Cherrapunji — jedno od najkišovitijih mjesta na Zemlji

JEDNO od najkišovitijih mjesta na Zemlji? Kako je to moguće? Ovdje u Indiji suše su vrlo česte i veći broj dana u godini kišobran uopće nije potreban! O kojem to neobičnom mjestu govorimo? O Cherrapunjiu — gradu u Meghalayi, sjeveroistočnoj državi Indije, na granici s Bangladešom. Meghalaya je toliko lijepa da je se naziva “Škotska Istoka”. Njeno ime znači “prebivalište oblaka”. No zašto se Cherrapunji već dugo vremena smatra jednim od najkišovitijih mjesta na Zemlji? Otputujmo nakratko na to zanimljivo mjesto, čudo prirode.a

Naše putovanje započinje u Shillongu, glavnom gradu Meghalaye. Ulazimo u turistički autobus i putujemo na jug. Prolazeći pored valovitih brežuljaka i prostranih pašnjaka, ispred sebe promatramo oblake kako nepomično stoje, što nas odmah podsjeća na značenje imena Meghlaya, koje je doista odgovarajuće.

Cesta kojom putujemo uspinje se i vijuga duž ruba dubokog klanca prekrivenog gustom šumom. Vodopadi se svisoka strmoglavljuju u rijeku koja teče dolinom. Dok naš autobus stoji u Mawkdoku, promatramo niske oblake kako prolaze preko brežuljaka. Oblaci nam odjednom počinju zaklanjati pogled, a zatim se naglo podižu baš kao što su se naglo i spustili. Na trenutak se i sami nalazimo u oblacima, kao da smo prekriveni nježnim, bijelim pokrivačem, pa se ne možemo vidjeti. No oblaci se brzo razilaze i pred nama puca suncem obasjan vidik od kojeg zastaje dah.

Cherrapunji se nalazi na nadmorskoj visini od 1 300 metara. Stižemo u grad i na vidiku nema kišnih oblaka, pa nitko ne nosi kišobran. Jedino smo mi posjetitelji spremni za pljusak! Pa kada kiša doista pada?

Kiše u tropskim područjima obilno padaju kada uslijed Sunčeve topline dolazi do isparavanja velike količine vode iz toplijih dijelova oceana. Kad vlažni vjetrovi s Indijskog oceana udare u južne obronke Himalaje, uzdižu se i prazne svoj teret u obliku pljuskova. Pljuskovi pogotovo zahvaćaju visoravan Meghalayu. Pored toga, budući da je ovo visoko područje tokom dana izloženo jakom tropskom suncu, izgleda da se kišni oblaci podižu iznad visoravni i stoje nad njom sve dok se predvečer zrak ne počne hladiti. Zbog toga vjerojatno kiša uglavnom pada noću.

U srpnju 1861. u Cherrapunjiu je palo zapanjujućih 930 centimetara kiše! A u periodu od 12 mjeseci, od 1. kolovoza 1860. do 31. srpnja 1861, palo je 2 646 centimetara kiše. Danas Cherrapunji prosječno ima 180 kišnih dana u godini. Najviše kiše padne od lipnja do rujna. Budući da kiša uglavnom pada noću, posjetioci mogu uživati u razgledavanju, a da pritom ne pokisnu.

Teško je povjerovati da pored toliko kiše u ovom području ipak može doći do nestašice vode. No to je često slučaj u zimskim mjesecima. Kamo odlaze bujice koje uzrokuju monsuni? Zbog velikog uništavanja šuma nedaleko od Cherrapunjia, velika količina pale kiše slijeva se niz visoravan u rijeke koje uglavnom teku prema Bangladešu. Iz tog se razloga razmišlja o gradnji brana i akumulacionih jezera. No prema riječima G. S. Malngianga, poglavara mjesta Mawsynrama, “ne ulažu se veliki napori kako bi se riješilo probleme s vodom”.

Naš posjet Cherrapunjiu bio je doista uzbudljiv i poučan. Kako je ovdje samo predivan krajolik! A tu ima i prekrasnog cvijeća, što uključuje i nekih 300 vrsta orhideja te jedinstvenu mesoždernu biljku latinskog naziva Nepenthes kasiana. Pored toga, čovjek se ovdje može diviti raznim vrstama životinja, istraživati vapnenačke spilje i razgledavati megalite. Ovdašnji brojni nasadi naranči daju sočne plodove i omogućuju proizvodnju prirodnog, izvrsnog narančinog meda. Sve to čeka one koji posjete Meghalayu, “prebivalište oblaka”, i Cherrapunji, jedno od najkišovitijih mjesta na Zemlji.