Naša izmučena Zemlja

GODINE 1805. poznati istraživači Meriwether Lewis i William Clark stigli su do rijeke Columbije u današnjoj državi Washington u SAD-u.a No više od same rijeke njihovu pažnju privuklo je obilje lososa u njoj. “Teško je i zamisliti toliko mnoštvo ribe”, napisali su u svom dnevniku. “Riječna struja nosi ih nizvodno i izbacuje na obalu u tolikom broju da ih Indijanci samo trebaju pokupiti, razrezati i osušiti.” Da, lososa je bilo toliko mnogo da su ih Indijanci sušili i koristili za ogrjev!

Danas je situacija posve drugačija. “Već više od deset godina znanstvenici su svjesni da se ribu u morima lovi brže nego što se ona razmnožava”, navodi se u jednom članku časopisa Newsweek. Naprimjer, procjenjuje se da je u vodama sjevernog Atlantika populacija divljeg lososa smanjena za 90 posto.

No to se ne događa samo s ribom. Prirodna bogatstva, kao što su fosilna goriva, minerali i šume, iskorištava se zapanjujućom brzinom. Svjetska fondacija za zaštitu prirode navodi kako je u razdoblju između 1970. i 1995. iscrpljeno 30 posto Zemljinih prirodnih resursa. Iskorištavanje prirodnih bogatstava često je povezano s mnogim negativnim posljedicama jer se to čini na takav način da se uništava prirodna staništa.

No kako su to sve problemi koje je stvorio sam čovjek, neki kažu kako ih je on u stanju i riješiti. U prilog tome može se navesti smanjenje zagađenosti zraka koje je posljednjih godina zabilježeno u mnogim industrijskim gradovima. No znače li ti mali pomaci nabolje da će čovječanstvo uspjeti dovesti pod kontrolu cjelokupnu situaciju na Zemlji?