Pogled u svijet

Najveće svjetske pošasti

“Gledano u svjetskim razmjerima, bolesti koje uzrokuju virusi, bakterije i paraziti još uvijek su vodeći uzrok smrti”, piše Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung. Samo od AIDS-a, malarije i tuberkuloze — tri bolesti koje spadaju u tu grupu — “svake se godine zarazi novih nekoliko stotina milijuna ljudi, a gotovo 10 milijuna ljudi umre od posljedica koje su povezane s tim zarazama”. List komentira: “Do sredine 20. stoljeća čak su i mnogi stručnjaci bili uvjereni da zarazne bolesti uskoro više neće biti ozbiljan problem. Međutim, kao što je to jasno pokazala epidemija AIDS-a, kravljeg ludila te nedavno slinavke i šapa, prijetnja zaraznih klica koje napadaju ljude i životinje [još uvijek] je gruba realnost. (...) U raznim područjima diljem svijeta potpuno su se neočekivano pojavili neki veoma opasni virusi i bakterije.” Iako je uzrok problema često u samoj prirodi tih mikroorganizama, čovjekov način života i ponašanje također doprinose pojavi i širenju tih uzročnika bolesti.

Pljačkanje crkvene imovine

“Unatoč provođenju sve oštrijih zakonskih mjera, u Evropi se ne smanjuje problem krađe vjerskih predmeta i trgovine njima”, komentira francuski katolički list La Croix. Krade se raspela, namještaj, predmete od zlata i srebra, kipove, slike, pa čak i oltare. Prema podacima međunarodne muzeološke organizacije ICOM, posljednjih je godina u Češkoj Republici ukradeno između 30 000 i 40 000 takvih predmeta, dok ih je u Italiji ukradeno preko 88 000. Francuska je sa svojih 87 katedrala također jedna od glavnih meta kradljivaca. U razdoblju od 1907. do 1996. vjerskim ustanovama u Francuskoj ukradeno je otprilike 2 000 predmeta koje se smatra dijelom “kulturno-povijesne baštine”, a vraćeno ih je manje od 10 posto. Tu vrstu pljačke teško je obuzdati, naročito zato što kradljivci lako mogu ući u crkve, koje su često slabo zaštićene od krađe.

Opasna razina londonske podzemne vode

U Londonu se “buše rupe u zemlji kako bi se kroz njih ispumpavalo vodu koja prijeti da će odozdo poplaviti [grad]”, izvještava The Economist. U prošlom stoljeću, kad je za potrebe industrije vađeno na milijune litara vode, podzemna voda ispod Trafalgar Squarea nalazila se na dubini od oko 90 metara, no sada se njena razina povećala, tako da se nalazi na dubini od svega 40 metara. Razina vode raste za oko tri metra godišnje, a to bi moglo nanijeti ogromnu štetu londonskoj podzemnoj željeznici, kilometrima njenih podzemnih električnih instalacija i temeljima mnogih njenih objekata. Procjenjuje se da treba iskopati pedesetak rupa u zemlji. “Zavod za zaštitu okoliša procjenjuje da se sada iz zemlje ispod Londona svakodnevno crpi oko 50 milijuna litara vode”, piše časopis. Međutim, ta će se količina u roku od deset godina morati udvostručiti da bi se situacija stabilizirala.

“Baš i nismo tako posebni”

“Dobili smo lekciju iz poniznosti kao nikad prije”, piše New Scientist. “Dok sami sebi čestitamo na golemom uspjehu u sekvencioniranju čovječjeg genoma, taj isti genom otkriva nam da baš i nismo tako posebni kao što smo dosad mislili. Pokazalo se da imamo samo pet puta više gena od bakterija, trećinu više od crva i otprilike dvaput više od obične muhe.” Osim toga, “otprilike 40 posto naših gena slično je genima glista, 60 posto slično je genima voćnih mušica, a 90 posto genima miševa”. Upoznavanje čovječjeg genoma mijenja i naše gledište o rasama, komentira časopis. Dvije osobe mogu slično izgledati i pripadati istoj rasi, no možda se u genetskom pogledu razlikuju daleko više nego dvije osobe koje pripadaju veoma različitim narodima. Luigi Cavalli-Sforza sa Sveučilišta Stanford kaže: “Razlike između ljudi iste rase toliko su velike da je apsurdno razmišljati o razlikama među rasama — pa čak i o postojanju rasa.”

Pornografija — unosan biznis

“Pornografija je biznis koji donosi veću zaradu nego profesionalni ragbi, košarka i bejzbol zajedno. Amerikanci godišnje potroše više novca na pornografiju nego na karte za kino i sve druge kulturno-umjetničke priredbe zajedno”, piše The New York Times Magazine. “Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama pornografija donosi godišnju zaradu od 10 do 14 milijardi dolara, koja se ostvaruje putem pornografskih TV mreža, posebno naplaćivanih filmova na kablovskoj i satelitskoj televiziji, web stranica na Internetu, filmova koji se mogu gledati u hotelskim sobama, seksualnih usluga preko telefona, raznih artikala koji se prodaju u sex shopovima i (...) pornografskih časopisa.” Časopis dodaje: “Sa zaradom od 10 milijardi dolara pornografija više nije sporedna atrakcija u odnosu na glavni biznis, primjerice kazališnu industriju Broadwaya koja donosi zaradu od 600 milijuna dolara — pornografija jest glavni biznis.” Naprimjer, prošle godine Hollywood je lansirao 400 novih filmova, dok je pornografska industrija proizvela čak 11 000 videofilmova “za odrasle”. Međutim, malo je koji Amerikanac spreman priznati da gleda takve filmove. “Pornografija je uistinu jedinstveni biznis”, piše Times. “Svi govore da ne gledaju pornografiju, no biznis začudo još nije propao.”

Vatikan smanjuje snagu svog radioodašiljača

“Radio Vatikan pristao je smanjiti jačinu signala svog jakog odašiljača jer neki strahuju da on možda štetno djeluje na zdravlje ljudi”, izvještava časopis New Scientist. Emitiranje programa preko srednjeg vala bilo bi upola skraćeno, a bila bi smanjena i jačina signala. Program se svakodnevno emitira diljem svijeta na 60 jezika i mnogo različitih frekvencija. Prije 50 godina, kad je stanica sagrađena, njene 33 antene nalazile su se na relativno slabo naseljenom području u predgrađu Rima. Danas u blizini radiostanice živi oko 100 000 ljudi i strahuje se da bi njen jaki odašiljač mogao biti uzrok oboljenja od leukemije koja su zabilježena među tamošnjim stanovništvom. Radio Vatikan nema inozemne relejne stanice koje bi povećavale jačinu signala. Nakon što je 1998. Italija uvela nove propise o dopuštenoj jačini radijacije, od Vatikana se zatražilo da smanji snagu svog odašiljača. Iako je tvrdio da jačina njegovih signala ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi i da Italija nema nikakve ovlasti nad njim kao zasebnom državom, Vatikan je “u znak dobre volje” ipak odlučio smanjiti snagu svog odašiljača, piše New Scientist.

Flaširana voda nasuprot onoj iz vodovoda

“Flaširana voda tako je popularna da se diljem svijeta proizvodi preko 700 različitih vrsta”, izvještava The New York Times. Međutim, “u mnogim se slučajevima skupa flaširana voda i voda iz vodovoda razlikuju samo po ambalaži”. Kao što je istakla Svjetska fondacija za zaštitu prirode (WWF), “u mnogim zemljama flaširana voda možda nije nimalo čišća ni zdravija od one iz vodovoda, a ipak se prodaje po čak 1 000 puta većoj cijeni”. Upotreba vode iz vodovoda ne znači samo uštedu novca već pomaže i u očuvanju okoliša, budući da se svake godine za flaširanje vode potroši 1,5 milijuna tona plastike, a “otrovne kemikalije koje se oslobađaju u toku proizvodnje i kasnijeg recikliranja tih boca mogu stvarati plinove koji doprinose klimatskim promjenama”. Prema riječima dr. Bikshama Gujje, direktora WWF-ovog Programa za zaštitu pitke vode, “u Evropi i Sjedinjenim Državama postoji više propisa kojima se regulira upotreba vode iz vodovoda nego onih koji se odnose na proizvodnju flaširane vode”.

Karta drevne Aleksandrije

Nakon pet godina arheoloških iskopavanja i podvodnih istraživanja konačno je dovršena karta drevne Aleksandrije. Karta pokazuje gdje su se nalazile faraonske palače, pristaništa i hramovi. Tim istraživača predvođen francuskim arheologom Franckom Goddiom koristio je skice koje se temelje na informacijama dobivenim od ronilaca te rezultate istraživanja potopljenog grada koje je izvršeno pomoću elektronske opreme. Iznenadili su se dobivenim rezultatima. “Ubrzo nakon što su provedena prva istraživanja luke pomoću elektronske opreme, shvatili smo da je topografija drevne Aleksandrije bila potpuno drugačija od naših dosadašnjih pretpostavki”, rekao je Goddio.

“Vjerujete li u anđele?”

Od preko 500 stanovnika Quebeca kojima je bilo postavljeno gore navedeno pitanje 66 posto dalo je potvrdan odgovor. Prema izvještaju kanadskog lista Le Journal de Montréal, jedan istraživač kaže da je za raširenost vjerovanja u nešto natprirodno zaslužan ne samo rimokatolicizam nego i snažan budistički utjecaj u provinciji Quebec. Međutim, sociolog Martin Geoffroy iznenadio se otkrivši kako je samo trećina ispitanika priznala da vjeruje u Đavla. “Taj pozitivizam djeluje uznemiravajuće”, kaže on. “Mi vjerujemo u anđele, ali ne i u đavla. Odbacujemo ono što je negativno.”