Popularne proslave — bezopasna zabava?

SREDINOM listopada u nekim gradovima Francuske počinje se zbivati nekakva čudna preobrazba. Mjesta u izlozima zauzimaju bundeve, kosturi i paukove mreže. Blagajnici u supermarketima stavljaju na glavu šiljaste crne šešire. I kao vrhunac svega, djeca obilaze ulice, kucaju na vrata i prijete domaćinu da će napraviti kakvu nepodopštinu ukoliko ne udovolji njihovom zahtjevu da ih nečim počasti.

Ovi čudni običaji dio su proslave koju se naziva Noć vještica. Ta proslava, koju se nekada smatralo uglavnom američkim praznikom, sada se širi po čitavom svijetu te je rado prihvaćaju i djeca i odrasli. Čini se da je Francuska objeručke prihvatila Noć vještica. Prema jednoj procjeni, gotovo trećina francuskih domaćinstava sudjelovala je prošle godine u toj proslavi. Katolički dnevnik La Repubblica piše o tom novom trendu kao o “bumu” koji se velikom brzinom širi čitavim talijanskim poluotokom. List Nordkurier navodi kako je “broj [Nijemaca] koji ne žele propustiti ovu sablasnu zabavu veći nego ikada”.

Evropa nije jedina koja je pokleknula pred čarima Noći vještica. Od Bahama do Hong Konga tu se noć slavi s velikim oduševljenjem. Časopis International Herald Tribune navodi kako je prošle godine jedna radiostanica na Šri Lanki organizirala natjecanje u “izmišljanju najgroznijeg recepta za Noć vještica i u ispuštanju najjezivijih samrtničkih krikova”. Noć vještica prihvaćena je i u Japanu, pa se u Tokyu održavaju ‘parade s bundevama’ u kojima sudjeluje tisuće ljudi.

Čak i u onim dijelovima svijeta u kojima se Noć vještica ne slavi često postoje slične svetkovine i proslave. Za vrijeme proslave Guy Fawkes Night (Noć Guya Fawkesa), koja se slavi u Velikoj Britaniji, skupine djece hodaju naokolo tražeći novac od prolaznika i izvodeći nestašluke slične onima koji se izvode u Noći vještica. Na Tajvanu se održava živopisni festival lampiona tijekom kojeg malena djeca hodaju ulicama noseći u rukama lampione oslikane pticama i životinjama. Meksiko ima svoj Dia de los Muertos, odnosno Dan mrtvih, svetkovinu koja se iz Meksika proširila u Sjedinjene Države. Prema riječima pisca Carlosa Millera, neki Amerikanci meksičkog porijekla još uvijek “stavljaju na glavu drvene maske u obliku lubanje koje se zovu calacas i izvode plesove u čast preminulih rođaka”.

Za većinu ljudi ove su proslave tek bezopasna zabava koja djeci i odraslima može poslužiti kao izlika da se preruše i odbace sve što ih sputava. Međutim, takvim nonšalantnim stavom oni ignoriraju činjenicu da su ove proslave neosporno poganskog porijekla. Naprimjer, prije spomenuta tajvanska proslava nastala je tako što su ljudi počeli paliti lampione kako bi vidjeli nebeske duhove za koje su vjerovali da lebde nebom. Meksički Dan mrtvih potekao je iz jednog rituala koji su Azteki održavali u čast mrtvih.

Neki bi mogli reći kako porijeklo takvih proslava nije toliko važno. No, pitajmo se: ‘Može li se proslave koje potječu iz tih mračnih običaja s pravom smatrati bezopasnima?’ Trgovački svijet koji potiče te proslave zacijelo se ne opterećuje takvim pitanjima. Predstavnik Instituta za kulturu u Barceloni (Španjolska) rekao je o Noći vještica: “To je proslava koju su nametnuli trgovački interesi.” Samo u Sjedinjenim Državama prihod od prošlogodišnje proslave Noći vještica procijenjen je na 6,8 milijardi dolara. U Francuskoj je jedno poduzeće koje izrađuje kostime za Noć vještica samo u tri godine ustostručilo svoje poslovanje.

No jesu li popularnost ovih proslava ili dobit koju one donose dovoljan razlog da sudjelujemo u njima? U odgovoru na ovo pitanje pobliže ćemo razmotriti proslavu Noći vještica.