Aids se širi Afrikom

“Suočeni smo s nekom vrstom suvremene apokalipse”

OVE riječi, koje je izrekao Stephen Lewis, posebni izaslanik UN-a za HIV i AIDS u Africi, odražavaju zabrinutost mnogih zbog raširenosti AIDS-a na području supsaharske Afrike.

Mnogo je činilaca koji utječu na širenje HIV-a. AIDS pak dodatno pogoršava neke druge, već postojeće probleme. Širenje AIDS-a u nekim afričkim zemljama i drugim dijelovima svijeta često je uvjetovano sljedećim činiocima.

Moral. Budući da se HIV prvenstveno prenosi seksualnim kontaktom, očito je da širenju ove bolesti doprinosi nedostatak jasnih moralnih mjerila. Usprkos tome, mnogi smatraju kako nije realno zagovarati uzdržavanje od spolnih odnosa prije stupanja u brak. “Nije dovoljno samo upozoriti tinejdžere da se uzdržavaju od seksa”, piše Francois Dufour u johanesburškom listu The Star. “Njih se svakodnevno bombardira prizorima seksa iz kojih oni uče kakvi trebaju biti i kako se trebaju ponašati.”

Čini se da ovakvu analizu stanja u društvu potvrđuje i ponašanje samih mladih. Naprimjer, anketa provedena u jednoj zemlji pokazala je kako je u njoj oko 30 posto mladih u dobi između 12. i 17. godine već spolno aktivno.

Problem silovanja u Južnoafričkoj Republici poprimio je alarmantne razmjere. U jednom izvještaju johanesburškog lista Citizen stajalo je kako je silovanje “toliko uzelo maha da je postalo najveća prijetnja za zdravlje žena, ali sve više i djece u ovoj zemlji”. U istom je članku stajalo: “U posljednje se vrijeme broj slučajeva silovanja djece udvostručio. (...) Takva nedjela najvjerojatnije imaju veze s potpuno neutemeljenim vjerovanjem da će osoba koja je zaražena HIV-om ozdraviti ukoliko siluje djevicu.”

Spolno prenosive bolesti. Na području Afrike velik je broj oboljelih od spolno prenosivih bolesti. Časopis South African Medical Journal navodi: “Prisutnost neke spolno prenosive bolesti dvostruko do peterostruko povećava rizik od infekcije virusom HIV-1.”

Siromaštvo. Mnoge zemlje u Africi vode tešku borbu sa siromaštvom, što stvara povoljne uvjete za širenje AIDS-a. Ono što se u razvijenim zemljama možda smatra osnovnim za život, u većini siromašnih zemalja uopće ne postoji. Gradska područja u tim zemljama nemaju struju ni čistu vodu. U seoskim područjima cesta je malo ili ih uopće nema. Mnogi stanovnici pate od pothranjenosti, a zdravstvene ustanove su malobrojne.

AIDS loše utječe na privredu zemlje. Zbog sve većeg broja zaraženih radnika rudarske kompanije bilježe pad proizvodnje. Neke već razmatraju mogućnost automatizacije i mehanizacije određenih poslova kako bi uspjele nadoknaditi manjak radne snage. Procijenjeno je da se godine 2000. broj radnika oboljelih od AIDS-a u jednom rudniku platine gotovo udvostručio, dok se broj zaraženih radnika popeo na oko 26 posto.

Još jedna žalosna posljedica AIDS-a je i velik broj djece koja ostaju siročad nakon što im roditelji podlegnu toj bolesti. Takva djeca ne samo da izgube roditelje i financijsku sigurnost već se moraju nositi i sa sramotom koja obično prati AIDS. Članovi šire obitelji ili društvo često su previše siromašni da bi pomogli toj djeci ili im naprosto ne žele pomoći. Mnoga siročad moraju napustiti školu. Neka se počnu baviti prostitucijom i tako sama pridonose širenju te bolesti. U nekim zemljama već su pokrenuti vladini i privatni programi čija je svrha pružanje pomoći takvoj djeci.

Neznanje. Velik broj osoba koje su zaražene HIV-om i ne zna da su zaražene. Mnogi se ne žele testirati jer se boje sramote koja obično prati tu bolest. “Osobama koje su zaražene HIV-om ili za koje se sumnja da su zaražene moglo bi se dogoditi da im zdravstvene ustanove odbiju pružiti zdravstvene usluge, da im se uskrati pravo na stan ili posao, da ih izbjegavaju prijatelji ili kolege na poslu, da im se uskrati pravo na osiguranje ili zabrani ulazak u strane zemlje”, navodi se u izjavi za tisak koju su dali predstavnici Programa Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV/AIDS-a (UNAIDS). Neki su čak bili ubijeni nakon što se saznalo da su HIV-pozitivni.

Kultura. U brojnim afričkim kulturama žene često nemaju pravo pitati svoje partnere o njihovim vanbračnim vezama, odbiti spolni odnos ili predložiti neke mjere zaštite pri spolnim odnosima. Stavovi koji su uvriježeni u nekim kulturama često su odraz neznanja i nijekanja istine o AIDS-u. Naprimjer, moglo bi se dogoditi da se za bolest okrivi vradžbine, a zatim pomoć zatraži od nekog vrača.

Premalo zdravstvenih ustanova. I ono malo zdravstvenih ustanova dodatno je preopterećeno zbog AIDS-a. Dvije velike bolnice izvještavaju kako je više od polovine bolesnika koji se nalaze na bolničkom liječenju HIV-pozitivno. Ravnatelj jedne bolnice u pokrajini KwaZulu-Natal izjavio je kako su kapaciteti na odjelima njegove bolnice popunjeni 140 posto. Ponekad se zna dogoditi da u istom krevetu leže dva bolesnika, a treći na podu ispod kreveta! (South African Medical Journal).

Premda je situacija u Africi već sada tragična, sve pokazuje da bi s vremenom mogla biti još i teža. “Ovo je još uvijek rana faza epidemije”, rekao je Peter Piot, predstavnik UNAIDS-a.

Očito je da neke zemlje ulažu napore kako bi spriječile širenje ove bolesti. Osim toga, u lipnju 2001. Generalna skupština Ujedinjenih naroda prvi je put održala posebnu konferenciju koja je bila posvećena isključivo problemu HIV-a i AIDS-a. Hoće li ta ljudska nastojanja uroditi plodom? Kada će smrtonosni pohod AIDS-a konačno biti okončan?

NEVIRAPIN, LIJEK PROTIV AIDS-A, I JUŽNOAFRIČKA DILEMA

Što je nevirapin? Prema riječima novinarke Nicole Itano, to je “jedna vrsta antiretrovirotika za koji je testovima dokazano da može upola smanjiti rizik od prenošenja AIDS-a [s majke] na dijete”. Jedna njemačka farmaceutska kompanija ponudila se da narednih pet godina Južnoafričku Republiku besplatno opskrbljuje tim lijekom. No u kolovozu 2001. vlada te zemlje još uvijek nije bila prihvatila tu ponudu. U čemu je problem?

U Južnoafričkoj Republici ima 4,7 milijuna HIV-pozitivnih osoba, više nego u ijednoj drugoj zemlji. Londonski The Economist izvijestio je u veljači 2002. kako južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki “nije posve uvjeren da HIV uzrokuje AIDS” te da je “sumnjičav u pogledu cijene, sigurnosti i same učinkovitosti lijekova protiv AIDS-a. On nije zabranio te lijekove, no sve se čini kako bi se liječnike u Južnoafričkoj Republici odvratilo od toga da ih koriste.” Zbog čega je to tako velik razlog za zabrinutost? Zbog toga što se u Južnoafričkoj Republici svake godine rodi na tisuće djece zaražene HIV-om, a tim je virusom zaraženo i 25 posto trudnica.

Da bi se nekako razriješilo ovaj sukob mišljenja i prisililo vladu da odobri upotrebu nevirapina, pokrenut je pravni postupak koji je vođen na više sudova. U travnju 2002. Ustavni sud Južnoafričke Republike donio je konačnu presudu u vezi s tim slučajem. Prema pisanju Ravija Nessmana, dopisnika The Washington Posta, sud je donio odluku da “vlada mora lijek staviti na raspolaganje svim zdravstvenim ustanovama koje ga imaju pravo koristiti”. Premda je vlada Južnoafričke Republike već bila odobrila probno korištenje tog lijeka u 18 zdravstvenih ustanova diljem zemlje, kaže se da ova presuda pruža nadu svim HIV-pozitivnim trudnicama u zemlji.

PREPREDENI VIRUS VARA STANICU

Zakoračimo na trenutak u minijaturni svijet virusa humane imunodeficijencije (HIV). Jedna je znanstvenica rekla: “Ni nakon dugogodišnjeg istraživanja virusa uz pomoć elektronskog mikroskopa nisam se prestala diviti preciznoj i složenoj strukturi kakva postoji unutar nečeg tako sićušnog i oduševljavati se time.”

Virus je manji od bakterije, koja je pak puno manja od prosječne čovječje stanice. Prema riječima jednog stručnjaka, HIV je toliko mali da bi “u točku na kraju ove rečenice moglo stati 230 milijuna [virusa HIV-a]”. Za viruse je karakteristično da se ne mogu razmnožavati ukoliko ne prodru u neku živu stanicu i ne preuzmu kontrolu nad njenim funkcijama.

Kad HIV napadne ljudsko tijelo, mora se suočiti sa snažnim obrambenim snagama imunološkog sustava organizma.a Sastavni dio tog obrambenog sustava čine bijele krvne stanice, koje nastaju u koštanoj srži. U bijele krvne stanice spadaju i dvije glavne vrste limfocita, a to su takozvane T-stanice i B-stanice. Postoje i bijele krvne stanice koje se nazivaju fagociti ili “stanice ždernjače”.

T-stanica ima više vrsta i svaka od njih ima posebnu funkciju. Takozvane pomagačke T-stanice zadužene su za razvijanje ratne strategije. One pomažu prepoznati uljeze i daju uputstva za proizvodnju stanica koje napadaju i uništavaju neprijatelja. Zbog toga je napad HIV-a prvenstveno usmjeren na te stanice. T-stanice ubojice imaju zadatak da uništavaju tjelesne stanice u koje je virus uspio prodrijeti. B-stanice proizvode antitijela koja se uključuju u borbu protiv infekcije.

Podmukla strategija

HIV pripada porodici retrovirusa. Genetske informacije HIV-a javljaju se u obliku RNK (ribonukleinska kiselina), a ne u obliku DNK (deoksiribonukleinska kiselina). HIV ujedno pripada posebnoj potporodici retrovirusa poznatih kao Lentivirinae, koji su karakteristični po tome što mogu biti pritajeni dosta dugo prije nego se pojave neki teži simptomi oboljenja.

Kada HIV uspije prodrijeti u neku stanicu, on je u stanju njene funkcije iskoristiti za svoje potrebe. On “reprogramira” stanični DNK i tako ga čini podesnim za svoje razmnožavanje. No da bi uspio u tome, HIV se mora poslužiti genetskim kodom koji se razlikuje od njegovog. Naime, da bi napadnuta stanica mogla pročitati i razumjeti taj kod, on mora svoj RNK transformirati u DNK. U tu se svrhu služi virusnim enzimom po imenu povratna transkriptaza. Napadnuta stanica nakon nekog vremena umre, no tek nakon što je proizvela tisuće novih virusa HIV-a. Ti novi virusi napadaju druge stanice.

Nakon što se na taj način broj pomagačkih T-stanica znatno smanji, i drugi uljezi mogu napasti tijelo bez imalo straha od protunapada. Tijelo je sada podložno svim vrstama bolesti i infekcija. To znači da se AIDS razvio u punoj mjeri. HIV je uspio uništiti cjelokupni imunološki sustav.

Ovo je nešto pojednostavljeno objašnjenje. No moramo zadržati na umu da ima još puno toga što znanstvenici ne znaju o imunološkom sustavu čovjeka i o tome kako HIV djeluje.

Za nepunih 20 godina ovaj sićušni virus potpuno je zaokupio vrhunske svjetske znanstvenike s područja medicine, što je povezano s ogromnim financijskim troškovima. No zahvaljujući tome mnogo se saznalo o HIV-u. Kirurg dr. Sherwin B. Nuland rekao je prije nekoliko godina sljedeće: “Količina informacija koja je (...) prikupljena o virusu humane imunodeficijencije i napredak koji je postignut u stvaranju obrambenog sustava protiv njega uistinu su zapanjujući.”

Pa ipak, smrtonosni pohod AIDS-a i dalje se nastavlja alarmantnom brzinom.

[Slika]

HIV napada limfocite imunološkog sustava i “reprogamira” ih tako da stvaraju viruse HIV-a

[Zahvala]

CDC, Atlanta, Ga.

a Vidi Probudite se! od 8. veljače 2001, stranice 13-15.

[Slika na stranici 7]

Tisuće mladih slijede biblijska moralna mjerila