Dunav — kad bi barem mogao govoriti!

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NJEMAČKE

Najslavniji Nijemci svih vremena već više od jednog i po stoljeća netremice gledaju rijeku Dunav — no ipak je ne vide. Kako je to moguće? Godine 1842. bavarski kralj Ludvig I dovršio je Walhallua, mramorni hram dorskog stila podignut u čast istaknutim umrlim Nijemcima.

NALAZI se na jednom brežuljku nedaleko od Regensburga (Njemačka) s kojeg se pruža pogled na Dunav. U toj njemačkoj “dvorani velikana” — sagrađenoj po uzoru na Partenon s atenske akropole — izloženo je mnoštvo poprsja slavnih muškaraca i žena.

Lokacija tog zdanja zaista je prikladna. Svi su ti prinčevi, pjesnici, umjetnici, političari, znanstvenici i glazbenici — među kojima su i velikani poput Beethovena, Einsteina, Goethea, Gutenberga, Keplera i Luthera — dobro znali Dunav. Mnogi od njih živjeli su na njegovim obalama, prelazili preko njega ili pisali stihove u njegovu čast. Kakvu bi samo priču Dunav mogao ispričati — samo da može govoriti!

Nije tek obična rijeka

“Geograf u rijekama vidi vodu koja nanosi talog i potiče trgovinu”, piše povjesničar Norman Davies. Međutim, on zapaža da “povjesničar u njima vidi nosioce kulture, raznih ideja, a katkada i uzroke sukoba. One su ustvari slika samog života.” Dunav teče unutrašnjošću ili samim granicama deset zemalja — Njemačke, Austrije, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Jugoslavije, Bugarske, Rumunjske, Moldove i Ukrajine — tako da je uz njega vezano mnogo različitih kultura, ideja i sukoba. Nije neobično što su mnogi podunavski gradovi i naselja odigrali važnu ulogu u evropskoj, pa čak i svjetskoj povijesti.

Uzmimo za primjer Beč, glavni grad Austrije. Taj grad već dugo vremena neosporno spada u red svjetskih kulturnih centara s mnogim opernim kućama, kazalištima, muzejima, spomenicima kulture i knjižnicama. Stoljećima je poznat i po svojim kavanama i gostionicama. Bečki filharmonijski orkestar smatra se jednim od najboljih na svijetu. Bečko sveučilište, osnovano 1365, najstarije je sveučilište na njemačkom govornom području.

Kada je riječ o raznim ideologijama, The New Encyclopædia Britannica naziva Beč na prijelazu stoljeća “plodnim izvorištem ideja koje su — bilo u dobrom bilo u lošem smislu — trebale oblikovati suvremeni svijet”. Među pojedincima na koje su u određenoj mjeri utjecale godine provedene u tom gradu bili su Theodor Herzl, utemeljitelj cionizma; Sigmund Freud, otac psihoanalize, te Adolf Hitler, kojeg uopće nije potrebno predstavljati.

Na razmeđi “civilizacije i barbarstva”

“U davnoj prošlosti Dunav je bio jedna od velikih razmeđa evropskog poluotoka”, kaže Norman Davies. On objašnjava: “Kad je u 1. stoljeću n. e. proglašen granicom Rimskog Carstva, latinski Danuvius (...) postao je razmeđa civilizacije i barbarstva.”

Neki su gradovi na Dunavu odigrali istaknutu ulogu u povijesti Rimskog Carstva, a kasnije i takozvanog Svetog Rimskog Carstva. Tako je naprimjer Bratislava, kulturni centar Slovačke i njen današnji glavni grad, od 1526. do 1784. bila mađarska prijestolnica. Jedno je vrijeme veličanstveni dvorac koji se uzdiže stotinjak metara iznad Dunava bio rezidencija austrijske carske obitelji. Kada su 1741. Beču zaprijetile francuska i bavarska vojska, u taj je dvorac pobjegla i Marija Terezija, koja je kasnije postala carica.

Marija Terezija rođena je u obitelji Habsburg. Ta je vladarska dinastija — jedna od najistaknutijih u Evropi — zastupljena popriličnim brojem poprsja u Walhalli.b Ova čuvena obitelj, čija rodoslovna linija seže sve do 10. stoljeća, došla je na vlast u 13. stoljeću i kasnije je vladala nad velikim dijelom središnje Evrope — često zahvaljujući sklapanju brakova iz političkih interesa. U Sarajevu je 1914. ubijen habsburški prestolonasljednik Franjo Ferdinand, a taj je atentat poput iskre zapalio vatru koja je zahvatila čitav svijet.

Krvave vode

Kako su carstva nastajala i propadala, tako je i Dunav stalno doživljavao političke promjene. U 11. i 12. stoljeću bio je granica Bizantskog Carstva. Kasnije je najvećim dijelom tekao kroz Otomansko Carstvo, a podunavski gradovi kao što su Beograd i Budimpešta bili su pod turskom okupacijom. Turci su 1529. i 1683. opsjedali čak i Beč, ali ga nisu osvojili.

Stoga nije neobično da je njemački pisac Werner Heider rekao: “Nijedna druga evropska rijeka ne može se usporediti s Dunavom u pogledu njegovog povijesnog značaja.” Jedan drugi pisac primjećuje da je Dunav u prošlosti bio “glavni osvajački put prema Evropi kojim su s istoka dolazili Huni, Tatari, Mongoli i Turci”.

Dunav je također bio poprište borbi u ratovima novijeg vremena. Pisac William L. Shirer piše: “U noći 28. veljače [1941] jedinice njemačke vojske koje su se nalazile u Rumunjskoj prešle su Dunav i zauzele strateške položaje u Bugarskoj.” Četiri godine kasnije, 1945, “Rusi su 13. travnja zauzeli Beč, a potom su krenuli uzvodno obalom Dunava, dok im je američka Treća armija išla u susret, krećući se nizvodno”.

Podunavska priča o kulturi i ideologijama često je bila protkana motivima rata, a vode te rijeke mnogo su puta bile zamućene zbog krvi prolivene u ratovima čovječanstva. No postoje i drugi razlozi zbog kojih su vode Dunava postale mutne.

Više nije plav

Kada je 1867. Johann Strauss, ml., skladao valcer “Na lijepom plavom Dunavu”, njegove su vode, po svemu sudeći, pružale jasan odraz plavog, suncem obasjanog neba. No kako danas izgledaju?

Dunav izvire u Schwarzwaldu (Njemačka), odakle teče otprilike 2 850 kilometara na jugoistok do ušća u Crno more. Po duljini je druga rijeka u Evropi (iza Volge). Njeno porječje prostire se na 817 000 četvornih kilometara. No izgradnja brane Gabcikovo, u sklopu projekta gradnje hidroelektrane na Dunavu između Beča i Budimpešte, štetno djeluje na prirodu tog kraja. Prema jednom izvoru, brana je “uzrokovala znatni pad vodostaja Dunava, pretvorila u pustoš tisuće hektara šuma i močvara te je na nekim dijelovima donjeg toka Dunava smanjila ulov ribe za 80%”.

Kada bi mogao govoriti, Dunav danas vjerojatno ne bi rado govorio o tome kako su ga ljudsko neznanje i pohlepa pretvorili i u dežurnog krivca za problem zagađivanja, a istovremeno i u njegovu žrtvu. Zajedno s još tri velike rijeke koje utječu u Crno more, Dunav je doprinio tome da je Crno more postalo “najzagađenije more na svijetu”, piše ruski list Rosijska Gazeta. Taj isti časopis piše da Crno more “proživljava smrtnu agoniju” te napominje da ga već 30 godina “pola Evrope koristi kao kanalizaciju — mjesto kamo se bacaju velike količine fosfornih spojeva, žive, DDT-a, nafte i drugog otrovnog otpada”.

Kako je samo tužna priča o tome što se događa na delti Dunava! U okolici Izmaila (Ukrajina), blizu ušća te rijeke u Crno more, uništavanje okoliša doseglo je stravične razmjere. Pelikani koji su nekad bili nezaobilazni dio tamošnjeg pejzaža postali su rijetkost. Njemački časopis Geo piše kako će napori da se na tom području trajno očuva “veoma bogat biljni i životinjski svijet (...) biti presedan u borbi za zaštitu okoliša na međunarodnom nivou”.

Uskoro jedna radosnija priča

Godine 1902. u gradić Tailfingen, koji se nalazi na pritoku Dunava, otprilike 60 kilometara sjeveroistočno od izvora te rijeke, doselila se jedna nova stanovnica. Bila je to Margarethe Demut. “Demut” na njemačkom znači “poniznost”. Kako je propovijedala o predstojećem “zlatnom dobu”, stanovnici tog gradića ubrzo su je prozvali Zlatna Gretle. Nedugo nakon toga u Tailfingenu je osnovana skupština Jehovinih svjedoka, jedna od prvih u Njemačkoj.

Godine 1997. u naseljima i gradovima deset podunavskih zemalja bilo je 21 687 Jehovinih svjedoka, koji su služili u 258 skupština i ujedinjeno propovijedali tu istu poruku o Božjem uspostavljenom Kraljevstvu.

Budući da je Bog odredio da Zemlja postoji zauvijek i da bude nastanjena, vjerojatno će i Dunav teći zauvijek (Psalam 104:5; Izaija 45:18). Ako je tako, nije li onda divno što će nakon višestoljetne priče o nesavršenim kulturama, neispravnim ljudskim idejama i krvavim ratovima ova rijeka najzad moći ispričati ljepšu priču. Na njenim će obalama živjeti radosni i zdravi ljudi koje više neće dijeliti političke granice, a niti jezične barijere. Svi će podizati glas hvaleći Veličanstvenog Stvoritelja. Osim toga, više neće trebati postojati zdanja kao što je Walhalla, u kojima bi se odavalo čast umrlima, budući da će svi ljudi koji su toga dostojni biti vraćeni u život (Ivan 5:28, 29).

Pomisao na Dunav koji okružuje tolika radost mogla bi nas podsjetiti na Psalam 98:8, 9, koji kaže: “Rijeke neka pljeskaju rukama (...) jer [Jehova] ide da sudi zemlji; sudiće vasiljenoj pravedno, i narodima vjerno.” Zamislite kakvu će samo uzbudljivu priču moći pričati Dunav koji će tada ponovo biti lijep i plav!

[Bilješke]

[Okvir/slike na stranicama 16 i 17]

NA OBALAMA DUNAVA

ULM (NJEMAČKA)

Godine 1879. u Ulmu se rodio Albert Einstein, čovjek čija su znanstvena otkrića u znatnoj mjeri utjecala na tok suvremene svjetske povijesti. On je navodno ”još za svog života bio priznat kao jedan od najkreativnijih umove u ljudskoj povijesti“

[Slika]

WELTENBURG (NJEMAČKA)

REGENSBURG (NJEMAČKA)

U tom je gradu 1630. umro astronom Kepler. Puno prije toga, u 12. stoljeću, tu je na Dunavu sagrađen Steinerne Bruecke (kameni most), koji se u ono vrijeme smatralo graditeljskim remek-djelom

MAUTHAUSEN (AUSTRIJA)

U neposrednoj blizini ovog malog naselja na Dunavu nalazio se nacistički koncentracioni logor. Među desecima tisuća ljudi koji su u njemu bili zatvoreni našli su se i Jehovini svjedoci, a jedan od njih bio je Martin Poetzinger, koji je kasnije postao član Vodećeg tijela

[Slika]

BEČ (AUSTRIJA)

[Slika]

BRATISLAVA (SLOVAČKA)

[Zahvala]

Geopress/H. Armstrong Roberts

BEOGRAD (NJEMAČKA)

The World Book Encyclopedia kaže da je taj grad bio poprište ”političkih i vojnih sukoba“ koji su trajali ”stotinama godina“. Napadačke su vojske ”preko 30 puta osvajale i uništavale Beograd“

NIKOPOL (BUGARSKA)

Ovaj je grad osnovao bizantski car Heraklije 629. n. e. i otada je bio važna utvrda. Godine 1396. otomanski sultan Bajazid I porazio je ovdje mađarskog kralja Žigmunda, započevši time pet stoljeća turske vladavine

GIURGIU (RUMUNJSKA)

Godine 1869. prva željeznička pruga u Rumunjskoj povezala je grad Giurgiu s njegovim poznatijim susjedom Bukureštom. koji se nalazi oko 65 kilometara sjevernije. Godine 1954. na Dunavu je sagrađen cestovno-željeznički most na dva nivoa koji je povezao Rumunjsku i Bugarsku te je optimistično nazvan Most prijateljstva

[Karta]

(Vidi publikaciju)

NJEMAČKA

Schwarzwald

Tailfingen

Ulm

Weltenburg

Regensburg

Walhalla

AUSTRIJA

Mauthausen

Beč

SLOVAČKA

Bratislava

brana Gabcikovo

MAĐARSKA

Budimpešta

HRVATSKA

JUGOSLAVIJA

Beograd

BUGARSKA

Nikopol

RUMUNJSKA

Giurgiu

Bukurešt

MOLDOVA

UKRAJINA

Izmail

delta Dunava

CRNO MORE

[Okvir/slika na stranici 18]

BUDIMPEŠTA (MAĐARSKA)

Budimpešta, koja je nekada bila poznata kao Kraljica Dunava, u osnovi se sastoji od Budima, na zapadnoj obali Dunava, i Pešte, na istočnoj obali. Do 1900. gotovo četvrtinu stanovništva sačinjavali su Židovi — zajednica koja je bila gotovo potpuno istrijebljena u drugom svjetskom ratu