Otmice — njihovi skriveni uzroci

OTMICE su postale suvremena pošast. No, ista je stvar i s ubojstvom, silovanjem, krađom, zlostavljanjem djece, pa čak i genocidom. Zašto je život postao toliko opasan da se ljudi često boje noću izaći iz svog doma?

Skriveni uzroci te epidemije kriminalnih radnji, uključujući i otmice, povezani su s duboko ukorijenjenim manama ljudskog društva. Jeste li znali da je Biblija prije skoro 2 000 godina prorekla ova opasna vremena? Pogledajte što je bilo prorečeno u 2. Timoteju 3:2-5.

“Ljudi će biti ljubitelji sebe, ljubitelji novca, umišljeni, oholi, hulnici, neposlušni roditeljima, nezahvalni, nelojalni, bez prirodne naklonosti, nepristupačni bilo kakvom dogovoru, klevetnici, bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, napuhani od ponosa, ljubitelji užitaka umjesto ljubitelji Boga, imat će vanjski oblik odanosti Bogu, ali će se pokazati lažnima s obzirom na njenu snagu.”

Vjerojatno se slažete da ove davno zapisane riječi savršeno opisuju današnju situaciju. Tijekom našeg života štetne mane ljudskog društva izbile su na vidjelo svom svojom snagom. Zanimljivo je da gore opisano žaljenja vrijedno ponašanje ljudi u Bibliji započinje ovim riječima: “U posljednjim danima nastat će kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” (2. Timoteju 3:1). Razmotrimo samo tri glavne mane društva koje su doprinijele širenju epidemije otmica.

Problemi s provođenjem zakona

“Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo” (Propovjednik 8:11, St).

Mnogim policijskim snagama nedostaje sredstava za borbu s epidemijom kriminala. Stoga je u mnogim zemljama otmica zločin koji se isplati. Godine 1996. u Kolumbiji je samo 2 posto od ukupnog broja otmičara stiglo na sud. U Meksiku je 1997. za otkupnine plaćeno najmanje 200 milijuna dolara. Na Filipinima su neki otmičari pristali da se otkupnina plati čekovima.

Osim toga, korumpiranost organa vlasti ponekad sprečava djelotvorno suzbijanje kriminala. U Meksiku, Kolumbiji i republikama bivšeg Sovjetskog Saveza za otmice su optuženi i sami zapovjednici elitnih jedinica za borbu protiv otmica. Blas Ople, predsjednik filipinskog Senata, u časopisu Asiaweek kaže da službene brojke pokazuju da su u 52 posto otmica na Filipinima uključeni aktivni ili umirovljeni policajci ili vojnici. Jednog ozloglašenog meksičkog otmičara navodno je štitio “bedem službene zaštite zacementiran podmićivanjem gradskih, državnih i federalnih policajaca i tužilaca”.

Siromaštvo i socijalna nepravda

“Vidjeh sve nepravde koje se čine pod suncem, i gle, suze onih kojima se čini nepravda, i nemaju tko bi ih potješio ni snage da se izbave iz ruku onih koji im čine nepravdu” (Propovjednik 4:1).

Danas se mnogi nalaze u očajnoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji, a često su baš oni ti koji otimaju druge ljude. Zato će otmica u svijetu gdje se jaz između bogatih i siromašnih stalno produbljuje i gdje se rijetko kad može zaraditi na pošten način i dalje predstavljati iskušenje. Sve dok postoji ugnjetavanje, otmica će biti sredstvo za protuudarac i skretanje pažnje na ono što se smatra nepodnošljivom situacijom.

Pohlepa i pomanjkanje ljubavi

“Ljubav prema novcu korijen [je] svih vrsta štetnih stvari” (1. Timoteju 6:10). “Budući da će se povećati bezakonje, ohladnjet će ljubav većine” (Matej 24:12).

Ljubav prema novcu kroz čitavu je povijest poticala ljude da čine odvratne stvari. A vjerojatno nijedan drugi zločin ne nastoji u tolikoj mjeri komercijalizirati ljudsku bol, tugu i očaj kao što to čini otmica. Mnoge ljude pohlepa — odnosno ljubav prema novcu — tjera da se prema neznancu ponašaju brutalno i muče ga te da zbog toga njegova obitelj tjednima, mjesecima, a ponekad i godinama, mora prolaziti strašne stvari.

Jasno je da nešto nikako nije u redu s društvom koje novac stavlja u prvi plan, a ljudske vrijednosti baca pod noge. Nesumnjivo, takva je situacija plodno tlo za sve vrste kriminala, uključujući i otmicu.

Znači li to da smo u “posljednjim danima”, kako ih Biblija naziva? Ako jesmo, što će to značiti za Zemlju i za nas? Postoji li neko rješenje za te strašne probleme, uključujući i otmicu, s kojima se suočava čovječanstvo?

[Okvir/slika na stranici 8]

Ništa novo

Još u 15. stoljeću pr. n. e. Mojsijev zakon odredio je smrtnu kaznu za otmičare (5. Mojsijeva 24:7, St). U prvom stoljeću pr. n. e. bio je otet Julije Cezar i za njega se tražila otkupnina, a isto je bilo i u 12. stoljeću n. e. s engleskim kraljem Rikardom I, zvanim Rikard Lavljeg Srca. Najveća otkupnina ikad plaćena iznosila je 24 tone zlata i srebra koje su Inke 1533. dale španjolskom osvajaču Franciscu Pizarru da bi oslobodio njihovog zarobljenog poglavicu Atahualpu. Usprkos tome, konkvistadori su ga zadavili.

[Slika na stranici 9]

Usprkos sredstvima koja policiji stoje na raspolaganju, otmica ima sve više