Puno znanja, malo primjene
“Unatoč pažnje vrijednim uspjesima koji su u novije vrijeme postignuti na području znanosti, čovjek se nije mnogo promijenio u posljednje dvije tisuće godina, zbog čega i dalje moramo učiti iz prošlosti” (Kenneth Clark, Civilisation—A Personal View)
NEMA sumnje da je tijekom stoljeća zabilježen izvanredan napredak u znanosti. Časopis Time navodi kako upravo zahvaljujući tom napretku “milijuni ljudi uživaju u najvišem životnom standardu koji je postignut u povijesti”. Neka od najvećih postignuća ostvarena su na području medicine. U srednjem vijeku “medicina je bila primitivna, a metode liječenja okrutne”, kaže povjesničarka Zoé Oldenbourg. “Nikada se nije znalo hoće li liječnik nekoga ubiti ili izliječiti.”
Ljudi nisu uvijek spremni učiti
Ljudi nisu uvijek bili spremni učiti. Naprimjer, sredinom 19. stoljeća mnogi se liječnici nisu obazirali na prilično uvjerljive dokaze da oni sami nekim svojim postupcima šire bolest među pacijentima. Stoga su i dalje izlagali bolesnike opasnosti od zaraze tako što naprimjer nisu prali ruke prije nego bi došli u doticaj sa sljedećim bolesnikom.
Pa ipak, znanost i tehnologija nastavile su napredovati. Stoga bi bilo razumno očekivati da su ljudi na temelju iskustava onih koji su živjeli prije njih naučili kako svijet učiniti sretnijim i sigurnijim mjestom za život. No, to nije slučaj.
Razmotrimo kakvo je stanje vladalo u Evropi u 17. stoljeću. O tom razdoblju ljudi govore kao o razdoblju prosvjetiteljstva i razuma. Pa ipak, ne može se poreći da je “i pored svih genijalnih umova koji su se pojavili u svijetu znanosti i umjetnosti”, kaže Kenneth Clark, Evropa “i dalje bila poprište besmislenih progonstava i besprimjerno okrutnih i brutalnih ratova”.
U današnje vrijeme također se može primijetiti da ljudi nisu spremni učiti iz prošlosti kako bi izbjegli pogreške svojih prethodnika. Kao posljedica toga čini se da je doveden u pitanje i sam naš opstanak na ovom planetu. Pisac Joseph Needham zaključio je kako je situacija u kojoj se nalazimo postala toliko opasna ‘da nam jedino preostaje moliti se i nadati se da neki fanatici neće upotrijebiti moćna sredstva kojima bi mogli uništiti sav život na Zemlji’.
No kako je moguće da je čovjek usprkos svim svojim umnim sposobnostima i znanju još uvijek zatočen u svijetu koji je prepun nasilja i okrutnosti? Hoće li se to ikada promijeniti? Ova će se pitanja razmatrati u naredna dva članka.
[Zahvale na stranici 3]
NASLOVNA STRANICA: topovi iz Prvog svjetskog rata: fotografija Američkog državnog arhiva; Drugi svjetski rat, žrtve holokausta: Robert A. Schmuhl, ljubaznošću Arhiva fotografija USHMM-a
Stranice 2. i 3: bombarder B-17: fotografija Američkog ratnog zrakoplovstva; žena: Instituto Municipal de Historia, Barcelona; izbjeglice: UN-ova FOTOGRAFIJA 186797/J. Isaac; eksplozija jačine 23 kilotone: fotografija američkog Ministarstva energetike