INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • g02 8. 12. str. 23–25
  • Gajde — drevno glazbalo

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Gajde — drevno glazbalo
  • Probudite se! – 2002
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • Međunarodna raznolikost
  • Sadržaj
    Probudite se! – 2002
  • Mačka s neobičnim ušima
    Probudite se! – 2004
  • Glazbala u starom Izraelu
    Probudite se! – 2011
  • Zadivljujući “travnati” muzički sastavi sa Solomonskih otoka
    Probudite se! – 2002
Više
Probudite se! – 2002
g02 8. 12. str. 23–25

Gajde — drevno glazbalo

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ VELIKE BRITANIJE

ŠKOTSKE brdske gajde kakve se danas sviraju u Velikoj Britaniji, Kanadi, Sjedinjenim Državama i drugim zemljama engleskog govornog područja stare su svega 300 godina. Međutim, preteče ovog glazbala postojale su pred više tisuća godina u drevnom gradu Uru, u kojem je živio Abraham, te u drevnom Egiptu. Na tim su prostorima pronađene jednostavne svirale koje izučavatelji smatraju pretečama današnjih gajdi. No nije poznato tko je i kada tom glazbalu dodao mješinu.

U biblijskoj knjizi Danijela, koja je napisana više od 500 godina prije rođenja Isusa Krista, poimence se spominje šest glazbala na kojima se sviralo u Babilonu (Danijel 3:5, 10, 15, St). Među njima se navodi i glazbalo aramejskog imena sumponyáh, što se u mnogim prijevodima Biblije prevodi kao “gajde”.

Premda ne možemo znati sa sigurnošću kako je izgledalo to drevno babilonsko glazbalo, moguće je da je nalikovalo nekim današnjim gajdama na Orijentu. Povijesni zapisi otkrivaju da su u Perziji (Iranu), Indiji i Kini nekada postojale različite vrste gajdi, od kojih neke postoje još i danas.

Međunarodna raznolikost

Rimski car Neron, koji je vladao u prvom stoljeću n. e., obećao je da će ako ostane na prijestolju svirati “naizmjence na vodenim orguljama, flauti i gajdama”, napisao je rimski povjesničar Svetonije. Otprilike 50 godina prije Neronovog rođenja 37. n. e. u jednoj pjesmi koja se pripisuje Vergiliju spominje se “umilni cvrkut gajdi”.

U Francuskoj, Irskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj i Španjolskoj gajde su postojale još od davnina, a isto se može reći i za područje Balkana i Skandinavije. No kako su gajde dospjele u Veliku Britaniju? Zna se da su otprilike 500. godine pr. n. e. Kelti koji su naselili područje Britanije donijeli sa sobom i jednu vrstu gajdi te da su mnoge engleske grofovije još davnih dana imale sebi svojstvene vrste gajdi, a slično je bilo i u Škotskoj. U djelu The Oxford Companion to Music čak se ukazuje kako je moguće da su “u Engleskoj gajde bile omiljeno glazbalo nekoliko stoljeća prije nego u Škotskoj”.

I rimska pješadija imala je svoje gajdaše, no nitko ne može reći sa sigurnošću jesu li gajde na Britansko otočje stigle nakon što su ga Rimljani osvojili 43. n. e. ili je to glazbalo ondje već postojalo, a oni su samo doprinijeli njegovoj popularnosti.

Ukoliko posjetite Škotsku i pruži vam se prilika da čujete kako njihov zvuk odzvanja uskim udolinama, složit ćete se da je to nešto što se ne može tako lako zaboraviti.

U kolovozu 2000. tisuće gajdaša i bubnjara, koje su neki nazvali “najvećim gajdaškim bendom svih vremena”, okupilo se na paradi u poznatoj edinburškoj ulici Princes, gdje su svojom svirkom poduprli dobrovoljnu akciju prikupljanja sredstava za borbu protiv raka (slika gore). Svirači koji su se tom prilikom pridružili škotskim gajdašima doputovali su iz Evrope, Kanade i Sjedinjenih Država, ali i iz dalekog Hong Konga i s Guama, otoka u Tihom oceanu.

Škotske brdske gajde najbrojnija su vrsta škotskih gajdi koja je opstala do današnjeg vremena. U tu skupinu škotskih gajdi spadaju još i škotske nizinske gajde te škotske gajdice. Od engleskih vrsta tog glazbala postoji još samo northumbrijska svirala. Nježni zvuk koji ispušta to glazbalo nešto je između zvuka klarineta i oboe. Za razliku od škotskih brdskih gajdi kod kojih svirač puše direktno u mješinu i tako je puni zrakom, ostale tri vrste gajdi koje smo upravo spomenuli imaju mali mijeh koji svirač pritišće nadlakticom i tako tjera zrak u mješinu.

U svom djelu The Bagpipe—The History of a Musical Instrument autor Francis Collinson zapisao je kako je 1746. jedan sud u Engleskoj donio sljedeću presudu: “Pješadijski puk [Škotskog] visočja nikada nije marširao bez gajdaša, stoga su, zakonski gledano, njegove gajde svojevrsno sredstvo ratovanja.” Kako stanovnici visočja nisu nikada odlazili u bitku bez gajdaša, škotske brdske gajde postale su poznate kao jedino glazbalo koje je “zabranjeno” kao neka vrsta oružja.

[Zahvala]

Colin Dickson

Škotske brdske gajde

Dulac (ili puhalica): Drvena cijev na čijem se dnu nalazi ventil koji sprečava vraćanje zraka iz mješine. S mješinom je spojen preko šupljeg komada drveta koji je pričvršćen na otvor mješine. Kroz dulac gajdaš tjera zrak u mješinu, a zatim ga pritiskom na nju tjera kroz prebiraljku i trubnjeve.

Piskovi (s udarnim jezičkom): Najkvalitetniji se izrađuju od jedne vrste trske latinskog naziva Arundo donax, koju se u tu svrhu uzgaja u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj.

Prebiraljka: Svirala sa sedam otvora za prste i jednim sa stražnje strane za palac na kojoj se izvodi melodija. Zvuk u njoj proizvodi se pomoću dvostrukog jezička. Zrak za prebiraljku dolazi iz mješine koju gajdaš drži ispod ruke.

Basov trubanj: Sličan je tenorskim trubnjevima, proizvodi ton dvije oktave niži od prebiraljke.

Zaštitni prstenovi: Izrađuje ih se uglavnom od slonovače, kitovih zuba ili kostiju, no u današnje vrijeme ima i plastičnih.

Tenorski trubnjevi: Ove gajde imaju dva tenorska trubnja. U svakom od njih nalazi se jedan pisak, a oni zajedno stvaraju jedan ton, za oktavu niži od prebiraljke.

Mješina: Uglavnom se izrađuje od životinjske kože i obično je presvučena škotskom kariranom tkaninom.

Drveni dijelovi: U početku ih se izrađivalo od domaćeg drva svijetle boje — često od šimširovine — koje se potom bojilo u crno. Kasnije se počelo najviše koristiti tvrdo drvo grenadila (Brya ebenus), stabla koje potječe s Kube i Jamajke, ali i neke druge vrste, primjerice afričku palesandrovinu (Dalbergia melanoxylon).

[Slike]

Pisak za trubanj

Pisak za prebiraljku

[Slika na stranici 23]

Škotski gajdaš u narodnoj nošnji Škotskog visočja

[Slika na stranici 24]

Svirala za vježbanje: Gajdaš uči svirati na ovom zasebnom glazbalu.

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli