Važna uloga medicinskih sestara

NESEBIČNOST je veoma važna, no ipak nije dovoljna da bi osoba bila vrsna medicinska sestra. Dobra medicinska sestra također treba temeljito školovanje i poprilično radno iskustvo. Jedan od osnovnih zahtjeva je četiri ili više godina školovanja i prakse. No koja bi svojstva trebala imati dobra medicinska sestra? Navest ćemo nekoliko odgovora koje su u intervjuu za Probudite se! dale neke iskusne medicinske sestre i medicinski tehničari.

“Liječnik liječi pacijenta, a medicinska sestra ga njeguje. To često zahtijeva hrabrenje pacijenata koje muči i tjelesna i duševna bol, primjerice onih koji znaju da boluju od neke kronične bolesti ili da će uskoro umrijeti. Prema bolesniku se morate ponašati kao da ste mu majka” (Carmen Gilmartín, Španjolska).

“Važno je da se možete uživjeti kako biste osjetili pacijentovu bol i tjeskobu i da mu želite pomoći. Potrebna je obzirnost i strpljivost. Uvijek morate imati želju da naučite još više o njezi bolesnika i o medicini” (Tadashi Hatano, Japan).

“Posljednjih godina od medicinskih sestara zahtijeva se sve veći nivo stručnog znanja. Stoga je neobično važno imati želju za učenjem i biti u stanju razumjeti ono što se uči. Osim toga, medicinske sestre trebaju brzo donositi odluke i hitno intervenirati kad situacija to zahtijeva” (Keiko Kawane, Japan).

“Medicinska sestra treba biti srdačna. Mora biti tolerantna i pokazivati suosjećanje” (Araceli García Padilla, Meksiko).

“Dobra medicinska sestra mora biti savjesna, imati moć zapažanja i vladati se krajnje profesionalno. Ako medicinska sestra nema samopožrtvovan duh — ako je pomalo sebična ili nerado prima savjete od nadređenog medicinskog osoblja — neće moći dobro surađivati niti s pacijentima niti s radnim kolegama” (Rosângela Santos, Brazil).

“Postoji više neophodnih svojstava, kao što su prilagodljivost, tolerancija i strpljivost. Također trebate biti bez predrasuda, slagati se s kolegama i uklopiti se u medicinsku hijerarhiju. Morate brzo usvajati nova znanja kako biste ostali uspješni u poslu” (Marc Koehler, Francuska).

“Morate voljeti ljude i imati iskrenu želju da im pomažete. Morate biti spremni podnositi stres, jer medicinskim sestrama nisu dopuštene greške. Morate biti prilagodljivi kako biste ponekad mogli obaviti svoj redovni posao s manje suradnika — a da to ne bude nauštrb kvalitete rada” (Claudia Rijker-Baker, Nizozemska).

Medicinska sestra kao njegovateljica

U knjizi Nursing in Today’s World piše da “njega bolesnika podrazumijeva razne aspekte vođenja brige o osobi koja ima zdravstvenih problema. Zato smatramo da se medicina bavi liječenjem pacijenta, a njega bolesnika vođenjem brige o njemu.”

Medicinska sestra je njegovateljica. Ona mora brižno njegovati pacijenta. Prije nekog vremena 1 200 medicinskih sestara bilo je upitano: “Što vam je najvažnije u vašem poslu?” Devedeset i osam posto ispitanica odgovorilo je da im je najvažnije pružati kvalitetnu njegu.

Ponekad medicinske sestre nisu u potpunosti svjesne koliko pacijentima znači njihov rad. Ranije citirana Carmen Gilmartín, medicinska sestra s 12 godina radnog iskustva, rekla je za Probudite se!: “Jednom prilikom rekla sam prijateljici da se osjećam pomalo bespomoćno kad vodim brigu o teško bolesnim pacijentima. Po mom mišljenju, moja se uloga svodila na to da glumim običan mali ‘flaster’. No tada mi je prijateljica odgovorila: ‘Ti si itekako dragocjeni “flaster”, jer kad je netko bolestan, ti si mu — kao suosjećajna medicinska sestra — potrebnija više od svega na svijetu.’”

Ne treba ni govoriti koliko pružanje takve njege može biti naporno medicinskoj sestri koja radi deset ili više sati dnevno! Što je potaklo te samopožrtvovne njegovateljice da postanu medicinske sestre?

Zašto biti medicinska sestra?

Časopis Probudite se! intervjuirao je medicinske sestre iz čitavog svijeta i postavio im pitanje: “Što vas je potaklo da postanete medicinska sestra?” Slijede neki odgovori.

Terry Weatherson je medicinska sestra s 47 godina radnog iskustva. Sada radi s pacijentima i specijalizirala se za rad na urološkom odjelu jedne bolnice u Manchesteru (Engleska). “Odgajana sam kao katolkinja i školovala sam se u jednom katoličkom internatu”, kaže ona. “Još kao djevojčica odlučila sam postati ili redovnica ili medicinska sestra. Imala sam želju služiti drugima. Moglo bi se reći da je to moj životni poziv. Kao što vidite, odlučila sam se za njegovanje bolesnika.”

Chiwa Matsunaga iz Saitame (Japan) već osam godina ima privatnu kliniku. Ona kaže: “Držala sam se očevog načina razmišljanja, naime da je ‘najbolje steći obrazovanje koje će te osposobiti da radiš čitav život’. Zato sam se odlučila za njegu bolesnika.”

Etsuko Kotani iz Tokya (Japan), viša medicinska sestra s 38 godina radnog iskustva, rekla je: “Još kad sam išla u školu moj otac je naglo oslabio i izgubio mnogo krvi. Dok sam u bolnici bdjela uz oca, odlučila sam postati medicinska sestra kako bih ubuduće mogla pomagati bolesnicima.”

Druge su odabrale taj poziv potaknute onim što su same doživjele kad su bile bolesne. Eneida Vieyra, medicinska sestra iz Meksika, kaže: “Kad mi je bilo šest godina, dva tjedna ležala sam u bolnici liječeći se od bronhitisa i tada sam odlučila postati medicinska sestra.”

Osoba koja radi kao medicinska sestra očito mora biti izuzetno samopožrtvovna. Razmotrimo sada neke izazove i nagrade vezane za ovo plemenito zanimanje.

Radosti tog zanimanja

Koje radosti doživljavaju osobe koje rade kao medicinske sestre i medicinski tehničari? Odgovor na to pitanje ovisi o vrsti posla koji obavljaju. Naprimjer, primaljama svaki uspješan porod predstavlja lijepu nagradu. “Divno je poroditi zdravo dijete čiji ste razvoj pratili”, kaže jedna primalja iz Nizozemske. Jolanda Gielen-Van Hooft, također iz Nizozemske, kaže: “Rođenje djeteta nešto je najdivnije što dvoje ljudi — i zdravstveni radnik — može doživjeti. To je pravo čudo!”

Rachid Assam iz Dreuxa (Francuska) prešao je četrdesetu i radi kao anestetičar. Zašto uživa u svom poslu? Zato što mu ‘pričinjava zadovoljstvo saznanje da doprinosi uspješnosti operacije i da se opredijelio za struku koja je zanimljiva i neprestano napreduje’, kaže on. Isaac Bangili, također iz Francuske, rekao je: “Puno mi znači kad nam se zahvaljuju pacijenti i njihove obitelji, naročito kad u kriznim situacijama uspijemo spasiti pacijenta za kojeg smo mislili da više nema nade.”

Takvu je zahvalu primila i ranije spomenuta Terry Weatherson. Jedna joj je udovica napisala: “Ne mogu pustiti da život teče dalje, a da još jednom ne spomenem koliko nam je tijekom Charlesove bolesti pomoglo vaše sabrano, sigurno držanje. Vaša srdačnost nas je razvedravala i pružala nam podršku iz koje smo crpili snagu.”

Suočavanje s izazovima

No osim što doživljavaju radost, medicinske sestre suočavaju se i s mnogim izazovima. U njihovom poslu ne dopuštaju se greške! Kad daje lijek, vadi pacijentu krv, stavlja iglu u venu ili kad naprosto premješta pacijenta, medicinska sestra uvijek mora biti izuzetno pažljiva. Ona si ne može dopustiti da napravi pogrešku — a to naročito vrijedi za zemlje u kojima je uobičajeno da se zbog takvih grešaka pokreće sudski postupak. No ponekad se medicinska sestra nalazi u nezavidnoj situaciji. Naprimjer, pretpostavimo da smatra kako je liječnik prepisao pacijentu krivi lijek ili naredio da se učini nešto što nije za pacijentovo dobro. Što da učini? Da li da se suprotstavi liječniku? To zahtijeva hrabrost, taktičnost i verbalnu snalažljivost — a povlači za sobom i određenu dozu rizika. Nažalost, neki liječnici nisu spremni prihvatiti prijedloge onih koje smatraju podređenima.

Što su o tome rekle neke medicinske sestre? Barbara Reineke iz Wisconsina (SAD), koja već 34 godine radi kao medicinska sestra, rekla je za Probudite se!: “Medicinska sestra mora biti hrabra. U prvom redu, ona je pred zakonom odgovorna za davanje bilo kojeg lijeka ili provođenje bilo kojeg tretmana, kao i za svaku štetu koju bi oni mogli uzrokovati. Ona mora biti spremna odbiti provođenje onog što joj je liječnik rekao ukoliko smatra da za to nije ovlaštena ili da nalog nije na mjestu. Njegovanje bolesnika nije više ono što je bilo u danima Florence Nightingale, pa čak ni što je bilo prije 50 godina. Danas medicinska sestra treba znati kada liječniku reći ne i kada inzistirati na tome da liječnik pregleda pacijenta, pa čak i ako to bude usred noći. A ako ste bili u krivu, ne smijete biti preosjetljivi niti uzimati k srcu eventualne liječnikove šale na vaš račun.”

Još jedan problem s kojim se medicinske sestre moraju suočiti jest nasilje na poslu. U jednom izvještaju iz Južnoafričke Republike stoji da se medicinske sestre “ubrajaju u grupu radnika koji su izloženi povećanoj opasnosti od zlostavljanja i nasilja na radnom mjestu. Ustvari, mogućnost da se doživi napad na poslu veća je kod medicinskih sestara nego kod zatvorskih stražara ili policajaca, a 72% medicinskih sestara osjeća se nezaštićeno.” Slični izvještaji stižu iz Velike Britanije i Sjeverne Irske, gdje je u jednoj nedavnoj anketi 97 posto anketiranih medicinskih sestara reklo da pozna neku medicinsku sestru koja je prethodne godine bila fizički napadnuta. Što je uzrok tog nasilja? Uzrok problema često su pacijenti koji su drogirani, alkoholizirani, izloženi stresu ili shrvani tugom.

Medicinske sestre ujedno se moraju boriti s iscrpljenošću koju uzrokuje stres. Jedan od faktora je manjak osoblja. Ako savjesna medicinska sestra ne može pacijentu pružiti adekvatnu njegu zato što ima previše posla, uskoro će podlegnuti stresu. Kad pokušava riješiti problem odričući se svojih pauza i radeći prekovremeno, to izgleda samo uzrokuje daljnje frustracije.

Mnoge bolnice diljem svijeta imaju problema s manjkom osoblja. “Naše bolnice imaju premalo medicinskih sestara”, kaže se u jednom izvještaju madridskog časopisa Mundo Sanitario. “Svatko kome je u životu zatrebala neka zdravstvena usluga shvaća koliko je posao medicinskih sestara važan.” Što je navedeno kao razlog manjka osoblja? Potreba za štednjom novca! U istom izvještaju pisalo je da madridskim bolnicama nedostaje 13 000 kvalificiranih medicinskih sestara i medicinskih tehničara!

Još jedan faktor koji se navodi kao uzrok stresa jest to da su smjene često preduge, a plaće premale. U novinama The Scotsman pisalo je: “Prema podacima Unisona, sindikata radnika zaposlenih u javnim službama, u Velikoj Britaniji preko 20 posto medicinskih sestara i 25 posto medicinskih tehničara ima dodatni posao kako bi moglo spajati kraj s krajem.” Sedamdeset i pet posto medicinskih sestara smatra da je njihov posao premalo plaćen. Zbog toga mnoge razmišljaju o napuštanju te profesije.

Postoje i mnogi drugi faktori zbog kojih su medicinske sestre izložene stresu. Sudeći po komentarima medicinskih sestara koje je Probudite se! intervjuirao u raznim dijelovima svijeta, smrt pacijenata može djelovati deprimirajuće. Magda Souang, porijeklom iz Egipta, radi u Brooklynu (New York). Kad su je pitali što joj teško pada u njenom poslu, odgovorila je: “To što je u roku od deset godina umrlo najmanje 30 neizlječivo bolesnih pacijenata koje sam savjesno njegovala. Nakon toga osjećate se prazno.” Stoga nije neobično što jedan izvor kaže: “Ako osoba neprestano daje sve od sebe njegujući pacijente koji umiru, to je može jako iscrpiti u emocionalnom i fizičkom pogledu.”

Budućnost medicinskih sestara

Budući da tehnika napreduje i zauzima sve važniju ulogu u medicini, medicinske sestre suočavaju se sa sve većim pritiscima. Pravi je izazov uspostaviti ravnotežu između tehnike i humanosti, odnosno ljudskog načina ophođenja s pacijentima. Nijedan aparat nikada neće moći zamijeniti brižnost i suosjećajnost koje su svojstvene medicinskoj sestri.

U jednom časopisu piše: “Njega bolesnika je vječna profesija. (...) Sve dok bude postojao ljudski rod, postojat će i potreba za brigom, suosjećajnošću i razumijevanjem.” Njega bolesnika zadovoljava tu potrebu. No postoji čak i jedan značajniji razlog za optimizam u pogledu budućnosti zdravstvene skrbi. Biblija pokazuje da će doći vrijeme kad nitko neće govoriti: “Bolestan sam” (Izaija 33:24). U novom svijetu koji je Bog obećao više neće biti potrebni liječnici, medicinske sestre i bolnice (Izaija 65:17; 2. Petrova 3:13).

Biblija također obećava: “Obrisat će [Bog] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:3, 4). No dotada trebamo biti zahvalni za svu pažnju i požrtvovnost milijuna medicinskih sestara diljem svijeta bez kojih bi boravci u bolnici sigurno bili neugodniji, ako ne i nemogući! Stoga uistinu možemo reći: “Medicinske sestre — što bismo da ih nema?”