijih ekoloških utočišta na svijetu.
Aligatori i anakonde!
Napustili smo São Paulo i autobusom krenuli zapadno prema Corumbái, koja je udaljena oko 1 200 kilometara. Kad smo ušli u zonu Pantanala, iznad nas su preletjele ogromne ptice kao da nam žele izraziti dobrodošlicu. Evo jabirua (tuiuiú), s rasponom krila od 2,6 metara. Njemu skoro treba pista da bi poletio! “Zbog trenja sa zrakom snažno zamahivanje krilima stvara zvuk lepetanja”, piše Haroldo Palo, ml., koji je dvije godine proveo u Pantanalu. “Kad dođe vrijeme za [jabiruove] rituale parenja”, dodaje on, “dva ili tri mužjaka zajedno jedre zrakom (...) izvodeći spektakularna obrušavanja koja se mogu vidjeti s velike udaljenosti.”
Stiglo je sušno razdoblje, pa je razina vode niska. Zato su ribe postale lak plijen pticama. Gle! Jabiru i čaplja love ribu među aligatorima! Aligatori se hrane opakim piranama. Kao što možda znate, pirane imaju izrazito oštre zube i privlači ih žrtva koja krvari. Iako ni u kom slučaju ne bismo željeli biti u njihovoj blizini, izgleda da aligatori nisu svjesni — i pošteđeni su — bilo koje opasnosti.
Nakon što smo trajektom prešli rijeku, vozimo se do ranča. Naš se vozač odjednom zaustavlja i pokazuje nam ogromnu zmiju koja prelazi prašnjavu cestu. “To je anakonda”, kaže on. “Bilo bi dobro da je što prije slikate. Rijetko ih se vidi tako blizu!” I sam pogled na nju sledio mi je krv jer je anakonda, koja dosegne i do devet metara dužine, jedna od najvećih zmija. Dok sam je gledao kako nestaje u grmlju, shvatio sam da je anakonda i brza. To mi nije nimalo smetalo. Zbilja, da anakonda nije otišla, ruke bi mi se sigurno toliko tresle da bi slika ionako bila mutna!
Život pantaneira
Pantanal je dom mnogim krdima stoke. Za njih se brine pantaneiro. On je ustvari nešto između kauboja i farmera, potomak Indijanaca, Afrikanaca i Španjolaca. Pantaneiro pripitomljuje konje i stoku vodi na ispašu po cijelom ranču. Vidimo nekoliko krda, a svako se sastoji od oko tisuću grla stoke. Svako krdo vodi šest muškaraca. U tu brojku spada i kuhar, koji ide prvi, a slijedi ga pastir s bikovim rogom za trubljenje. Iza njih idu ostali kauboji. Jedan je vlasnik stada, a drugi okupljaju životinje koje zaostanu i odlutaju.
Jerônimo, spomenut na početku, je pantaneiro. Iako je to zamornije, vozi nas veslajući uzduž rijeke Abobral umjesto da koristi motorni čamac, budući da zvuk motora može prestrašiti ptice. U njegovom strahopoštovanjem ispunjenom glasu odražava se ljubav i zanimanje za njegov dom, Pantanal. “Pogledajte! Tamo na obali rijeke — aligator se sunča”, kaže Jerônimo. Nešto malo dalje pokazuje na jazbinu jednog para vidri. “To je njihov dom”, kaže on. “Uvijek ih tu vidim.” S vremena na vrijeme Jerônimo napuni svoju čašu riječnom vodom kako bi ugasio žeđ. “Zar voda nije zagađena?” pitamo ga. “Još nije”, odgovara on. “I vi se možete napiti ako hoćete.” Nismo baš bili raspoloženi za to.
Pantaneiro ima optimističan stav prema životu. Ima malo želja, a posao je njegova rekreacija. Dom napušta u zoru i vraća se noću, zarađuje minimalnu plaću (oko 100 dolara mjesečno) uz smještaj i hranu — a mesa može jesti koliko god mu duša želi. “Na mojoj farmi”, kaže jedan farmer, “pantaneiro jede što želi i koliko želi. On nije rob. Ako nije zadovoljan, može reći: ‘Gazda, daj mi plaću. Ja idem.’”
Zoološki vrt bez kaveza
Farma u sklopu koje su sobe za goste, u kojima smo odsjeli, dom je i mnogim pticama i životinjama, kao što su are, papige, papigice, jabirui, jaguari, vodenprasad i jeleni. Jedan potomak indijanskog plemena Guaná, čija obitelj u Pantanalu živi već 100 godina, rekao nam je: “Ovdje hranimo ptice. Mnoge od njih lugari su zaplijenili od osumnjičenih krivolovaca.” Njegova je žena rekla da su u početku imali samo 18 papigica, a sada ih imaju oko 100. “Cilj nam je vratiti ih u njihova staništa”, kaže ona.
U ovom zoološkom vrtu bez kaveza slikali smo are kako mirno jedu pored svinja i kokoši. Turisti diljem svijeta oduševljeni su bogatim ptičjim i životinjskim svijetom te pejzažom Pantanala. A zalasci sunca su zadivljujući! Jednoga dana neka mlada turistkinja iz Japana bila je očarana jatima ptica koja su se vraćala u svoja gnijezda za vrijeme zalaska sunca. Onda ju je upozorenje radnika na farmi — “Gospođice, pazite. Ovdje ima jaguara!” — nagnalo na bijeg u sobu. Međutim, sljedećeg dana pobijedila je svoj strah, pa je keksima hranila are. Čak smo slikali kako ptica kljunom uzima keks koji ona drži u svojim ustima. Njen je strah nestao!
Jednog jutra, prije izlaska sunca, otišli smo gledati zvijezde. Izgledalo je kao da možemo ispružiti ruku i dodirnuti ih. Bio je to neopisiv prizor! U Pantanalu smo gotovo mogli “čuti” tišinu. Ti su nas prizori i zvukovi potaknuli da zahvalimo Stvoritelju na toj rajskoj sceni. U jednom reklamnom prospektu stajalo je: “Ako vas netko jednom pita postoji li raj, možete reći: ‘Pantanal je nesumnjivo dio njega.’”
Zagađivanje ekološkog utočišta
Tijekom prošlih 20 godina mediji su posvetili puno pažnje prijetnji koja bdije nad Pantanalom. Haroldo Palo, ml., u svojoj knjizi Pantanal piše o različitim načinima zagađivanja ekosistema Pantanala. Neki od njih ukratko obuhvaćaju sljedeće.
◼ Muljevite rijeke. “Zadnjih godina rijeka Taquari toliko je muljevita da je nemoguće ploviti blizu njenog ušća, zbog čega su izolirani (...) oni koji žive na njenim obalama. Isti se proces odvija i u drugim rijekama koje teku u Pantanal.”
◼ Razdoblje suše. “Bojim se da bi (...) ponovno nastupanje razdoblja suše od 15 ili 20 godina, koje smo već imali, moglo ostaviti katastrofalan trag na flori i fauni ovog područja.”
◼ Herbicidi i živa. “U poljoprivrednim poslovima koje se izvan Pantanala obavlja uz pomoć strojeva koriste se herbicidi koji pomalo prodiru u podzemne vode i na kraju dolazi do zagađivanja rijeka koje teku blizu njega. Ili ih površinske vode donose zajedno sa zemljom, zbog čega rijeke postaju muljevite. U Poconéu vlada jedna druga velika prijetnja za Pantanal, a to su rudnici zlata, koji živom zagađuju vodu.”
◼ Lov. “Iako je zakonski zabranjen, u većini Pantanala lovi se bez kontrole. Izuzev nekoliko prosvijetljenih farmera koji štite svoja prirodna bogatstva i drugih koji se zalažu za njih zbog ekonomskih interesa vezanih uz turizam, životinje i priroda u milosti su beskrupuloznih interesa.”
Povratak u betonsku džunglu
Kakve li razlike kad smo se vratili u São Paulo! Umjesto žutih ipêsa, grimiznih ipêsa i velike kadulje, naišli smo na džunglu nebodera. Umjesto čistih, bistrih rijeka punih riba, tu su rijeke pretvorene u kanalizacije. Umjesto melodioznog ptičjeg pjeva, zaglušujuća buka tisuća kamiona i automobila te njihovih sirena. Umjesto kristalno plavog neba, natpisi na kojima stoji: “Zrak: Loš.” Umjesto mira između čovjeka i životinje, strah od ljudskih grabežljivaca.
U Pantanalu smo ostali dva tjedna, što je bilo prekratko da bismo upoznali različita područja koja nose egzotična imena, kao što su Poconé, Nhecolândia, Abobral, Nabileque i Paiaguás — a svako ima svoje posebnosti. No bio je to doživljaj koji ćemo pamtiti. Ta flora i fauna melem je za oči, simfonija za uši i sedativ za srce.
[Karte na stranici 15]
(Vidi publikaciju)
Paragvaj
Bolivija
Brazil
PANTANAL
[Zahvala]
Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.
[Slika na stranici 16]
Žuti lastinrep
[Slika na stranicama 16 i 17]
Jaguar
[Slika na stranici 17]
Velike bijele čaplje
[Zahvala]
Georges El Sayegh
[Slika na stranici 17]
Anakonda i aligator
[Zahvala]
Georges El Sayegh
[Slika na stranici 18]
Ara
[Zahvala]
Georges El Sayegh
[Slika na stranici 18]
Ove pirane duge 15 centimetara imaju izrazito oštre zube
[Zahvala]
© Kjell B. Sandved/Visuals Unlimited
[Zahvala na stranici 15]
Georges El Sayegh