Pisma čitalaca

Izgnani u Sibir Duboko sam vam zahvalna za priču Fjodora Kaljina u seriji članaka “Religija u Rusiji — što joj donosi budućnost?” (22. travnja 2001). Bilo je dirljivo čitati o tome kako su on i njegova obitelj protjerani u Sibir te kako su ostali vjerni i sačuvali radost čak i u najtežim okolnostima. Sretna sam što mi se prije nekoliko godina pružila prilika da posjetim neku našu kršćansku braću u Moldaviji. Nikad neću zaboraviti njihove priče o tome kako su bili deportirani u Sibir. Njihovo pouzdanje u Jehovu i njihova vjera pomogli su mi da i sama ostanem vjerna.

G. F., Švedska

Gluha i slijepa Hvala vam za članak o Janice Adams “Premda sam gluha i slijepa, pronašla sam sigurnost” (22. travnja 2001). Nisam ni sanjala da bi me osoba koja je gluha i slijepa mogla toliko ohrabriti. Moj suprug i ja suočili smo se s mnogim bolestima, kako u fizičkom tako i u emocionalnom smislu. Članci poput ovog uvijek nanovo jačaju našu vjeru kako bismo ustrajali sve do kraja.

P. G., Sjedinjene Države

Često pokazujemo premalo cijenjenja za ono što imamo i možda propustimo kršćanski sastanak zbog obične glavobolje. S druge strane, Janice je imala razloga da ostaje kod kuće — primjerice zbog depresije i zlostavljanja koje je pretrpjela — no ona se oslanjala na Jehovu, koji joj je dao potrebnu snagu kako bi u duhovnom pogledu vodila aktivan život.

C. D., Italija

Za razliku od Janice, ja sam odličnog zdravlja, tako da se moje iskustvo razlikuje od njenog. No zbog maltretiranja koje sam doživljavala u osnovnoj školi često patim od depresije. Stalno plačem i zaista se grozno osjećam. Pomaže mi ohrabrenje koje mi pružaju sukršćani te podrška roditelja. No, od srca vam se zahvaljujem i za iskustvo Janice Adams. Ono mi je pomoglo da budem odvažnija.

M. T., Japan

Bake i djedovi Hvala vam za članak “Mladi pitaju... Zašto je dobro bolje upoznati baku i djeda?” (22. travnja 2001). Ja sam bila naročito vezana za svoju baku. Kad su se moji roditelji razvodili, postavljala sam mnogo pitanja i često sam plakala. Moja baka uvijek mi je bila spremna pomoći. Znala me povesti u službu propovijedanja, usađujući u mene ljubav prema službi. Krenula sam njenim stopama te sam prije četiri godine postala punovremeni evangelizator. Čak i kad je baka oboljela od Alzheimerove bolesti i nije više znala tko sam, oči bi joj se zaiskrile kad bih joj čitala biblijske retke koji govore o Raju. U rujnu 2000. zaspala je smrtnim snom. Puno vam hvala što poučavate nas mlade o tome koliko nam u životu znače bake i djedovi.

C. R., Sjedinjene Države

Moji roditelji razveli su se prije deset godina. Misleći da time pokazujem lojalnost prema majci, namjerno sam prekinula sve odnose s očevom obitelji. No nakon što sam pročitala vaš članak shvatila sam koliko je važno i korisno održavati dobre odnose s bakom i djedom. Zahvaljujući članku sad imam na Bibliji temeljene savjete o tome kako njegovati taj odnos.

G. V., Sjedinjene Države

Premda moje dvije bake i dva djeda nisu kršćani, imam dobar odnos s njima. Osim toga, i u skupštini imam “baku” — jednu kršćansku sestru koja ima blizu 70 godina. Kad se suočim s nekim problemom, ona mi čita Bibliju i ohrabruje me. Ponekad me samo drži za ruku ili mi stavi ruku na rame. Ponekad uopće nemam osjećaj da među nama postoji razlika u godinama.

M. K., Japan