Igra svjetlosti pod morem

Plivajući uz dno grebena, ronilac je u jednoj pukotini ugledao sipu dugačku preko pola metra. Bojom tijela savršeno se uklapala u plavosivi okoliš. Kad joj se ronilac približio, promijenila je boju u svjetlucavu ljubičastocrvenu. Kad se udaljio, ponovno je poprimila prvobitnu boju. Jeste li se ikad pitali kako ti zanimljivi mekušci, kao i neke vrste hobotnica i lignji, mijenjaju boju?

Tajna je u tome što u koži imaju pigmentne stanice koje se nazivaju kromatofori. Živčani impulsi uzrokuju stezanje mišića koji reguliraju veličinu tih stanica, a to dovodi do promjene boje kože i stvaranja raznobojnih šara na njoj.

Osim što mogu mijenjati boju kože, mnoge vrste lignji čak mogu same stvarati svjetlost, slično kao što to čine krijesnice. Ta pojava, koja se naziva bioluminescencija, može se vidjeti i kod mnogih drugih morskih organizama, od meduza do rakova. Ona je rezultat složenih kemijskih reakcija koje se odvijaju u stanicama koje se nazivaju fotociti ili u organima koji se nazivaju fotofore. No bioluminescenciju mogu uzrokovati i svjetleće bakterije koje žive u simbiozi s nekim organizmom domaćinom.

Organizmi koji sami stvaraju svjetlost imaju svjetleće stanice i organe koji sadrže tvar koja se naziva luciferin. Ta tvar uz pomoć određenog enzima stupa u reakciju s kisikom i tako nastaje svjetlost koja je obično plave ili zelene boje. Časopis Scientific American opisuje neke svjetleće organe kao “složene mehanizme opremljene lećama za fokusiranje, filterom za boje ili pomičnim zaklopcem koji služi kao prekidač. Lignje koje imaju u koži fotofore i kromatofore mogu regulirati i boju i jačinu svjetlosti koju stvaraju.”

Organizmi koji svjetlucaju zahvaljujući tome što na sebi imaju svjetleće bakterije smještaju svoje mikroskopski sitne goste u posebne svjetleće organe koji su dobro opskrbljeni krvlju. Putem krvi mikroorganizmi dobivaju hranjive tvari i tako domaćin na neki način “plaća račun za struju”.